Stvarni Oppenheimer: Koliko je hit film povijesno utemeljen

Nakon mjeseci iščekivanja, novi film Christophera Nolana “Oppenheimer“ došao je u kina i postao veliki hit.

Film o „ocu atomske bombe“, J. Robertu Oppenheimeru temeljen je na Pulitzerovom nagradom nagrađenoj knjizi “American Prometheus“ (Američki Prometej) iz 2006.

“Ono što sam želio učiniti bilo je dovesti publiku u um i iskustvo osobe koja je sjedila u apsolutnom središtu najveće promjene u povijesti“, rekao je Nolan o filmu. “Sviđalo se to vama ili ne, J. Robert Oppenheimer je najvažnija osoba koja je ikada živjela. On je stvorio svijet u kojem živimo, u dobru i u zlu”.

Je li film stvarno povijesno točan ili je u pitanju „holivudizacija“, otkrivamo u nastavku teksta.

Oppenheimerovo djetinstvo i školovanje

Nolan je odlučio u potpunosti zanemariti djetinjstvo i ranu mladost J. Roberta Oppenheimera.

On je rođen 1904. u New Yorku u bogatoj obitelji židovskih emigranata iz Njemačke, međutim u ranoj mladosti je izbjegavao svoje židovsko podrijetlo.

Ipak, nakon uspona nacizma, koji je doživio živeći u Europi, prihvatio je svoj identitet Židova.

Nakon diplome na Harvardu 1925., otputovao je u Englesku gdje je na Cambridgeu studirao pod nobelovcem J. J. Thomsonom. Tamo se borio s mentalnim zdravljem te je u jednom trenutku bio gotovo suspendiran.

Stvarnost vs. fikcija: J. Robert Oppenheimer i Cillian MurphyFOTO: Profimedia

Prijateljima je kasnije ispričao da je jednom, ljut na svoga profesora Patricka Blacketta, otrovao jabuku koju je ovaj držao na stolu i ostavio mu je da je pojede. To je navodno bio razlog zašto je završio pod suspenzijom. Ipak, neki njegovi prijatelji kasnijih su godina izražavali skepsu oko toga je li Oppenheimer izmislio tu priču ili makar njezine dijelove. U svakom slučaju, ljudi koji su ga poznavali suglasni su da je priča o jabuci simptom ljubomore koju je osjećao prema drugima.

U filmu je ova situacija prikazana tako da Oppenheimer otruje Blackettovu jabuku dok je čuveni danski fizičar Niels Bohr u posjetu Cambridgeu. Kada Bohr krene pojesti jabuku, Oppenheimer mu je ukrade iz ruke i baci u koš za otpatke. Kasnije u filmu tijekom jednoga razgovora spomene da je proveo dvije godine na psihoanalizi zbog toga incidenta.

Kasnije je nastavio svoje školovanje u Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje je upoznao i Wernera von Heisenberga, koji je u Drugom svjetskom ratu bio šef nacističkoga programa atomske bombe. To je sve prikazano u filmu.

Stvarni Oppenheimer imao je veze s komunistima

Nakon povratka u Ameriku Oppenheimer je 1929. došao na Sveučilište Berkley, gdje je uspostavio najbolji fakultet za teorijsku fiziku u SAD-u. U filmu je prikazano kako su njegova predavanja postala iznimno popularna, a to je dramatizirano na način da mu se na prvom predavanju pojavi samo jedan student, dok na kraju sekvence ima cijelu dvoranu. Tamo je upoznao i Ernesta O. Lawrencea, koji je kasnije bio važan suradnik u Projektu Manhattan.

U filmu je prikazana turbulentna veza Oppenheimera i Jean Tatlock, studentice medicine na Sveučilištu Stanford (glumi je Florence Pugh) koja je bila deset godina mlađa od njega (ona je imala 22, a on 32). U stvarnosti je Cillian Murphy (47) dvadeset godina stariji od Florence Pugh.

Florence Pugh glumi Jean Tatlock, Oppenheimerovu prvu ljubav.FOTO: Profimedia

Pod utjecajem Tatlock, Oppenheimer se počeo baviti lijevim politikama – podržavao je republikance u Španjolskom građanskom ratu i borio se za sindikalno udruživanje zaposlenika fakulteta. Obje su stvari prikazane u filmu. Također, iako sam Oppenheimer nije bio član Komunističke partije, njegov brat Frank i najbolji prijatelj Haakon Chevalier jesu, što je također prikazano u filmu.

Kao i u filmu i u stvarnosti je postojala skepsa oko Oppenheimera kao šefa projekta atomske bombe zbog tih veza s komunistima, ali zbog njegovih sposobnosti su te bojazni zanemarene. I u stvarnosti i u filmu Oppenheimera su te veze na kraju koštale 1950-ih.

Ljubavni život

Kako film ispravno prikazuje, Oppenheimer je imao reputaciju ženskara.

S Tatlock je prekinuo 1939., ali ju je nastavio posjećivati u San Franciscu sve do njezinog samoubojstva četiri godine poslije. Tada je već bio u vezi s Kitty Puening (u filmu Emily Blunt), koju je oženio 1940. kada je već bila trudna s njihovim prvim djetetom. Zbog njega se Kitty razvela od svoga trećega supruga, što je sve prikazano u filmu. Točno je i da je Kitty, po struci biologinja, u braku odustala od svoje karijere te da je 1944., za vrijeme rada na Projektu Manhattan, rodila njihovo drugo dijete, kao i da je 30-ih bila članica Komunističke Partije. Kitty je ostala vjerna Robertu do njegove smrti 1967.

Oppenheimer je navodno imao afere s drugim ženama, uključujući suprugu kemičara Richarda Tolmana Ruth. Ova je veza u filmu insinuirana.

Stvarni Oppenheimer nakon rata

Sam proces izrade atomske bombe i detalji Projekta Manhattan – uključujući ulogu generala Leslieja Grovesa (Matt Damon), Oppenheimerovu odluku da se za testiranje koristi Novi Meksiko te detalji “Trinity Testa“ kojim je 16. srpnja 1945. prvi put detonirana bomba – u filmu su prikazani iznimno povijesno točno.

Nakon rata Oppenheimer je postao medijska zvijezda, što je također u filmu prikazano, a u listopadu se sastao i s predsjednikom Trumanom (Gary Oldman). Detalji toga što je rečeno na tom sastanku nisu poznati, tako da je Nolan ovdje pribjegao fikcionalizaciji.

Godinu nakon rata osnovana je agencija AEC koja je nadzirala američko nuklearno naoružavanje. To je uključivalo i proizvodnju hidrogenske bombe, tzv. super-bombe, koju je zamislio Edward Teller (Benny Safdie), što je u filmu također prikazano.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Oppenheimer (@oppenheimermovie)

Godine 1947. u priču ulazi Lewis Strauss (Robert Downey Jr.) koji je zaposlio Oppenheimera na Sveuličištu Princeton i bio predsjednik AEC-a.

Upravo je Strauss, koji se sukobio s Oppenheimerom oko hidrogenske bombe, otkrio FBI-ju njegovu komunističku prošlost, što je rezultiralo saslušanjem na kojemu je Oppenheimeru oduzet pristup državnim tajnama zbog sumnji da je agent Sovjetskog Saveza.

Oppenheimer je ostao raditi na Princetonu gdje je umro od raka grla kojega je dobio kao posljedicu pušenja 1967. Ovo nije prikazano u filmu, ali je referirano činjenicom da Oppeheimer u gotovo svakoj sceni ima cigaretu u ustima. Film završava njegovim primanjem Fermijeve nagrade 1966. iz ruku predsjednika Johnsona, što se također dogodilo.

Sve u svemu, film Christophera Nolana Oppenheimer rijedak je primjer holivudskoga filma koji se trudi vjerno držati povijesnih činjenica.

Za razliku od većine filmova, u Oppenheimeru nećemo naći pojednostavljenja poput spajanja više likova u jednoga ili mijenjanja redoslijeda događaja kako bi bili dramaturški napetiji.

Jedini događaji koji se možda nisu dogodili kao u filmu oni su za koje je nemoguće s potpunom sigurnošću utvrditi kako su se i jesu li se uopće zbili, poput ljubavnih afera, privatnih razgovora i unutarnjih misli likova. Tu je ipak bilo potrebno malo imaginacije.