Mjesto gdje Istra priča svoju najljepšu gastronomsku priču: Otkrili smo skriveni dragulj među vinogradima i brežuljcima
Postoje restorani u koje se dolazi zbog jednog jela, restorani koji su sinonim za posebne prilike i oni čije se ime dugo pamti zbog pogleda, atmosfere ili vrhunske vinske karte. No postoje i mjesta koja uspijevaju objediniti sve navedeno te pritom ispričati priču o kraju iz kojeg dolaze. Upravo je takav Forchetta 1902, restoran smješten u sklopu Roxanich Wine & Design Hotela u Motovunu, koji već pri prvom susretu daje naslutiti kako ovdje gastronomija nije tek dio ponude, nego jedan od glavnih razloga dolaska u srce Istre.
Već sam dolazak ostavlja snažan dojam. Motovun, jedan od najprepoznatljivijih istarskih gradića, stoljećima dominira krajolikom iznad doline rijeke Mirne, a upravo se u njegovu podnožju, okružen vinogradima, maslinicima i zelenim brežuljcima, nalazi suvremeni kompleks Roxanich Wine & Design Hotela. Dok se s jedne strane pogled proteže prema motovunskoj šumi, poznatoj po svjetski cijenjenim bijelim i crnim tartufima, s druge se otvara panorama vinograda koji tijekom svih godišnjih doba mijenjaju boje i stvaraju prizore zbog kojih se s razlogom govori da je unutrašnjost Istre jedna od najljepših europskih vinskih regija.
Upravo je taj krajolik postao polazišna točka za stvaranje restorana koji ne pokušava kopirati svjetske gastronomske trendove, nego ih interpretira kroz lokalni identitet. Forchetta 1902 nastala je kao logičan nastavak filozofije obitelji Roxanich, koja već godinama gradi prepoznatljivo ime na prirodnim vinima, dugim odležavanjima i autentičnom pristupu proizvodnji.
Umjesto odvajanja vinske priče od gastronomije, ovdje su obje razvijane paralelno, zbog čega svaki tanjur i svaka čaša vina djeluju kao dio iste cjeline.
Mjesto za koje vrijedi skrenuti s puta! Skrivena istarska adresa koja spaja vino, gastronomiju i hedonizam
U svijetu u kojem se sve češće govori o održivosti, lokalnim proizvođačima i sezonskim namirnicama, Forchetta 1902 pokazuje kako te vrijednosti mogu biti mnogo više od prolaznog gastronomskog trenda. Cijeli koncept restorana temelji se na filozofiji koju nazivaju kuhinjom iskrenog kilometra, pristupu koji naglašava što kraći put namirnice od proizvođača do kuhinje. Takav način rada ne znači samo kupnju lokalnih sastojaka, nego i svakodnevnu suradnju s malim obiteljskim gospodarstvima, ribarima, uzgajivačima, proizvođačima sireva, maslinarima i obrtnicima koji desetljećima njeguju tradicionalne metode proizvodnje.
Rezultat takve suradnje vidi se na svakom tanjuru. Povrće dolazi u trenutku kada postiže najbolji okus, začinsko bilje bere se neposredno prije posluživanja, meso potječe od hrvatskih proizvođača, dok se jadranska riba na jelovniku pojavljuje u skladu s ulovom i sezonom.
Upravo zbog toga ponuda restorana nije zamišljena kao statičan popis jela koji se ne mijenja godinama, nego kao živi gastronomski organizam koji prati ritam prirode i poštuje ono što određeno doba godine može ponuditi u svom najboljem izdanju.
Takav pristup posebno dolazi do izražaja u interpretaciji istarske kuhinje. Istra se često opisuje kao mjesto susreta Mediterana i srednje Europe, regija u kojoj su se tijekom stoljeća isprepletali različiti kulturni utjecaji, od antičkog Rima i Mletačke Republike do Austro-Ugarske Monarhije. Svaka od tih civilizacija ostavila je trag u lokalnoj gastronomiji pa današnja istarska kuhinja predstavlja jedinstvenu kombinaciju mediteranske jednostavnosti, talijanske elegancije i kontinentalne raskoši.
Ovo nije samo gastronomska destinacija, već mjesto na kojem se ponovno uči uživati u malim ritualima života
U Forchetti 1902 ta se bogata baština ne reproducira doslovno. Umjesto nostalgije i očekivanih recepata, kuhinja nudi suvremeno čitanje tradicionalnih okusa, pri čemu svako jelo zadržava prepoznatljiv karakter Istre, ali dobiva novu dimenziju kroz moderne tehnike pripreme, pažljivo osmišljene teksture i elegantnu prezentaciju. Upravo zbog toga ovdje nije riječ o klasičnom restoranu tradicionalne kuhinje, nego o prostoru u kojem prošlost i sadašnjost neprestano vode gastronomski dijalog.
Veliku ulogu u tome ima i pojam cucina povera, filozofija koja je stoljećima oblikovala prehranu istarskih obitelji. Nastala iz potrebe da se maksimalno iskoristi ono što priroda daje, ta je kuhinja počivala na jednostavnim sastojcima, domaćoj tjestenini, sezonskom povrću, maslinovu ulju, samoniklom bilju i mesu koje se pripremalo s velikim poštovanjem, bez rasipanja i suvišnih dodataka. Danas upravo ta skromna tradicija postaje inspiracija vrhunskim chefovima koji dokazuju kako kvaliteta ne proizlazi iz luksuznih sastojaka, nego iz znanja, strpljenja i razumijevanja okusa.
Forchetta 1902 tu filozofiju prenosi u suvremeni gastronomski kontekst na način koji djeluje prirodno i nenametljivo. Umjesto spektakularnih efekata i nepotrebne teatralnosti, naglasak ostaje na okusu, ravnoteži i poštovanju namirnice, zbog čega svaki slijed djeluje promišljeno, zaokruženo i iskreno. Upravo ta iskrenost možda je i najveća vrijednost restorana jer gost ne stječe dojam da jede interpretaciju nekog globalnog trenda, nego autentičnu priču koja se nije mogla ispričati nigdje drugdje osim u srcu Istre.
Postoje neki okusi koje jednostavno povezujemo s određenim godišnjim dobom, a kada je riječ o jeseni, Pumpkin Spice Latte već godinama nema pravu konkurenciju. Čim temperature počnu padati, a dani postanu kraći, ponovno se zaželimo ove kremaste kave s mirisnim začinima koja je postala nezaobilazan dio jesenske rutine. Zato nas posebno veseli povratak sezone Pumpkin Spice Lattea, a jedan od naših favorita već se godinama nalazi u ponudi zagrebačkog Ziggy’s Coffeeja. Ako ste ga već probali, vjerojatno znate zašto mu se želimo vratiti, a ako još niste, ovo je napitak koji vrijedi staviti na popis za sljedeću kavu u gradu.
Za svježi dio salate Viktorija koristi krastavac i avokado narezane na kockice, mladi luk, kuhani i ohlađeni edamame te mrkvu narezanu na tanke trakice.
Postoje pića koja traže pravi trenutak, posebnu čašu i ponešto znanja iza šanka, a postoje i ona koja jednostavno treba dobro rashladiti i otvoriti. VinTonic pripada ovoj drugoj kategoriji, ali iza njegove jednostavnosti stoji prilično precizna ideja. Spoj vina i tonica zamišljen je kao laganija alternativa klasičnim koktelima, dovoljno svježa za početak večeri, dovoljno jednostavna za spontano druženje i dovoljno drugačija da ne završi kao još jedno očekivano piće na stolu.
Vikend je dobra prilika za recepte za koje preko tjedna uglavnom nemamo ni vremena ni volje. Domaća pizza spada upravo u tu kategoriju, pogotovo kada se klasična kombinacija tijesta, umaka i mozzarelle malo odmakne od očekivanog. Ako volite pikantnije okuse, Pizza Nduja iz restorana Mama! mogla bi biti dobar izbor za subotnju ili nedjeljnu večeru kod kuće.
Postoje jela koja jednostavno bolje pristaju vikendu, kada za ručak imamo malo više vremena i ne tražimo nešto što će biti gotovo za petnaest minuta. Lasagne alla Bolognese svakako su među njima, a ovoga puta donosimo recept restorana Mama! koji ovu talijansku klasiku priprema s mljevenom teletinom, San Marzano rajčicom i kremastim bešamelom. Sočan mesni ragù, kremasti bešamel, tjestenina i zapečeni sir kombinacija su kojoj ne treba puno predstavljanja, ali razlika između prosječnih i stvarno dobrih lasagna najčešće je upravo u pripremi svakog pojedinog sloja.
Vikend ručak dopušta malo sporiji tempo u kuhinji, posebno kada je riječ o jelima kojima upravo dugo i lagano kuhanje daje najbolji okus. Ako vam se ovog vikenda jede tjestenina, ali želite nešto konkretnije od uobičajenih umaka, donosimo recept restorana Mama! za Maccheroni al sugo d’agnello, odnosno tjesteninu s janjećim šugom. Riječ je o jednostavnom spoju tjestenine, mekanog janjećeg mesa, povrća, crnog vina i Parmigiana Reggiana koji traži nešto vremena, ali sama priprema nije komplicirana.
Zagrebački Burger Festival približio se kraju, a poznati su i burgeri koji su ove godine dobili najviše glasova publike i stručnog žirija. Chefovi su najboljim proglasili Slaninator ekipe Smashville, dok su posjetitelji najviše glasova dali Butter Jam Smashu kućice Chubby Chuck’s. Rezultati su proglašeni u nedjelju, 20. rujna, na Trgu dr. Franje Tuđmana, nakon devet festivalskih dana tijekom kojih se moglo kušati više od 50 različitih burgera.
Fotografija je za Hrvoja Zalukara mnogo više od profesije kojom se bavi već više od dva desetljeća. Ona je njegov način promatranja ljudi, prirode i svijeta koji ga okružuje. Tijekom karijere fotografirao je glumce, plesače, modne modele i brojne javne osobe, surađivao s kazalištima i časopisima te razvijao vlastite umjetničke projekte. Danas ga sve više zanimaju prizori koje većina ljudi u svakodnevnoj žurbi gotovo i ne primjećuje. Upravo je iz takvog promatranja prirode nastala njegova nova izložba „Fraktal svjesnosti”, koja je bila povod za opsežan razgovor o fotografiji, umjetnosti, životnim promjenama i osobnim iskustvima koja su oblikovala njegov pogled na svijet.
Mateo i Izabel zajedno su još od srednjoškolskih dana. Upoznali su se u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, gdje su se u lipnju 2017. godine i vjenčali.
