Mjesto gdje Istra priča svoju najljepšu gastronomsku priču: Otkrili smo skriveni dragulj među vinogradima i brežuljcima
Postoje restorani u koje se dolazi zbog jednog jela, restorani koji su sinonim za posebne prilike i oni čije se ime dugo pamti zbog pogleda, atmosfere ili vrhunske vinske karte. No postoje i mjesta koja uspijevaju objediniti sve navedeno te pritom ispričati priču o kraju iz kojeg dolaze. Upravo je takav Forchetta 1902, restoran smješten u sklopu Roxanich Wine & Design Hotela u Motovunu, koji već pri prvom susretu daje naslutiti kako ovdje gastronomija nije tek dio ponude, nego jedan od glavnih razloga dolaska u srce Istre.
Već sam dolazak ostavlja snažan dojam. Motovun, jedan od najprepoznatljivijih istarskih gradića, stoljećima dominira krajolikom iznad doline rijeke Mirne, a upravo se u njegovu podnožju, okružen vinogradima, maslinicima i zelenim brežuljcima, nalazi suvremeni kompleks Roxanich Wine & Design Hotela. Dok se s jedne strane pogled proteže prema motovunskoj šumi, poznatoj po svjetski cijenjenim bijelim i crnim tartufima, s druge se otvara panorama vinograda koji tijekom svih godišnjih doba mijenjaju boje i stvaraju prizore zbog kojih se s razlogom govori da je unutrašnjost Istre jedna od najljepših europskih vinskih regija.
Upravo je taj krajolik postao polazišna točka za stvaranje restorana koji ne pokušava kopirati svjetske gastronomske trendove, nego ih interpretira kroz lokalni identitet. Forchetta 1902 nastala je kao logičan nastavak filozofije obitelji Roxanich, koja već godinama gradi prepoznatljivo ime na prirodnim vinima, dugim odležavanjima i autentičnom pristupu proizvodnji.
Umjesto odvajanja vinske priče od gastronomije, ovdje su obje razvijane paralelno, zbog čega svaki tanjur i svaka čaša vina djeluju kao dio iste cjeline.
Nastavite čitati nakon oglasa
Mjesto za koje vrijedi skrenuti s puta! Skrivena istarska adresa koja spaja vino, gastronomiju i hedonizam
U svijetu u kojem se sve češće govori o održivosti, lokalnim proizvođačima i sezonskim namirnicama, Forchetta 1902 pokazuje kako te vrijednosti mogu biti mnogo više od prolaznog gastronomskog trenda. Cijeli koncept restorana temelji se na filozofiji koju nazivaju kuhinjom iskrenog kilometra, pristupu koji naglašava što kraći put namirnice od proizvođača do kuhinje. Takav način rada ne znači samo kupnju lokalnih sastojaka, nego i svakodnevnu suradnju s malim obiteljskim gospodarstvima, ribarima, uzgajivačima, proizvođačima sireva, maslinarima i obrtnicima koji desetljećima njeguju tradicionalne metode proizvodnje.
Rezultat takve suradnje vidi se na svakom tanjuru. Povrće dolazi u trenutku kada postiže najbolji okus, začinsko bilje bere se neposredno prije posluživanja, meso potječe od hrvatskih proizvođača, dok se jadranska riba na jelovniku pojavljuje u skladu s ulovom i sezonom.
Upravo zbog toga ponuda restorana nije zamišljena kao statičan popis jela koji se ne mijenja godinama, nego kao živi gastronomski organizam koji prati ritam prirode i poštuje ono što određeno doba godine može ponuditi u svom najboljem izdanju.
Takav pristup posebno dolazi do izražaja u interpretaciji istarske kuhinje. Istra se često opisuje kao mjesto susreta Mediterana i srednje Europe, regija u kojoj su se tijekom stoljeća isprepletali različiti kulturni utjecaji, od antičkog Rima i Mletačke Republike do Austro-Ugarske Monarhije. Svaka od tih civilizacija ostavila je trag u lokalnoj gastronomiji pa današnja istarska kuhinja predstavlja jedinstvenu kombinaciju mediteranske jednostavnosti, talijanske elegancije i kontinentalne raskoši.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ovo nije samo gastronomska destinacija, već mjesto na kojem se ponovno uči uživati u malim ritualima života
U Forchetti 1902 ta se bogata baština ne reproducira doslovno. Umjesto nostalgije i očekivanih recepata, kuhinja nudi suvremeno čitanje tradicionalnih okusa, pri čemu svako jelo zadržava prepoznatljiv karakter Istre, ali dobiva novu dimenziju kroz moderne tehnike pripreme, pažljivo osmišljene teksture i elegantnu prezentaciju. Upravo zbog toga ovdje nije riječ o klasičnom restoranu tradicionalne kuhinje, nego o prostoru u kojem prošlost i sadašnjost neprestano vode gastronomski dijalog.
Veliku ulogu u tome ima i pojam cucina povera, filozofija koja je stoljećima oblikovala prehranu istarskih obitelji. Nastala iz potrebe da se maksimalno iskoristi ono što priroda daje, ta je kuhinja počivala na jednostavnim sastojcima, domaćoj tjestenini, sezonskom povrću, maslinovu ulju, samoniklom bilju i mesu koje se pripremalo s velikim poštovanjem, bez rasipanja i suvišnih dodataka. Danas upravo ta skromna tradicija postaje inspiracija vrhunskim chefovima koji dokazuju kako kvaliteta ne proizlazi iz luksuznih sastojaka, nego iz znanja, strpljenja i razumijevanja okusa.
Nastavite čitati nakon oglasa
Forchetta 1902 tu filozofiju prenosi u suvremeni gastronomski kontekst na način koji djeluje prirodno i nenametljivo. Umjesto spektakularnih efekata i nepotrebne teatralnosti, naglasak ostaje na okusu, ravnoteži i poštovanju namirnice, zbog čega svaki slijed djeluje promišljeno, zaokruženo i iskreno. Upravo ta iskrenost možda je i najveća vrijednost restorana jer gost ne stječe dojam da jede interpretaciju nekog globalnog trenda, nego autentičnu priču koja se nije mogla ispričati nigdje drugdje osim u srcu Istre.
Postoje mjesta na hrvatskoj obali koja čovjek posjeti zbog pogleda, postoje ona zbog povijesti, neka zbog hrane, a postoje i ona rijetka mjesta na kojima se sve to događa istodobno, gotovo bez potrebe za dodatnim objašnjenjem, jer sam dolazak u njih predstavlja svojevrsni uvod u iskustvo koje će se nastaviti za stolom. Mali Ston jedno je od takvih mjesta, malo dalmatinsko naselje na početku Pelješca u kojem se na neobično malom prostoru susreću stoljeća povijesti Dubrovačke Republike, monumentalne kamene zidine, solane, more, školjkarstvo, vinogradi, kamenjar, miris mediteranskog bilja i jedna od najprepoznatljivijih gastronomskih priča hrvatskoga juga, a upravo se na toj tankoj granici između kopna i mora nalazi Kapetanova kuća, restoran koji je tijekom desetljeća postao mnogo više od adrese na kojoj se može dobro pojesti.
Postoje restorani koji privuku pažnju već na prvi pogled, ali postoje i oni čija se vrijednost počinje otkrivati tek kada za njihovim stolom provedete dovoljno vremena da shvatite kako se dobar gastronomski doživljaj ne sastoji samo od onoga što je posluženo na tanjuru, nego i od prostora, pogleda, usluge, atmosfere i osjećaja mjesta u kojem se nalazite. Upravo takav dojam ostavlja restoran Dalmatino u Cavtatu, smješten uz obalu u jednom od najljepših dijelova ovog pitoresknog mjesta, gdje se dalmatinska kuhinja susreće s mediteranskim ugođajem i pogledom na more.
Kada se govori o gastronomiji Pelješca, fokus se najčešće prirodno usmjerava prema obali, poznatim ribljim restoranima, kamenicama iz Malostonskog zaljeva, vinima od plavca malog i konobama smještenima uz more, no gastronomska slika ovog poluotoka znatno je šira od onoga što se može pronaći uz glavne turističke pravce. U unutrašnjosti Pelješca, u Kuni Pelješkoj, nalazi se Agroturizam Antunović, obiteljsko gospodarstvo koje je svoju gastronomsku ponudu izgradilo na poljoprivredi, stočarstvu, vinogradarstvu i višegeneracijskoj povezanosti obitelji s ovim krajem, a upravo zbog takvog modela poslovanja predstavlja jedno od zanimljivijih mjesta za upoznavanje kontinentalnijeg, ruralnog lica pelješke gastronomije.
Zagreb će 3. rujna dobiti iznimno snažan uvod u novu jesensku gastronomsku sezonu jer u restoran Skenderica 1912. u Remetama stiže Michel Husser, jedno od velikih imena francuske visoke gastronomije i chef čija je profesionalna biografija neraskidivo povezana s obiteljskom kućom Le Cerf u alsaškom Marlenheimu, restoranom čija je Michelinova zvjezdica prvi put dodijeljena još 1936. godine i od tada, prema službenoj povijesti restorana, nije prekidala svoj kontinuitet.
U središtu Zadra, u povijesnom ambijentu Palače Cedulin, tijekom ovogodišnje turističke sezone razvila se manifestacija koja lokalnu gastronomsku i vinarsku ponudu predstavlja na način prilagođen suvremenom turističkom tržištu, ali istodobno ostaje čvrsto povezana s tradicijom i proizvodima zadarskoga kraja. „Demižana vina zadarske regije“ posljednjih tjedana privlači domaće posjetitelje, ali i velik broj stranih gostiju, kojima pruža mogućnost da na jednom mjestu upoznaju vina, maslinova ulja, sireve, med, sokove, domaće delicije i druge proizvode lokalnih proizvođača iz različitih dijelova Zadarske županije.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Više od dva desetljeća nakon što je Anne Hathaway prvi put postala Mia Thermopolis, djevojka koja je preko noći saznala da pripada kraljevskoj obitelji, priča o povratku u Genoviju ponovno je dobila vrlo konkretan nastavak, jer je Hathaway na ovogodišnjem D23 događaju u Anaheimu potvrdila da se na filmu The Princess Diaries 3 i dalje intenzivno radi te da Disneyjev kreativni tim ulaže veliki trud kako bi dugo očekivani nastavak bio napravljen na način koji će opravdati ogromna očekivanja publike.
Postoji trenutak u karijeri svakog javnog para kada dodatna vidljivost prestane biti prednost i počne postajati problem, a čini se da su princ Harry i Meghan Markle upravo stigli do te točke, jer nakon godina intervjua, dokumentaraca, poslovnih najava, osobnih ispovijedi i pokušaja da izgrade potpuno novi identitet izvan britanske kraljevske obitelji danas više ne pate od manjka pažnje, nego od viška pažnje koja se sve teže pretvara u stvarni profesionalni uspjeh. Najnoviji udarac stigao je s dokumentarcem Cookie Queens, koji je u američka kina stigao 7. kolovoza, a njegov slabiji rezultat otvorio je pitanje koje za Harryja i Meghan postaje sve neugodnije, a to je koliko zapravo vrijedi njihovo ime kada iza njega više ne stoji kraljevska institucija i kada publiku treba uvjeriti da kupi kartu zbog sadržaja, a ne zbog skandala koji prati njegove producente.
Postoje filmski likovi koji s vremenom postanu veći od svojih filmova, a Cruella de Vil jedan je od najboljih primjera takve transformacije, jer je Disneyjeva ekscentrična negativka tijekom desetljeća prerasla granice animacije i igranog filma te postala prepoznatljiva figura popularne kulture, mode i kolektivnog sjećanja, zbog čega je povratak Glenn Close u njezinoj najpoznatijoj ulozi na ovogodišnjem D23 Expo događanju imao mnogo veće značenje od običnog nostalgičnog pojavljivanja na pozornici.
Ako ste ikad poželjeli crveni kupaći kostim, ali ste se u posljednji trenutak ipak odlučili za neku sigurniju, neutralniju nijansu, možda je upravo Jana Dužanec dokaz da je vrijeme za malo hrabriji izbor. Na odmoru na Havajima pokazala je koliko crvena boja može biti efektna kada joj se dopusti da preuzme glavnu ulogu, a njezini kupaći kostimi savršeno potvrđuju da crvena na plaži nije rezervirana samo za one koji vole biti u središtu pažnje.
Postoje projekti koji nastanu kao poslovna ideja, realiziraju se nekoliko godina i potom nestanu iz javnog prostora, a postoje i oni koji s vremenom prerastu vlastiti početni koncept i postanu dio identiteta grada. Riječke stepenice pripadaju ovoj drugoj skupini. Od prve manifestacije 2007. godine do danas, projekt Ivane Delač prošao je put od ambiciozne modne večeri na riječkim kamenim stubama do prepoznatljive platforme koja danas povezuje modu, poduzetništvo, obrtništvo, obrazovanje, turizam, medije i kreativne industrije.
