Kad je Greta Gerwig izjavila da će film Barbie biti sve ono što nismo očekivali, apsolutno je bila u pravu.
Film s Margot Robbie i Ryanom Goslingom zahvaljujući odličnom marketinškom timu, mjesecima je podizao temperaturu otkačenim najavama i svijet obojio ružičastom bojom, uspomenama na lukicu s kojom su se mnoge žene igrale kad su bile djevojčice te pokrenuo brojne modne trendove, koji su zavladali modnim pistama i gradskim asfaltom.
Uz odličan plesni hit Dua Lipe i nasmijano lice Margot Robbie koja je “iskakala iz svakog kuta”, mjesecima smo živjeli u uvjerenju da ćemo u kinu pogledati vrckasti, ženstveni film pun duhovitih scena i romantičnih zapleta, no ovaj je film sve samo ne površna priča.
Kraj filma Barbie još kopka i one koji su ga pogledali
Početak filma uistinu počinje idilično – Barbie i Ken stižu u Barbieland i kreću s uobičajenim aktivnostima. Sve je ružičasto, predivno i zabavno, Barbie lutkice imaju svu moć, a Kenovi su ovdje samo kako bi bili oku ugodni i popunili rupe na plesnom podiju.
Ipak, Barbie polako počinje kopkati egzistencijalna kriza zbog čega počinje razmišljati o svrsi svog postojanja. Kad dobije rijetku priliku da dozna što se događa u pravom svijetu, u njega odlazi s ružičastim naočalama na očima te ostaje šokirana kad shvati kako svijet zaista funkcionira te da nikoga zapravo nije briga za plavokosu lutku kojoj je najveći uspjeh iskombinirati savršen outfit.
U pravom svijetu Barbie upoznaje Gloriju i njezinu kći Sashu s kojima se vraća u Barbieland puna novih spoznaja i teška srca. Za to vrijeme iz stvarnog svijeta vratio se i Ken koji je ostalim Kenovima uspio prenijeti seksističke ideje iz stvarnog svijeta te im pomoći da nekako isperu mozak svojim Barbie prijateljicama i pretvore ih u trofeje koje su im ujedno i sluškinje.
Gloria svojim govorom o patrijarhatu uspijeva “probuditi” Barbie lutke iz te situacije te im pomoći da posvađaju Kenove i vrate moć u svoje ruke.
Barbie i Ken zaključuju da su oboje imali egzistencijalne krize, a odlučna Barbie govori Kenu kako joj treba vremena da otkrije tko je ona, bez njega.
U Barbielandu sve se vraća na staro, no osviještene Barbie lutke odlučuju da je vrijeme za promjene te da bi Barbie lutke i Kenovi trebali imati jednaka prava. Gloria, koja je iz ove avanture izašla uz bolju povezanost sa svojom kćeri, predlaže da se napravi Obična Barbie lutka što je i glavna poruka filma.
Naime, pretpostavlja se da je Greta ovim filmom htjela svim ženama objasniti da su savršene upravo takve kakve jesu, i da nema smisla težiti nerealnim očekivanjima.
Kakvo značenje ima sam kraj filma Barbie?
Na samom kraju pojavljuje se starica za koju su mnogi mislili da je Bog, no zapravo predstavlja Ruth Handler, ženu koja je izmislila Barbie. Barbie ju je već upoznala kad je bila u stvarnom svijetu i ona je njezin anđeo čuvar.
Barbie i starica ulaze u praznu bijelu prazninu, što stvara osjećaj da je stara Barbie umrla i da prelazi u novu fazu života, Barbie govori o svojim brigama za budućnost i priznaje da se više ne osjeća kao Barbie. Ovdje čujemo lijepu rečenicu iz najave, gdje Ruth govori Barbie, “Ljudi imaju samo jedan kraj. Ideje žive vječno.” Ruth također priznaje da je stvorila lutku u vrijeme kada su ženski ideali bili drugačiji, rekavši: “Moramo stajati mirno kako bi naše kćeri mogle pogledati unatrag i vidjeti koliko su daleko došle.”
Barbie iz ovog iskustva uči da više ne želi biti ideja, već da želi biti ona koja zamišlja i kreira.
Ruth govori Barbie da zatvori oči, a odjednom se pojavljuju slike djevojaka i žena različitih godina. Ova montaža koju je Greta Gerwig nabavila od glumačke postave iz filma ispunjena je emocijama te pokušava dostići razumijevanje punog opsega ženstvenosti, uključujući rođenje, djetinjstvo i generacijsku ljubav.
Sljedeći put kad vidimo Barbie, ona je se nalazi u stražnjem dijelu automobila dok je Gloria, Sasha i Glorijin muž ostavljaju ispred poslovne zgrade. Svi joj požele sreću, a Barbie odlazi do recepcije, gdje veselo objavljuje: “Došla sam vidjeti svog ginekologa.”
Uz njezin posljednji osmijeh koji vidimo na platnu, pretpostavljamo da je Barbie, koja sad ima ljudske emocije, strahove i želju za stvarnim životom, od lutke postala – prava žena.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
U suvremenom ritmu svakodnevice, u kojem se granice između rada, odmora i stalne dostupnosti sve više brišu, kava je odavno prestala biti tek jutarnji napitak i postala je jedan od ključnih kulturnih i psihofizioloških rituala koji oblikuju način na koji započinjemo, održavamo i dovršavamo dan. Iako se često govori o kavi isključivo kroz prizmu navike ili užitka, njezina uloga u regulaciji mentalne energije, koncentracije i osjećaja budnosti daleko je složenija te duboko ukorijenjena u interakciji između biologije, psihologije i svakodnevnih rituala koje nesvjesno ponavljamo.
U suvremenom društvu, u kojem se granice tradicionalno podijeljenih uloga postupno brišu, kuhanje se sve manje promatra kao isključivo „kućanska obveza“, a sve više kao složen, višeslojan i duboko osoban čin koji nadilazi samu pripremu hrane. Posebno kada je riječ o muškarcima, gastronomija se sve jasnije otvara kao prostor u kojem se prelamaju identitet, emocionalna zrelost, kreativnost i odnos prema vlastitom tijelu, zdravlju i svakodnevici. Kuhanje pritom nije samo tehnička vještina, nego i proces u kojem se oblikuju navike, razvija strpljenje, uči odgovornost i, možda najvažnije, uspostavlja unutarnja ravnoteža koja se iz kuhinje prenosi na sve druge segmente života.
U suvremenom svijetu, čimbenici okolišnog zagađenja i izloženost raznim toksinima postali su ključni element kojim treba razumjeti javno zdravlje, posebno kada je riječ o reproduktivnoj funkciji i hormonskoj ravnoteži muškaraca. Globalna proizvodnja plastike i korištenje tisuća kemijskih spojeva u industriji, poljoprivredi i svakodnevnim proizvodima doveli su do situacije u kojoj su mikroplastika i endokrini disruptori neizbježna realnost ljudskog okoliša. Znanstvena zajednica posljednjih godina intenzivno istražuje njihov utjecaj na organizam, a naročito su zabrinjavajući nalazi o njihovom utjecaju na reproduktivni sustav i hormonsku funkciju muškaraca.
Kako bismo prekinuli krug sezonskog stresa i pružili kosi prijeko potreban hair reset, omiljeni nam Olival formulirao je proizvode za njegu i oporavak kose koji djeluju ciljano na problem, a aktualni Black Week čine ih neodoljivo pristupačnim.
Dugo se njega kože kod muškaraca promatrala kroz vrlo jednostavnu prizmu, kao nešto što se svodi na brzo umivanje nakon brijanja, korištenje jednog proizvoda koji mora obaviti sve zadatke i eventualno nanošenje kreme kada se pojavi osjećaj zatezanja kože, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom izgledu i osjećaju ugode postao je mnogo dublji i svjesniji. Suvremeni muškarac više ne traži samo način kako izgledati urednije, već sve češće pronalazi male rituale koji mu pomažu usporiti, posvetiti nekoliko minuta sebi i povezati vanjsku njegu s unutarnjim osjećajem ravnoteže.