Zašto je nova Netflixova hit serija crno-bijela? Evo objašnjenja

Serija Ripley od četvrtka je dostupna na Netflixu, a čini se da streaming servis ima novi hit. Ono što je mnoge iznenadilo je to što je serija snimljena u crno-bijeloj tehnici.

Serija je inspirirana romanom Patricije Highsmith iz 1955. “Talentirani gospodin Ripley“, po kojem je već 1999. snimljen film s Mattom Damonom u glavnoj ulozi.

Ovo je kratka radnja serije: Toma Ripleyja (Andrew Scott), prevaranta koji ranih 1960-ih djeluje u New Yorku, angažirao je jedan bogataš da otputuje u Italiju kako bi pokušao uvjeriti njegova sina (Johnny Flynn) da se vrati kući. Tomovo prihvaćanje posla prvi je korak u složen život pun prijevara i ubojstava.

Autor je objasnio zašto je htio da serija Ripley bude crno-bijela

Showrunner serije Steve Zaillian objasnio je svoj izbor: “Kada je Patricia to napisala, da je tada zamislila da se po tome napravi film, bio bi crno-bijeli. Naslovnica te knjige koju sam imao bila je crno-bijela, tako da sam, dok sam je čitao, zamišljao radnju u crno-bijelom.”

“Također sam osjećao da je ova priča – ona koju je ona ispričala, ona koju sam ja želio ispričati – prilično zlokobna i prilično mračna. Jednostavno nisam mogao zamisliti da se to događa u prekrasnom talijanskom okruženju s jarko plavim nebom i šarenom odjećom i sličnim stvarima,” dodao je.

I glavnom je glumcu drago da je serija Ripley crno-bijela

Andrew Scott, koji glumi glavnu ulogu, dodao je: “Mislim da je veliko postignuće ove verzije priče to što uči publiku da gledaju seriju“, rekao je Scott.

„Živimo u doba televizije — ne samo televizije nego i društvenih medija — gdje sve morate reći jako brzo, i to morate reći u 15 znakova ili manje, i morate nastaviti s tim, ljudi su opsjednuti time. Ali kada čitate roman, možete istinski uživati u opisu nečega dužeg od pet ili šest stranica. Ono što volim je to što ponekad koračanje može biti vrlo brzo, ali ponekad možemo biti stvarno uronjeni u nešto. Mislim da je to pravi užitak za publiku. I tako, znajući da se crno-bijela priroda kinematografije na neki način slaže s ritmom i tonom serije, također znači da nam kao glumcima dopušta da jednostavno uronimo u priču.”