Predbožićna noćna mora: Hit koji je u početku iznervirao Disney

“What’s this?” – Jack Skellington uzbuđeno pjeva kada prvi put naiđe na snježno, šareno selo Djeda Mraza u klasiku “The Nightmare Before Christmas”. To je također ono što su rukovoditelji Disneya sa zabrinutošću pitali o stop-motion animiranom mjuziklu kada su vidjeli nedovršenu verziju u post-produkciji.

“Kad god radite tako nešto, što je nepoznato: stop motion, glavni lik nema očne jabučice i sve je glazba – zbog čega se osjećati ugodno?” rekao je Tim Burton tijekom video poziva iz Londona. “Naravno da su bili nervozni zbog toga.”

Burtonova “Noćna mora”, koja obilježava svoju 30. godišnjicu, sada je popularnija nego ikada: Hollywood Bowl u Los Angelesu održava niz koncerata uživo oko filma, Disneyevi tematski parkovi imaju sezonske atrakcije inspirirane filmom, postoje društvene igre i kućne potrepštine – svega ima u izobilju.

Ali ekscentrični i ljupki film nije uvijek bio sveprisutan dio našeg popisa za gledanje tijekom blagdana. U listopadu 1993. “Nightmare” nije objavljen kao Disneyjev naslov, već pod studijskom etiketom Touchstone Pictures koja je više orijentirana na odrasle.

“Bojali su se da bi to moglo naštetiti njihovom brendu”, rekao je režiser Henry Selick u video pozivu iz svog doma u Los Angelesu. “Da su stavili ime Disney na njega upravo tada, bio bi mnogo uspješniji, ali razumijem da jednostavno nije bio nimalo sličan njihovim drugim animiranim filmovima.”

Predbožićna noćna mora – film koji je postao kultni klasik

Temeljen na Burtonovoj izvornoj priči i likovima, neobičan film režirao je Selick, iskusni stop-motion umjetnik sa spotovima za MTV i raznim reklamama. Burtonovi česti suradnici Michael McDowell i Caroline Thompson napisali su scenarij.

Tijekom originalnog prikazivanja, “Noćna mora” zaradila je 50 milijuna dolara na domaćim kino blagajnama. I dok ta brojka nije nimalo loša, daleko je od Disneyevih animiranih hitova poput “Aladina”, koji je samo godinu ranije donio 217 milijuna dolara samo s američkih ekrana.

U to vrijeme Disney nije mogao smisliti kako plasirati opernu sagu o Jacku, mršavom kosturu, opčinjenom donošenjem čuda Božića svojim monstruoznim prijateljima u jezivom gradu Noći vještica.

Selick se u početku brinuo da će broj pjesama koje je Danny Elfman skladao za film, ukupno 10 pjesama za trajanje od 76 minuta, odvratiti gledatelje. Retrospektivno, rekao je, nezaboravne melodije bile su presudne za konačni uspjeh filma, nakon što se publika povezala s njegovim nekonvencionalnim pravilima pripovijedanja i dizajna.

Ovih dana Selick ne može proći ulicom, a da ne naleti na obožavatelja koji nosi pulover, šešir ili neku drugu odjeću ukrašenu slikama “Noćne more”.

“Ove godine postoji ogromni Jack Skellington kojeg možete kupiti u Home Depotu, a ljudi ga imaju na svojim travnjacima”, rekao je Selick. “Sviđa mi se to jer je prilično bizarno i ekstremno. To nije samo majica, to je prava obveza.”

Za Burtona, lik Jacka Skellingtona utjelovljuje preokupaciju koja je bila uobičajena u njegovom radu tijekom godina: zastrašujuća ideja da bude neshvaćen. “Koncepcija toga temeljila se na osjećajima ljudi koji te doživljavaju kao nešto mračno ili čudno, a zapravo to nisi”, prisjetio se.

Selick je zabavno manično ponašanje kosturskog antijunaka usporedio s gospodinom Žabom iz animiranog klasika “Vjetar u vrbama”, jednim od njegovih omiljenih Disneyevih protagonista. “Oduvijek su me privlačili likovi poput Jacka Skellingtona”, rekao je Selick. “On se zanosi nečim novim i pretjera sa svojim entuzijazmom.”

Burton, koji je odrastao u području Los Angelesa, gdje je latino kultura snažno prisutna, također ima poseban afinitet prema Día de los Muertos, meksičkom prazniku koji prihvaća smrtnost kao prirodni dio životnog ciklusa. To je bila jedna od njegovih mnogih inspiracija za “Noćnu moru.”

“Uvijek sam osjećao povezanost s tom proslavom. Ljudi o tome razmišljaju kao o mračnoj stvari, ali prilično je svijetlo”, rekao je Burton. “To je mjesto gdje se suprotstavljaju osjećaji mračnih slika s duhovnijim pozitivnim osjećajima koji su me povezivali vrlo rano u životu.”

Za stop motion kao tehniku, “Noćna mora” predstavljala je prekretnicu neposredno prije pojave računalno generirane animacije. Selick je pripisao zasluge direktoru fotografije, Peteu Kozachiku.

“On je film učinilo filmskim”, rekao je Selick. “Svi stop motion prije bili su snimljeni u snimkama”, uglavnom statičnim vizualnim jezikom koji je ograničavao druge priče ispričane u istom mediju. Ali, nastavio je Selick, “ono što je Pete donio bila je ta sloboda kretanja kamere, koja ga je stvarno pretvorila u veći film.”

Dok se pričalo o pretvaranju njegovog koncepta za “Noćnu moru” u TV specijal, Burton — koji je kao dijete obožavao kreacije Raya Harryhausena i Rankin/Bass priče poput “Rudolph the Red-Nosed Reindeer” — izdržao je dok se nije pojavio tim koji bi to učinio u stop motionu.

„Ako ste ikada bili na stop motion setu i vidite njegovu taktilnu ljepotu, to je kao da se vraćate na početak snimanja filmova u smislu da se radi o umjetnicima koji prave lutke, scenografiju, postoji osjećaj koji nije sličan bilo kojoj vrsti stvari”, rekao je Burton.

Selick je priznao da ga je neko vrijeme uznemirilo to što šira javnost nije znala da je on režirao “Noćnu moru”. Sada se pomirio s nedostatkom zasluga jer se ova prekretnica u njegovoj karijeri ne bi dogodila bez “Timove briljantnosti i ideja”.

“Još uvijek bih sigurno mogao dobivati oklade u baru do kraja života”, rekao je s drskim osmijehom. “‘Za 20 dolara, tko je režirao “Predbožićnu noćnu moru”?’”

Za Selicka, jedan od pokazatelja da je film postao klasik došao je nekoliko godina nakon mlakog dočeka prikazivanja u kinima, ali prije nego što ga je Disney u potpunosti prihvatio. Redatelj se prisjeća djece koja su u noći Noći vještica dolazila u njegovu kuću na trick or treating u kostimima kućne izrade likova iz “Noćne more” prije nego što su postojale službene licencirane verzije.

“Ponekad bih im pokazao originalnu figuru Jacka kao Djeda Mraza u njegovim saonicama sa sobovima, a oni bi samo vrištali od radosti”, prisjetio se Selick.

“Više zapravo nije ni moj, ni Timov, ni Dannyjev”, rekao je Selick. “To je svjetski film i to mi se nekako sviđa.”

Od 2001. godine, vožnja Haunted Mansion u Disneylandu pretvara se svake jeseni u atrakciju inspiriranu “noćnom morom” poznatu kao Haunted Mansion Holiday. A svake godine, od početka rujna do listopada, Disneyland održava Oogie Boogie Bash, zabavu za Noć vještica tri večeri tjedno.

PROČITAJTE: Monica Bellucci i Tim Burton: Glumica uživa u vezi

“Kad to vidim, vratim se u rane dane kada je film prvi put rađen, a razmišljajući o putu koji je prošao, ovo ga simbolizira na vrlo čudan način,” rekao je Burton.

Roman, “Long Live the Pumpkin Queen”, fokusiran je na Jackovu romantičnu partnericu, Sally, i objavljen je nedavno. Ipak, tri desetljeća kasnije, Burton je tvrdio da je originalni animirani film bio jedinstven podvig.

“Na određeni način to je lijepa stvar u vezi ovoga ovakvog kakvo jest. To je jedan film. To je stop motion i priča svoju priču. I to ga čini posebnim za mene,” objasnio je Burton. “To je posebna stvar koja nema pet nastavaka.”