Brat princeze Diane o filmu koji je osvojio kritičare: „Užasan je, ali jedna me stvar potpuno iznenadila”
Brat pokojne princeze Diane, Charles Spencer, iznio je prilično oštro mišljenje o filmu „Spencer” iz 2021. godine, u kojem je američka glumica Kristen Stewart utjelovila njegovu sestru. Iako film smatra lošim, njezinu je glumu ocijenio izvanrednom te priznao da ga je iznenadilo koliko je uvjerljivo uspjela dočarati Dianinu osobnost, način ponašanja i emocionalno stanje.
Charles Spencer o filmu je govorio tijekom razgovora s novinarkom i spisateljicom Tinom Brown na događaju u knjižari McNally Jackson, a njegove izjave 8. listopada 2026. prenio je američki časopis Variety. Objasnio je da je film pogledao tijekom avionskog leta, ponajprije zato što ga je zanimalo kako je njegova sestra prikazana na filmskom platnu. Premda Kristen Stewart fizički ne nalikuje previše Diani, njezina ga je interpretacija privukla već tijekom gledanja.
Spencer je kazao da je glumica uspjela uhvatiti nešto što se ne može postići samom šminkom, frizurom ili oponašanjem poznatih fotografija. Prepoznao je osobine koje su ga podsjetile na sestru koju je osobno poznavao, zbog čega je njezinu izvedbu opisao kao nevjerojatnu. Istodobno nije skrivao nezadovoljstvo filmom u cjelini. Njegova ocjena da je „Spencer” užasan bila je nedvosmislena, ali nije detaljnije objasnio koje mu se redateljske ili scenarističke odluke nisu svidjele.
Film čileanskog redatelja Pabla Larraína premijerno je prikazan 2021. godine, a radnja je smještena u božićne blagdane početkom devedesetih, kada Diana boravi s britanskom kraljevskom obitelji na imanju Sandringham u Norfolku. Priča prati nekoliko dana njezina života tijekom kojih postaje sve svjesnija da više ne želi ostati u braku s tadašnjim princom Charlesom. Riječ je o umjetničkoj interpretaciji Dianina života, a ne o dokumentarnoj rekonstrukciji stvarnih događaja. Scenarij je napisao Steven Knight, koji je poznate povijesne okolnosti iskoristio kao osnovu za zamišljenu priču o princezinu unutarnjem sukobu.
U vrijeme u koje je smještena filmska radnja brak Diane i Charlesa već je bio ozbiljno narušen. Njihove bračne poteškoće, međusobno udaljavanje i izvanbračne veze postupno su postajali predmet javnog interesa. Par je službeno objavio razdvajanje u prosincu 1992. godine, dok je razvod okončan u kolovozu 1996., godinu dana prije Dianine smrti. Film sažima njezinu dugotrajnu bračnu krizu u nekoliko dana i pritom koristi simbolične prizore, zamišljene razgovore i elemente psihološke drame.
Larraín se posebno bavio osjećajem izoliranosti koji Diana proživljava unutar kraljevske obitelji. U filmu je prikazana kao žena koja se teško prilagođava strogom rasporedu, pravilima ponašanja i stalnoj prisutnosti osoblja. Njezina borba s bulimijom također zauzima istaknuto mjesto u priči. Diana je o poremećaju prehrane javno govorila tijekom života, uključujući poznati intervju za BBC-jevu emisiju „Panorama” iz 1995. godine, ali pojedini prizori u filmu predstavljaju scenarističku interpretaciju, a ne potvrđene događaje.
Kristen Stewart za ulogu se pripremala proučavajući Dianine intervjue, snimke javnih nastupa i način govora. Posebnu je pozornost posvetila njezinu britanskom naglasku, držanju tijela i karakterističnim promjenama izraza lica. Umjesto da se osloni isključivo na fizičku sličnost, pokušala je prikazati osobu koja se iza javne slike omiljene princeze suočavala s privatnim problemima. Takav pristup donio joj je prvu nominaciju za Oscara, u kategoriji najbolje glavne glumice na dodjeli 2022. godine. Nagrada je te godine pripala Jessici Chastain za film „The Eyes of Tammy Faye”.
Stewart je tijekom promocije filma za Variety govorila o osobnom odnosu koji je pokušala razviti prema liku Diane. Objasnila je da joj nije bilo dovoljno naučiti njezine geste i način govora, nego je željela razumjeti osobu koju prikazuje. Rekla je da je osjećala potrebu upoznati Dianu gotovo kao prijateljicu te da se najbolje mogu oponašati ljudi koje dobro poznajemo. Njezina priprema zato nije bila usmjerena samo na vanjske osobine princeze, nego i na pokušaj razumijevanja njezinih reakcija i osjećaja.
Charles Spencer, koji je od Diane mlađi tri godine, tijekom života je više puta javno govorio o sestri i načinu na koji su je tretirali mediji. Nakon njezine pogibije u prometnoj nesreći u Parizu 31. kolovoza 1997. godine održao je govor na sprovodu u Westminsterskoj opatiji, u kojem je otvoreno kritizirao odnos novinara prema princezi. Njegove riječi tada su privukle veliku pozornost jer je govorio o pritisku pod kojim je Diana živjela i potrebi da se njezine sinove, Williama i Harryja, zaštiti od sličnog iskustva.
Njegova nova izjava o filmu „Spencer” dolazi gotovo pet godina nakon njegova izlaska i u razdoblju ponovnog interesa za Dianin privatni život. U razgovoru s Tinom Brown osvrnuo se i na Netflixovu seriju „The Crown”, koja kroz šest sezona dramatizira povijest britanske kraljevske obitelji. Otkrio je da seriju nije gledao, premda zna da su glumice koje su tumačile Dianu dobile brojne pohvale i nagrade.
Dianu je u četvrtoj sezoni serije glumila Emma Corrin, dok je Elizabeth Debicki preuzela ulogu u petoj i šestoj sezoni. Corrin je za svoju interpretaciju osvojila Zlatni globus, a Debicki je također nagrađena Zlatnim globusom te Emmyjem za ulogu princeze. Spencer je rekao da je upoznat s priznanjima koja su glumice dobile, ali nije želio ocjenjivati njihove izvedbe jer ih osobno nije pogledao.
Za razliku od serije „The Crown”, koja prati nekoliko desetljeća života britanske monarhije, „Spencer” se usredotočuje na jedno kratko razdoblje i gotovo cijelu priču gradi oko Dianina subjektivnog doživljaja događaja. Redatelj je još tijekom predstavljanja filma objašnjavao da nije namjeravao snimiti klasičnu biografsku dramu. Na Venecijanskom filmskom festivalu, gdje je film premijerno prikazan u rujnu 2021., govorio je o tome da su stvarni događaji poslužili kao polazište za fikciju. Film je zato predstavljen kao svojevrsna bajka proizašla iz stvarne tragedije, pri čemu gledatelj ne može svaki razgovor ili postupak likova smatrati povijesnom činjenicom.
U pojedinim prizorima Diana zamišlja Anu Boleyn, drugu suprugu engleskog kralja Henrika VIII., koja je pogubljena 1536. godine. Njezina pojava povezana je s Dianinim strahovima i osjećajem da se nalazi u obitelji čija pravila ne može promijeniti. Film koristi i prizore princezina lutanja napuštenom kućom u kojoj je provela dio djetinjstva, a sve je popraćeno glazbom Jonnyja Greenwooda, člana grupe Radiohead. Za kostimografiju je bila zadužena Jacqueline Durran, dok je kameru vodila francuska snimateljica Claire Mathon. Takva kombinacija povijesnih detalja i nadrealnih prizora razlikuje film od tradicionalnih biografija koje nastoje kronološki prikazati život poznate osobe.
Film je nakon premijere dobio uglavnom pozitivne kritike, ali reakcije publike bile su podijeljene. Na stranici Rotten Tomatoes prikupio je 83 posto pozitivnih profesionalnih recenzija, dok je ocjena publike iznosila 52 posto. Dio kritičara pohvalio je Stewartinu glumu i redateljski pristup, a drugi su smatrali da se film previše zadržava na Dianinoj patnji i da njezin karakter prikazuje jednostrano. Spencerova oštra ocjena tako nije jedina negativna reakcija na film, premda se njegovo mišljenje razlikuje od uobičajenih filmskih kritika jer govori iz perspektive člana princezine obitelji.
Tijekom rada na filmu scenarist Steven Knight razgovarao je s ljudima koji su poznavali okolnosti života na imanju Sandringham. U intervjuu za Vanity Fair objasnio je da ne želi otkriti njihove identitete, zbog čega nije moguće neovisno provjeriti na kojim se konkretnim svjedočanstvima temelje pojedini prizori. Posebno je zanimljiv lik Maggie, koji tumači Sally Hawkins, jer se njezin odnos s Dianom razvija u jedan od emocionalno najintimnijih dijelova filma. Knight nije želio potvrditi temelji li se taj lik na određenoj stvarnoj osobi.
Larraín je Kristen Stewart od početka smatrao prikladnom glumicom za Dianu, iako je njezin izbor izazvao iznenađenje zbog američkog podrijetla i ranijih uloga. Glumica je široj publici postala poznata zahvaljujući filmskom serijalu „Sumrak”, ali je nakon njegova završetka sve češće birala manje, autorski usmjerene projekte. Redatelj je u razgovorima povodom izlaska filma objašnjavao da ga je zanimala njezina sposobnost da prikaže unutarnju napetost lika, a ne samo da reproducira Dianin izgled. Spencerova izjava pet godina poslije posebno je zanimljiva upravo zato što je potvrdio da je prepoznao Dianu u glumačkoj interpretaciji koja se nije oslanjala na potpunu fizičku sličnost.
Charles Spencer posljednjih je godina nastavio javno govoriti o sestrinu životu, obiteljskim odnosima i medijskim prikazima njezine sudbine. Njegovi novi istupi povezani su i s predstavljanjem knjige „Swan Song: Diana, My Sister”, u kojoj se ponovno bavi njihovim odnosom i uspomenama na princezu. U razgovoru s Tinom Brown spomenuo je i približavanje tridesete godišnjice Dianine smrti, koja će se obilježiti 2027. godine. Prema njegovim riječima, dobio je brojne pozive za sudjelovanje u projektima posvećenima toj obljetnici, ali većinu nije prihvatio jer želi imati kontrolu nad načinom na koji se prenosi priča o njegovoj sestri.
Charles Spencer, Earl Spencer ‘Lorraine’ TV show, London, UK – 23 Sep 2026,Image: 1137439544, License: Rights-managed, Restrictions: Editorial use only, Model Release: noFOTO: PROFIMEDIA
Tijekom istog razgovora iznio je i osobno razmišljanje o tome kakav bi Dianin život mogao biti da se nije udala za nasljednika britanskog prijestolja. Smatra da bi bila sretna da nije postala članicom kraljevske obitelji. Takva procjena ne može se provjeriti, ali dolazi od čovjeka koji je s njom odrastao i koji je izbliza pratio promjene u njezinu životu nakon udaje za princa Charlesa 1981. godine. Njegovo mišljenje također podsjeća na razliku između javne slike Diane, koja je desetljećima bila predmet medijskog interesa, i privatne osobe kakvu su poznavali članovi njezine obitelji.
Spencer nije otkrio je li o filmu razgovarao s Kristen Stewart niti je poznato je li glumica reagirala na njegove najnovije izjave. Njegov komentar zasad ostaje rijedak primjer u kojem član Dianine najuže obitelji istodobno odbacuje filmsku interpretaciju njezina života i otvoreno hvali osobu koja ju je utjelovila. Za Stewart je to priznanje drukčije od filmskih nagrada i kritičarskih pohvala koje je dobila 2021. i 2022. godine, jer dolazi od Dianina brata, koji je u njezinoj glumi prepoznao osobine vlastite sestre.
Više od tri desetljeća nakon što su Winifred, Mary i Sarah Sanderson prvi put uskrsnule u Salemu, Disney priprema njihov novi povratak. Hocus Pocus 3 više nije samo ideja o kojoj povremeno govore glumice ili nastavak koji postoji zahvaljujući željama obožavatelja, nego projekt koji se nalazi u razvoju u Disneyju. Put do trećeg filma ipak traje mnogo dulje nego što se moglo očekivati nakon velikog interesa koji je izazvao Hocus Pocus 2. Disney je razvoj trećeg nastavka potvrdio još 2023. godine, tijekom sljedećih nekoliko godina stizale su tek povremene informacije o scenariju i razgovorima s glumačkom postavom, a konkretniji pomak dogodio se 2026. godine, kada je potvrđeno da se Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy planiraju ponovno okupiti kao tri sestre Sanderson.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Postoje neki okusi koje jednostavno povezujemo s određenim godišnjim dobom, a kada je riječ o jeseni, Pumpkin Spice Latte već godinama nema pravu konkurenciju. Čim temperature počnu padati, a dani postanu kraći, ponovno se zaželimo ove kremaste kave s mirisnim začinima koja je postala nezaobilazan dio jesenske rutine. Zato nas posebno veseli povratak sezone Pumpkin Spice Lattea, a jedan od naših favorita već se godinama nalazi u ponudi zagrebačkog Ziggy’s Coffeeja. Ako ste ga već probali, vjerojatno znate zašto mu se želimo vratiti, a ako još niste, ovo je napitak koji vrijedi staviti na popis za sljedeću kavu u gradu.
Povijest modne kuće Chanel gotovo se uvijek dijeli na dva razdoblja, ono u kojem je njezin identitet stvarala Gabrielle Coco Chanel i ono koje je započelo dolaskom Karla Lagerfelda 1983. godine. Lagerfeld je tijekom sljedećih desetljeća postao toliko povezan s Chanelom da se njegovo ime danas gotovo automatski pojavljuje uz svaku priču o modernizaciji te francuske kuće. Pripisuju mu se povratak Chanela u središte modne industrije, nova interpretacija kostima od tvida, pretvaranje tradicionalnih simbola kuće u prepoznatljive modne dodatke i stvaranje estetike koja je obilježila osamdesete i devedesete godine.
Prava jesen napokon je stigla, a s njom i hladnija jutra, kišni dani i ono dobro poznato pitanje što odjenuti kada želimo izgledati dotjerano, a pritom se osjećati ugodno. Lagane ljetne haljine polako ustupaju mjesto jaknama, slojevitim kombinacijama i toplijim materijalima, dok se u naše ormare vraćaju smeđe, bež i maslinaste nijanse. Upravo u takvoj paleti Tatjana Dragović pronašla je kombinaciju koja bi mnogim ženama mogla poslužiti kao inspiracija za jesenske dane, osobito onima koje vole jednostavnu odjeću, kvalitetne modne dodatke i pomalo ležeran izgled.
Sjećate li se Mirana Kurspahića od prije deset i više godina, kada je imao kratku kosu, uredno oblikovane brkove i njegovao uglađen, gotovo gospodski izgled? Poznati domaći redatelj i glumac tada je imao sasvim drukčiji imidž, a priznat ćemo da bismo ga najradije upravo takvog i pamtili. U međuvremenu se dogodila poprilična stilska preobrazba, i to u smjeru koji nas nije osobito oduševio. Nekadašnji uglađeni gospodin danas izgledom pomalo podsjeća na Iggyja Popa za siromašne, ali njegovu aktualnu frizuru i cjelokupni vizualni identitet ovom prilikom radije nećemo komentirati. Zato ćemo s punim pravom pohvaliti njegov modni odabir za izlet u Trst, jer je Kurspahić ovaj put pokazao da itekako zna složiti dobru odjevnu kombinaciju.
Dodao je da se aktualni postupak treba baviti okolnostima prodaje poslovnog udjela, a ne osobnim prihodima Angeline Jolie iz razdoblja nekoliko godina prije te transakcije.