Rijetko je koristio takve riječi: Ovo je jedini film za kojega je Stanley Kubrick rekao da je remek-djelo
Stanley Kubrick jedan je od najvećih redatelja svih vremena, brojni njegovi filmovi smatraju se remek-djelima. Ipak, on je tu riječ čuvao samo za jedan.
Kada se govori o najvećim redateljima svih vremena, nezaobilazno je ime Stanley Kubrick. Gotovo savršen opus ovog američkoga redatelja nadahnuće je svima. Kubrick je počeo karijeru kao fotograf prije nego što je snimio nekoliko niskobudžetnih filmova. Proslavio se krajem 1950-ih antiratnom dramom Paths of Glory te povijesnim spektaklom Spartak.
U sljedećem desetljeću snimio je mračne komedije Lolita i Dr. Strangelove, prije nego što je promijenio kinematografiju svojim svemirskim epom 2001: Odiseja u svemiru iz 1968.
Stanley Kubrick snimio je mnoga remek-djela, ali tu je riječ koristio samo za jednog filmaša
U tom filmu Kubrick je zastrašujuće realistično prikazao svemir, kao i ljudsku evoluciju te opasnosti brzog tehnološkog napretka – a sve to godinu dana prije nego što su ljudi uopće kročili na Mjesec!
2001: Odiseja u svemiru teško se može opisati drugačije nego kao remek-djelo, a redatelj je u sljedećih 30 godina snimio još pet filmova, uključujući klasike poput Isijavanja i Full Metal Jacket.
Stanleyja Kubricka mnogi smatraju jednim od najboljih redatelja svih vremena.FOTO: Profimedia
Stoga, kad Kubrick nešto nazove remek-djelom, vjerojatno je u pravu. Ipak, redatelj nije olako koristio taj izraz. Štoviše, čuvao ga je za samo jedno djelo: Dekalog poljskoga redatelja Krzysztofa Kieślowskog.
Objavljen 1989., Dekalog je serija od deset jednosatnih filmova nadahnutih s Deset Božjih zapovijedi, a svaki je nastavak fokusiran na drugu zapovijed, istražujući moralne i etičke dileme likova koji svi žive unutar iste zgrade.
Stanley Kubrick obožavao je djela poljskog redatelja
Za Kubricka je Kieślowski bio pravi genij. Stanley Kubrick napisao je predgovor zbirci scenarija Dekaloga, gdje je govorio o svojoj ljubavi prema ovoj seriji jednosatnih filmova. “Uvijek nerado izdvajam neku posebnu značajku rada velikog filmaša jer to neizbježno teži pojednostavljivanju i reduciranju rada. Ali u ovoj knjizi scenarija Krzysztofa Kieslowskog i njegovog koautora, Krzysztofa Piesiewicza, ne bi trebalo biti naodmet primijetiti da oni imaju vrlo rijetku sposobnost da dramatiziraju svoje ideje, a ne da samo pričaju o njima.”
Dodao je: “Iznošenjem svojih stavova kroz dramatičnu radnju oni dobivaju dodatnu moć dopuštajući publici da sama otkrije što se zapravo događa. Oni to rade s takvom blistavom vještinom, da nikada ne vidite ideje koje dolaze i tek mnogo kasnije shvatite koliko su duboko doprle do vašeg srca.”
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
U suvremenom društvu koje neprestano naglašava važnost društvenih mreža, međuljudskih kontakata i stalne povezanosti, pojam samoće često biva pogrešno shvaćen i doživljen gotovo kao slabost ili neuspjeh. No, samoća u svojoj suštini ne znači izolaciju niti emocionalnu prazninu, već predstavlja iznimno vrijedan prostor za introspektivno promišljanje, samopouzdanje i unutarnji rast. Ona je prilika da se čovjek poveže sa samim sobom, da prepozna vlastite potrebe, želje i granice, te da nauči cijeniti trenutke u kojima nije okružen vanjskim podražajima ili očekivanjima drugih.
Zagrebački umjetnik i florist Saša Šekoranja ponovno je uredio božićni izlog svojeg ateljea u Ulici kralja Držislava 10, a ovogodišnju je blagdansku priču posvetio uspomenama na djetinjstvo i obiteljskim običajima koji su obilježili njegove Božiće. Inspiraciju je pronašao u staroj bakinoj bilježnici s receptima, iz koje je nastala neobična scenografija s medvjedom kuharom, razigranim vjevericama i osvijetljenim božićnim drvcem. Cijela instalacija zamišljena je kao prizor iz kuhinje u kojoj se pripremaju blagdanski kolači, a zahvaljujući pokretnim figurama, izlog djeluje poput malog mehaničkog kazališta.
Projekcijom digitalno restauriranog klasika hrvatske kinematografije, filma Rondo redatelja i scenarista Zvonimira Berkovića, u povodu 60. obljetnice njegova nastanka, u ponedjeljak, 9. studenoga, u prepunom Gradskom dramskom kazalištu Gavella svečano je otvoreno 24. izdanje Zagreb Film Festivala. Festival je službeno otvorila pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Emina Višnić. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, otvorenju su prisustvovala i brojna druga lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.
