Festival svjetskog kazališta u Zagreb dovodi najveće europske hitove: Ove predstave ne smijete propustiti!
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Zagrebačkom kazalištu mladih, 22. i 23. rujna očekuje nas predstava BREL Anne Terese De Keersmaeker & Solal Mariotte / Rosas. Anne Teresa De Keersmaeker već četiri desetljeća definira ono što nazivamo europskim plesnim modernizmom. Od Fase (1982.) i Rosas danst Rosas (1983.) koje su postale kultne repertoarne konstante, do koreografija na glazbu Stevea Reicha i Arnolda Schönberga, opus De Keersmaeker se razvijao kao dosljedan i rigorozan istraživački projekt. Kako glazba postaje tijelo, kako ritam oblikuje prostor, kako forma nosi politički smisao? BREL nije hommage velikom belgijskom šansonijeru u uobičajenom smislu te riječi, iako predstava obiluje njegovim najljepšim pjesmama koje su dio kulturne memorije cijeloga svijeta. De Keersmaeker i njezin suradnik Solal Mariotte, formiran u breakdanceu, dolaze kao dva posve različita tijela, dvije generacije i dva scenska jezika. Postavljaju pitanja što u Brelovim tekstovima danas rezonira, što je zastarjelo, što je postalo simptom jedne epohe, a što ima trajnu snagu? Između geometrijske preciznosti De Keersmaeker i fizički neposredne, urbane energije Mariottea uspostavlja se stvaralačka napetost. De Keersmaeker temi pristupa s burlesknom lakoćom. Riječi pjesama projicirane su, kao i fotografije i videozapisi koji komentiraju i kontekstualiziraju predstavu.
Predstavu su koproducirale neke od najvažnijih europskih kazališnih institucija: La Monnaie / De Munt (Bruxelles), Théâtre de la Ville (Pariz), Piccolo Teatro di Milano, ImPulsTanz (Beč) i Festival d’Avignon. Nakon iznimnog uspjeha kod publike i kritike u Avignonu prošloga ljeta, predstava je u proljeće 2026. gostovala u Théâtre de la Ville u Parizu.
Mario Banushi s predstavom MAMI gostuje 23. i 24. rujna u HNK2. Kada je Willem Dafoe, umjetnički direktor Biennala Teatro u Veneciji, predložio Upravnom vijeću da dodjeli Srebrnog lava 27-godišnjem grčko-albanskom redatelju Mariu Banushiju, učinio je gestu koja je bila znak velikog prepoznavanja i prognoza za budućnost teatra. Prepoznavanje onoga što je Banushi već dokazao predstavama koje su u kratkom roku obišla najvažnije svjetske festivale i prognoza kamo kreće generacija koja ne dijeli ni socijalnu pozadinu ni kazališni jezik svojih prethodnika.
Banushi je rođen u Grčkoj 1998. Dio djetinjstva je proveo kod bake u Albaniji, što je bio čest model u albanskim obiteljima toga doba, kada je ekonomska migracija razdvajala obitelji. Formirao se na Atenskome dramskom konzervatoriju. Debitirao je s Ragadom za vrijeme pandemije, u privatnom atenskom stanu. Predstavu je primijetilo Narodno kazalište Grčke i predložilo mu suradnju. Goodbye, Lindita je već gostovala na Festwochenu u Beču, International Theatre Amsterdamu, Adelaide Festivalu. Sa svojim autobiografskim pripovijedanjem, koje obuhvaća iskustva tuge, naricanja, odsutnosti i obiteljskih tradicija, Banushi je razvio poetičan, eliptičan jezik, građen od tišina, evocirajućeg i bolno komunikativnog karaktera.
Banushi je danas najprodornije mlado ime europskog teatra, a MAMI je treći nastavak trilogije Romance Familiare u kojoj kroz slike, tijelo i zvuk istražuje obiteljsku memoriju, balkanske rituale žalovanja, vezu između porijekla i identiteta. Bez izgovorene riječi, on dosljedno odbija govorni jezik kao dramaturški alat, a predstava se odvija kao niz preciznih vizualnih prizora između radikalnog realizma i simboličke apstrakcije. Centralna tema je majka, ne kao arhetip, nego kao stvarna osoba, s konkretnim tijelom, konkretnom emigracijom, konkretnim teretom.
Nastavite čitati nakon oglasa
Predstava MAMI je, nakon trijumfalnog prijema u Ateni i Avignonu, zablistala na turneji po Berlinu, Londonu i Montréalu, i nakon velikih priznanja dolazi u Zagreb. Predstava se prikazuje pod pokroviteljstvom Veleposlanstava Grčke i Albanije.
U HNK2 se 26. rujna izvodi MALDONNE, francuske autorice Leïle Ka. Leïla Ka je fenomen koji je francuska kritika prihvatila s jednoglasnim odobravanjem. Le Monde je njezin uspjeh nazvao fenomenalnim, TéléramaMaldonne opisuje kao feminističku eskapadu koja bjesomučno emancipira, Libération ju je smjestio u liniju koja ide od Pine Bausch do Maguy Marin, u čijoj je čuvenoj May B nastupala kao izvođačica.
Nastavite čitati nakon oglasa
Puno ime Leïle Ka je Leïla Le Moniès de Sagazan, sestra je svjetski poznate glazbenice Zaho de Sagazan. Koreografiju je otkrila na hip-hop radionici, potom prošla audiciju kod Maguy Marin i izašla iz te škole s razumijevanjem što teatralizirana koreografija može biti. Njen debitantski solo Pode Seriz 2018. nagrađen je pet puta na međunarodnim festivalima i odigran više od 140 puta, a 2022. je ovjenčana nagradom Sindikata kritike.
MALDONNE je njezina prva kolektivna predstava, nastala 2023. i od tada izvedena više od dvjesto puta na četiri kontinenta. Na sceni je pet izvođačica i četrdeset haljina koje su pronađene u pariškim second-hand shopovima, haljine koje nose tragove tuđih tijela i tuđih življenja, haljine koje mijenjaju značenje svaki put kad ih druga žena obuče an sebe. U dramaturgijskoj logici MALDONNE, haljina je kondenzat socijalnog očekivanja, genealogije, klasnog statusa, dobnog horizonta. Pet tijela prolaze kroz tih četrdeset haljina, a prolaz je istovremeno istraživanje i polaganje računa. Koreografski vokabular Leïle Ka stoji na razmeđu hip-hopa, suvremenog plesa i teatralne ekspresivnosti, ali bez eklekticizma koji takvi opisi sugeriraju. Naslov se čita kao igra između maldonne (krivog dijeljenja u kartaškoj igri) i madonne (Madona). U toj igri leži cijeli program predstave. U raspodjeli između žena i muškaraca postoji strukturna kriva ruka, i tu je kartu potrebno premiješati. Lara Fabian, Šostakovič, Leonard Cohen, elektronika i tišina izmjenjuju se kao glazbeni kontekst u kojemu pet tijela ispituje što znači nositi ženski identitet u suvremenosti.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Duhovita, intimna i emotivna izvedba poziva na razgovor s onim dijelom sebe koji još uvijek vjeruje da u životu postoji nešto što ne možemo do kraja objasniti.
U petak, 12. lipnja 2026. godine u 11 sati, u Velikoj dvorani Gradske skupštine Grada Zagreba (Ulica sv. Ćirila i Metoda 5), održat će se javna izvedba forum-kazališne predstave SEEN, AL’ NE VIĐEN. Ulaz na događanje je slobodan.
Malo koji pojam tako dobro opisuje promjene u svijetu rada kao workation. Ideja je jednostavna: posao se ne prekida, ali se mijenja adresa. Rad od kuće ili iz klasičnog ureda zamjenjuje se radnim danom iz kućice na obali ili planinskog apartmana.
Na ovogodišnjem Comic-Conu u San Diegu 49-godišnji glumac ispričao je da oporavak nakon druge transplantacije prolazi odlično te da je prezadovoljan rezultatima.
Sada su svoju ljubav okrunili brakom na intimnoj ceremoniji, a najemotivniji trenutak svakako je bio onaj u kojem je Emmin sin Rhodes svoju majku ponosno dopratio do oltara.
Par maksimalno koristi tople ljetne dane, a njihov odmor ispunjen je svime što ljeto na Jadranu čini posebnim – dugim kupanjima, sunčanjem, opuštenim šetnjama te večerima uz svježu ribu i čašu vina.
Među fotografijama posebno se istaknula ona na kojoj Mateo za ruku vodi sina Ivana gradskim ulicama, kao i simpatičan selfie oca i sina snimljen tijekom leta avionom.