HELLO
Domagoj Kukec

Film “The Exorcist” (hrv. Egzorcist) redatelja Williama Friedkina iz 1973. godine ostaje jedan od najutjecajnijih horor filmova svih vremena, inspirirajući nekoliko nastavaka i čak televizijsku adaptaciju.

No, zašto? Današnjoj publici provokativne priče, šokantno filmsko nasilje i krv te kreativni viralni marketing nisu strani, pa zašto “The Exorcist” mnogi i dalje smatraju najboljim horror filmom?

The Exorcist je temeljen na istinitoj priči

U čast nedavno preminulom Williamu Friedkinu, zaista prepoznatljivom filmskom autoru koji je preminuo 7. kolovoza 2023., istražimo film koji mnogi smatraju njegovim vrhunskim remek-djelom koje je definiralo njegovo nasljeđe – “The Exorcist” – i saznajmo zašto je riječ o jednom od najutjecajnijih horor filmova tijekom proteklih pet desetljeća.

The Exorcist

Temeljen na istoimenom romanu Williama Petera Blattyja iz 1971. godine (koji je utemeljen na istinitoj priči), “The Exorcist” priča priču o glumici Chris MacNeil i njezinoj 12-godišnjoj kćeri Regan koja se počinje čudno ponašati. Nakon što Chris potraži pomoć liječnika i psihologa kada se stanje njezine kćeri pogorša, ona na kraju odlučuje zatražiti pomoć oca Damiana Karrasa kako bi saznala što s njom nije u redu.

Kao što naslov filma sugerira, Karras utvrđuje da je Regan opsjednuta vragom i nevoljko pristaje izvesti opasni egzorcizam uz pomoć iskusnog svećenika i paleontologa, oca Lankestera Merrina. Jedan od najzapaženijih aspekata produkcije “The Exorcist” su specijalni efekti – oteklina grla, povraćanje juhe i taj đavolji glas!

Koristeći jednostavne tehnološke metode, William Friedkin i njegov tim su uspjeli stvoriti specijalne efekte bez upotrebe CGI-ja, odnosno efekte koji nisu kompjuterski generirani. Bili su toliko uvjerljivi da su gledatelji u kinima padali u nesvijest, povraćali i ostavljali svoje prijatelje same na sjedalima.

Kako bi postigli zastrašujući okret Reganinog vrata od 360 stupnjeva, Friedkinov tim za specijalne efekte stvorio je fiberglas kalup od njezine glave postavljene na gumenu lutku – kreativna metoda koja je postala norma za specijalne efekte. Tim je lutki čak dodao pokretljive oči i “dah” kako bi sve to bilo uvjerljivije.

The Exorcist

U jednoj posebno uznemirujućoj sceni na početku filma, počinjemo primjećivati da nešto nije u redu s Regan kada hoda unatrag niz stepenice na rukama s ustima punim krvi — scena koja je izvorno izostavljena iz kinoprikazivanja i dodana kasnije u produženom redateljskom izdanju.

Reganino hodanje niz stepenice na način pauka postignuto je uz pomoć žica koje su pomogle kaskaderskoj glumici – iako je u produženoj verziji redateljevog izdanja korišten CGI kako bi se to postiglo.

The Exorcist je koristio posebne efekte da bi stvorio strašnu atmosferu

Da bi stvorili iluziju hladnog okruženja, filmaši danas dodaju dah u postprodukciji, no to u ovom filmu nije učinjeno na taj način.

Umjesto toga, tim za specijalne efekte je donio uređaje za klimatizaciju stila kako bi smanjio temperaturu na setu “The Exorcista” na 4 stupnja, što je učinilo da dah glumaca bude vidljiv tijekom paranormalnih scena.

The Exorcist

Ti detalji su atmosferu učinili organskom, vjerodostojnom i gotovo realističnom. Osim uznemirujućih efekata i jezivih estetika, marketinški i distribucijski tim mislio je na religioznu temu egzorcizma pa je film pušten u distribuciju 26. prosinca, odmah nakon Božića, velikog kršćanskog blagdana. Religijske skupine su prosvjedovale — što je marketinški tim iskoristio kako bi film proširio svoj doseg i privukao publiku. Glasine sa seta su procurile u javnost, pružajući besplatnu reklamu i potičući znatiželju o spaljenim setovima, ozljedama i čak smrtnim slučajevima tijekom produkcije. Ovi marketinški trikovi se i danas koriste u industriji.

Današnja publika je toliko naviknuta na nasilje i krv da se često pita zašto se “The Exorcist” smatra najstrašnijim filmom svih vremena. Međutim, imajte na umu da je “The Exorcist” bio prvi takve vrste – horor film koji je pomaknuo sve granice tog žanra (a ne treba zaboraviti ni umjetničke norme). Ljudi nisu bili pripremljeni za ono što su vidjeli – bespomoćnost ljudskog tijela opsjednutog đavlom, psovke koje dolaze iz usta djeteta, nasilje i hodanje kao pauk s polomljenim udovima. Sve su to bile nove i zaista šokantne stvari u to vrijeme. Sada takvo što možete vidjeti i u nekom traileru.

Film je uzrokovao srčane udare i pobačaje

Viralni video reakcije publike na izvorno kinoprikazivanje pokazuje koliko su gledatelji bili šokirani 1973. godine. Jedan je policajac izašao iz kina i rekao: “To je nešto što nisam vidio cijeli svoj život. To je nešto drugačije. Gledao sam mnogo filmova, ali nikada nisam vidio ništa slično.” Vlasnici kina su unajmljivali zaštitare i dodatno osoblje da upravljaju histeričnom publikom. Ljudi su povraćali po prolazima, padali u nesvijest, prijavljeni su čak i hitni medicinski slučajevi poput srčanih udara i pobačaja.

Ova iskustva samo su pridonijela reputaciji i pričama o “The Exorcistu”: Ovaj film toliko je strašan da ćete doživjeti srčani udar! Toliko jeziv da ćete povratiti svoje kokice. Kako bi ga itko, a posebno obožavatelji horora, mogli propustiti?

Kako bi film koji je potaknuo takvu reakciju kod cijele generacije koja je išla u kino mogao ne postati kultan?

Unatoč ograničenom kinoprikazivanju u samo 30 kina, “The Exorcist” je zaradio 1,9 milijuna dolara u prvom tjednu ($13 milijuna današnjih), postavši rekorder za R-rated horore. Prodaja ulaznica premašila je 200 milijuna dolara, što je danas otprilike 1,3 milijarde dolara.

“The Exorcist” je doslovno promijenio mišljenja kritičara o horor filmovima, otvarajući put ostvarenjima kao što su “Misery” Roba Reinera (1990.), “Black Swan” Darrena Aronofskog (2010.) i “Get Out” Jordana Peelea (2017.).

Iako je “The French Connection” dominirao na dodjelama Oscara – i donio Williamu Friedkinu Oscara za najboljeg redatelja – “The Exorcist” će održati njegovo ime živim. Imamo posla s kreativnom vizijom – i drskošću – koja je zaista šokirala ljude zastrašujućom pričom temeljenom na stvarnim događajima, kao i genijalnošću redatelja da surađuje s timom koji je mogao tu viziju oživjeti inovativnim efektima i provokativnom strukturom priče.

Ono što bi inače moglo biti razočaravajuće, u Friedkinovim rukama postalo je ono što je The New York Times nazvao “kinematografskim proučavanjem zla u suvremenom svijetu.”

druge vijesti