“Red, White and Royal Blue“ (Crveno, bijelo i kraljevski plavo) Casey McQuiston iznimno je popularan roman – a sada ćemo vidjeti ovu slatku romantičnu priču na velikom platnu!
O čemu se radi u Red, White and Royal Blue?
U središtu priče je Alex Claremont-Diaz, sin predsjednice Sjedinjenih Država koji je prisiljen biti ljubazan s engleskim princem Henryjem nakon što se posvađaju na kraljevskom vjenčanju.
Iako se u početku ne slažu, počinju se bolje razumijevati, a njihovo prijateljstvo pretvara se u kompliciranu romansu. Uz kampanju Alexove majke za reizbor i dužnost princa Henryja prema kruni, hoće li njih dvojica ikada moći biti zajedno?
Objavljen je i prvi poster filmaFOTO: Instagram/redwhiteroyals
Tko glumi u filmu?
Zvijezda serije “Minx“ i filmske franšize “The Kissing Booth“ Taylor Zakhar Perez glumi Alexa, dok Nicholas Galitzine (film “Purple Hearts“) glumi princa Henryja.
U glavnim ulogama su Taylor Zakhar Perez i Nicholas GalitzineFOTO: PROFIMEDIA
Ostalim ulogama dominira slavna Uma Thurman (“Kill Bill“) koja glumi Alexovu majku i predsjednicu Sjedinjenih Država, a uz nju tu su i Ellie Bamber (mini-serija “The Serpent“) i poznati komičar Stephen Fry.
Čemu je Red, White and Royal Blue sličan i kada izlazi?
Autorica romana Casey McQuiston u intervjuu za Los Angeles Public Library objasnila je koji su joj bili uzori u pisanju romana.
„Moj roman inspiriran je mnogim mojim omiljenim stvarima“, rekla je, „to je svakako roman Ponos i predrasude Jane Austen. Serije Veep, The West Wing i Parks & Recreation. Film Chasing Liberty i memoari članova obitelji američkih predsjednika… popis inspiracija je dugačak“.
Objasnila je i kako je došla do ideje za roman: „Ideja za roman mi je došla za vrijeme predsjedničkih izbora 2016. Istovremeno sam čitala sam biografiju Hilary Clinton i knjigu “The Royal We“ (Kraljevsko mi) Heather Cocks i Jessice Morgan. Bila sam fascinirana tim knjigama i njihovim svjetovima i htjela sam napisati nešto poput njih“.
Roman je izišao 2019. godine i postao bestseller New York Timesa te dobio nagradu Goodreadsa za najbolji ljubavni roman godine.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
„Početkom ove godine bila sam hospitalizirana zbog poremećaja hranjenja. Bila sam ljutita, bolesna i vrlo usamljena”, napisala je Vivienne u opisu izložbe
U suvremenoj kulturi njege i osobnog identiteta, u kojoj se granice između estetike, zdravlja i rituala svakodnevnog opuštanja sve više brišu, pojam “wellnessa” prestaje biti rezerviran isključivo za spa centre, meditacijske aplikacije ili povremene vikend retreatove. On se, naprotiv, premješta u intimni prostor doma, u ogledalo kupaonice, u nekoliko minuta koje pojedinac posvećuje sebi bez žurbe i bez vanjskih očekivanja. U tom kontekstu, naizgled jednostavan spoj poput maske za lice i pažljivo njegovani brkovi dobiva neočekivanu, ali snažnu simboličku i praktičnu dimenziju. Taj spoj ne funkcionira samo kao rutina njege, nego kao mali, ponavljajući ritual u kojem se estetika, samopouzdanje i osobna disciplina isprepliću u jedinstvenom iskustvu.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
