Obožavatelji Euforije, pripremite se. Dolazi nova serija Jacoba Elordija, i to ratna.
26-godišnji glumac iz prošlogodišnjeg hita Saltburn i Odessa Young glumi u originalnoj australskoj dramskoj seriji The Narrow Road to the Deep North (Uskim putem duboko na sjever), koja se temelji na istoimenom romanu Richarda Flanagana iz 2013. godine.
Nedavno je završeno snimanje serije u Australiji.
Nova serija Jacoba Elordija odvija se u Australiji za vrijeme Drugog svjetskog rata
Evo sinopsisa: “Smještena u sjeni Drugog svjetskog rata, serija govori o epskoj priči o potpukovniku Dorrigu Evansu (Elordi) i o tome kako je njegova prekratka ljubavna afera s Amy Mulvaney (Young) oblikovala njegov život. Priča je ispričana kroz više razdoblja. Putujemo od Evansovog djetinjstva do njegovog mladenaštva i iskustva ratnog zarobljenika na željeznici Tajland-Burma, a kasnije u životu, kao cijenjenog kirurga i australskog ratnog heroja. Uskim putem na duboki sjever je ljubavna priča koja će provesti publiku kroz najmračnija vremena, to je intimna studija karaktera koja ilustrira snagu ljudskog duha u suočavanju s nevoljama, te istraživanje braka i nezaboravne ljubavne veze.”
Ovo je za sada jedina službeno objavljena fotka iz filma.FOTO: PROFIMEDIA
U seriji također glume Ciarán Hinds kao stariji Dorrigo Evans, Olivia DeJonge, Heather Mitchell, Thomas Weatherall, Show Kasamatsu, Charles An i Simon Baker.
Nova serija Jacoba Elordija bit će prikazivana na Amazonu
Iako The Narrow Road to the Deep Northnema službeni datum izlaska, serija će se emitirati na Amazon Prime Video u Australiji, Novom Zelandu i Kanadi. Na drugim teritorijima distribuira ga Sony Pictures Television.
Jacob je inače nedavno gostovao u jednome talk showu te govorio i o budućnosti Euforije. Ni on ne zna kada će treća sezona serije, čija je druga sezona izašla početkom 2022., krenuti u produkciju. Jacob se našalio da će u novoj sezoni izgledati kao Benjamin Button, s obzirom na to da već ima 26 godina a njegov je lik još uvijek u srednjoj školi. Tako da bi, što se njega tiče, najbolje bilo da između druge i treće sezone bude vremenski skok tako da likovi dođu bliže dobi glumaca.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
„Početkom ove godine bila sam hospitalizirana zbog poremećaja hranjenja. Bila sam ljutita, bolesna i vrlo usamljena”, napisala je Vivienne u opisu izložbe
U suvremenoj kulturi njege i osobnog identiteta, u kojoj se granice između estetike, zdravlja i rituala svakodnevnog opuštanja sve više brišu, pojam “wellnessa” prestaje biti rezerviran isključivo za spa centre, meditacijske aplikacije ili povremene vikend retreatove. On se, naprotiv, premješta u intimni prostor doma, u ogledalo kupaonice, u nekoliko minuta koje pojedinac posvećuje sebi bez žurbe i bez vanjskih očekivanja. U tom kontekstu, naizgled jednostavan spoj poput maske za lice i pažljivo njegovani brkovi dobiva neočekivanu, ali snažnu simboličku i praktičnu dimenziju. Taj spoj ne funkcionira samo kao rutina njege, nego kao mali, ponavljajući ritual u kojem se estetika, samopouzdanje i osobna disciplina isprepliću u jedinstvenom iskustvu.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
