Roxanich u Motovunu – Mjesto gdje vino, dizajn i Istra pričaju istu priču
Postoje destinacije koje posjećujemo zbog pogleda, neke zbog gastronomije, a neke zbog vina. Roxanich Winery & Design Hotel u Motovunu jedno je od rijetkih mjesta gdje se sve to spaja u jedinstven doživljaj. Smješten tik ispod srednjovjekovnog Motovuna, s panoramskim pogledom na dolinu rijeke Mirne, vinograde i šume tartufa, Roxanich nije samo vinarija niti samo hotel – to je mjesto koje slavi istarski način života, sporiji ritam, autentičnost i hedonizam.
Posljednjih godina Istra se sve češće pojavljuje na listama najpoželjnijih eno-gastro destinacija Europe. Ugledni svjetski mediji uspoređuju je s Toskanom, ali mnogi će reći da je upravo u tome njezina najveća prednost – Istra nije kopija ničega, već regija s vlastitim identitetom, autohtonim sortama, vrhunskim maslinovim uljima, tartufima i sve ambicioznijom vinskom scenom. Upravo je Roxanich jedan od simbola te nove generacije hrvatskog vinarstva, koji spaja tradiciju s odvažnim, suvremenim pristupom.
Vinar koji je odlučio stvarati vina bez kompromisa
Iza cijele priče stoji Mladen Rožanić, poduzetnik koji je prije tridesetak godina započeo svoju vinsku avanturu u srcu Istre. Njegova filozofija od samog je početka bila jasna – proizvoditi vina koja će biti autentičan odraz terroira, prirode i vremena, bez prilagođavanja masovnoj proizvodnji ili prolaznim trendovima.
Roxanich danas proizvodi dvadesetak etiketa u ograničenim serijama, a poseban naglasak stavlja na prirodna vina, minimalne intervencije u podrumu, duga odležavanja i ekološki pristup uzgoju vinove loze. Upravo zbog toga vina često na tržište dolaze tek nakon višegodišnjeg sazrijevanja, kada dosegnu puni potencijal. U ponudi se nalaze svježa bijela vina, elegantni roséi, kompleksna jantarna odnosno orange vina te bogata crvena vina, raspoređena u tri prepoznatljive kolekcije – First Roses, Sorelle i Philosophy.
Nastavite čitati nakon oglasa
Posebno mjesto imaju istarske sorte poput malvazije istarske i terana, ali i interpretacije vina koje pokazuju koliko ova regija može ponuditi kada se spoje priroda, strpljenje i znanje.
Vinarija skrivena u brdu
Jedan od najimpresivnijih dijelova kompleksa nalazi se ispod samog hotela. Moderna vinarija ukopana je u brežuljak kako bi osigurala optimalne uvjete za dugotrajno dozrijevanje vina, a projektirao ju je hrvatski arhitekt Idis Turato. Posjetitelji mogu obići podrum uz stručno vodstvo i upoznati cijeli proces nastanka Roxanich vina – od vinograda do boce – kroz organizirane degustacije koje uključuju odabrane etikete i priče o filozofiji proizvodnje.
Nastavite čitati nakon oglasa
Dizajn hotel koji čuva duh prošlosti
Hotel je nastao obnovom nekadašnje vinske zadruge, a danas predstavlja zanimljiv spoj industrijskog dizajna, suvremene umjetnosti i istarske baštine. Kamena fasada ostala je vjerna tradiciji, dok interijer donosi hrabre boje, umjetničke tapete, dizajnersku rasvjetu, prirodne materijale i detalje koji svaku sobu čine drugačijom.
Svaka od luksuznih soba i apartmana ima vlastiti karakter, a veliki prozori otvaraju pogled prema Motovunu ili zelenoj dolini Mirne. Poseban dojam ostavljaju prostrane terase, wellness zona sa saunama, vanjski bazen i elegantni lounge prostori koji pozivaju na opuštanje uz čašu vina nakon dana provedenog u istraživanju Istre.
Velika prednost za putnike koji ne žele ostavljati svoje četveronožne prijatelje kod kuće jest činjenica da je Roxanich Winery & Design Hotel pet friendly. Gosti mogu boraviti sa svojim ljubimcima, a hotel tijekom godine priprema i posebne pakete koji uključuju pogodnosti za pse, poput welcome paketa i besplatnog boravka za manje kućne ljubimce u određenim ponudama.
Nastavite čitati nakon oglasa
Restoran u kojem glavnu riječ vodi Istra
Boravak u Roxanichu teško je zamisliti bez posjeta restoranu Forchetta 1902, čija se kuhinja temelji na filozofiji “honest kilometer”, odnosno korištenju lokalnih i sezonskih namirnica iz neposredne okolice.
Na jelovniku se izmjenjuju tradicionalni istarski recepti interpretirani na suvremen način. Svježe tjestenine poput pljukanaca, crni i bijeli tartufi, divlje šparoge, lokalni sirevi, pršut, vrhunska junetina, svježa riba iz Jadrana te vrhunska maslinova ulja samo su dio gastronomske priče koja savršeno prati vina iz vlastitog podruma. Svako jelo osmišljeno je kako bi naglasilo karakter vina, zbog čega večera ovdje postaje pravi eno-gastronomski doživljaj.
Nastavite čitati nakon oglasa
Savršena baza za istraživanje središnje Istre
Jedna od najvećih prednosti Roxanicha jest njegova lokacija. Smješten neposredno ispod Motovuna, omogućuje da automobil ostavite na parkiralištu i pješice istražite jedan od najljepših istarskih gradića.
Motovun očarava uskim kamenim ulicama, srednjovjekovnim zidinama i pogledima koji sežu kilometrima preko doline Mirne.
Boravak u Roxanichu idealna je polazna točka za brojne aktivnosti. U okolici se organiziraju lov na tartufe, vođene vinske ture, bicikliranje legendarnom rutom Parenzana, planinarenje, posjeti obiteljskim maslinarima te izleti do Grožnjana, Oprtlja, Vižinade, Rovinja ili Poreča, koji su udaljeni svega tridesetak minuta vožnje. Hotel gostima nudi i najam bicikala te pomoć pri organizaciji izleta diljem Istre.
Zašto Roxanich?
Roxanich nije mjesto na kojem ćete samo prespavati ili odraditi degustaciju vina. To je destinacija na kojoj ćete osjetiti ritam Istre u čaši dugo odležane malvazije, miris svježe naribanog tartufa, pogled na maglovitu dolinu Mirne i večeru koja slavi lokalne okuse.
Ako tražite vikend koji spaja luksuz bez pretencioznosti, vrhunska vina, dizajn, prirodu i gastronomiju, Roxanich Winery & Design Hotel jedan je od najboljih razloga da ovog ljeta ili jeseni krenete prema Motovunu. Bilo da dolazite kao strastveni ljubitelj vina, foodie, zaljubljenik u arhitekturu ili jednostavno želite pobjeći od užurbanosti svakodnevice – ovdje ćete pronaći upravo ono zbog čega se Istra posljednjih godina sve češće nalazi na karti najpoželjnijih europskih lifestyle destinacija.
Korčula je jedan od onih dalmatinskih gradova čiju ljepotu nije moguće potpuno razumjeti pri prvom susretu, jer se iza njezine prepoznatljive mediteranske scenografije, kamenih kuća, uskih ulica i pogleda prema plavetnilu Pelješkog kanala nalazi slojevita povijest koja se ne otkriva odjednom, nego postupno, dok se hodajući kroz staru gradsku jezgru počinju povezivati arhitektura, pomorska tradicija, srednjovjekovno pravo, sakralna baština, umjetnost i svakodnevni život ljudi koji su ovaj prostor oblikovali kroz stoljeća.
Postoje gradovi koje nakon putovanja možemo gotovo precizno nacrtati iz sjećanja, možemo se prisjetiti njihovih trgova, mostova, ulica i pročelja, možemo rekonstruirati put kojim smo svakoga jutra išli prema središtu grada i gotovo bez razmišljanja navesti naziv hotela u kojem smo spavali, ali postoje i oni drugi gradovi, mnogo važniji za naše osobno pamćenje, kojih se ne sjećamo toliko po onome što smo u njima vidjeli koliko po onome što smo u njima osjećali.
Postoje putovanja koja pamtimo po znamenitostima, muzejima, restoranima i savršeno fotografiranim mjestima, ali postoje i ona druga, tiša i mnogo osobnija putovanja, čije najvažnije trenutke nikada nismo zapisali u bilježnicu, nismo ih označili na karti i nismo ih unaprijed zamislili kao nešto što ćemo jednoga dana prepričavati drugima.
Rijeka uskoro dobiva novo mjesto na kojem se neće dolaziti samo na ručak ili večeru, nego i bez posebnog razloga, tek toliko da se popije dobra kava uz more, uhvati nešto za pojesti, naruči koktel i ostane malo dulje nego što je bilo planirano. Na riječku obalu stiže doca Restaurant, Bar & Lounge, nova gastronomska i društvena adresa smještena unutar obnovljenog Jadrana na Pećinama, a već sada je jasno da je njezina ambicija puno veća od klasičnog hotelskog restorana.
Jadran je ovog ljeta dobio novu adresu koja bi lako mogla postati jedno od onih mjesta o kojima se govori i nakon što prođe sezona, jer je u Novom Vinodolskom otvoren Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Bay, prvi resort ovog švicarskog hotelskog brenda na hrvatskoj obali, zamišljen ne samo kao još jedan hotel uz more, nego kao cjelogodišnje odredište u kojem se odmor, gastronomija, wellness i vrijeme provedeno s ljudima do kojih nam je stalo prirodno stapaju u jednu zaokruženu priču.
Ljeto je oduvijek bilo sinonim za odlazak, promjenu ritma i željno iščekivani predah od svakodnevice, no posljednjih nekoliko godina sve se više mijenja način na koji ljudi razmišljaju o samom putovanju, jer ono više nije tek nužan korak između polazišta i odredišta, nego sastavni dio odmora koji može biti jednako ugodan, opuštajući i ispunjen kao dani provedeni na željenoj destinaciji. Umjesto višesatne koncentracije za upravljačem, nepredvidivih prometnih gužvi, sporog napredovanja u koloni prema obali, neprekidnog razmišljanja o prometnim pravilima, zaustavljanjima, potrošnji goriva i pronalasku slobodnog parkirnog mjesta, sve više putnika odlučuje se prepustiti vožnju nekome drugome kako bi vrijeme provedeno na putu konačno postalo vrijeme rezervirano isključivo za njih.
Zagrebački hotel Esplanade uvršten je na prestižnu međunarodnu platformu 50 Best Discovery, pažljivo odabranu zbirku preporuka najboljih restorana, barova, hotela i vinarija iz cijeloga svijeta, koju razvija organizacija The World's 50 Best.
Ljeto ne mora nužno značiti višednevni odmor na obali kako biste se odmaknuli od svakodnevnog ritma i pronašli prijeko potreban predah. Sve više ljudi tijekom toplijih mjeseci bira jednodnevne izlete koji spajaju boravak u prirodi, aktivan odmor, kvalitetnu gastronomsku ponudu i opuštenu atmosferu, a upravo se među takvim destinacijama posljednjih godina ističe Ozalj, gdje je Dnevni boravak na Kupi postao jedno od najprivlačnijih mjesta za bijeg iz grada. Smješten tek nešto više od pola sata vožnje od Zagreba, ovaj jedinstveni koncept tijekom cijelog ljeta nudi sadržaje koji jednodnevni izlet pretvaraju u iskustvo nalik pravom godišnjem odmoru, pružajući posjetiteljima priliku da provedu dan okruženi zelenilom, bistrom rijekom i opuštajućom atmosferom daleko od gradske vreve.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
Tehnologija je desetljećima pokušavala privući našu pažnju, pokazati nam koliko je snažna, koliko je brza i koliko toga može učiniti umjesto nas, pa smo navikli na uređaje koji neprestano svijetle, zvone, vibriraju, šalju obavijesti i traže da ih pogledamo, dodirnemo ili uključimo. Međutim, najzanimljiviji trenutak tehnološkog razvoja događa se upravo onda kada tehnologija prestane inzistirati na tome da je primijetimo, kada se njezina prisutnost povuče iz prvog plana i kada uređaj, aplikacija ili sustav jednostavno počne raditi ono što od njega očekujemo bez potrebe da o njegovom postojanju svakoga dana iznova razmišljamo.
