Jeste li ikad isprobali pastirski pitu? Ovo izuzetno ukusno jelo zaista je lako pripremiti, a odličan je izbor i u danima u kojima ne znate što napraviti s viškom mljevenog mesa. Pastirska pita često se nalazi na stolovima diljem Irske, Velike Britanije i Škotske, a jednom kad ju isprobate, vjerujemo da ćete ju i vi uključiti u prvu postavu svojih omiljenih jela, pogotovo u hladnijim danima.
Kako je i kada nastala pastirska pita?
Pastirska pita izumljena je početkom 18. stoljeća u Irskoj. Kako joj i sam naziv govori, riječ je o skromnom jelu koje su obitelji pripremale kako bi iskoristile svaki komadić hrane koji su imale.
Tradicionalno se pastirska pita priprema od janjećeg mesa, povrća i pire krumpira. Meso se dodaje kombinaciji omekšale mrkve, luka i celera, poznatoj u francuskoj kuhinji i kao mirepoix, koja se zatim omekšava temeljcem, Worcestershire umakom, pastom od rajčice i lovorovim lišćem kako bi se napravio ukusan umak.
Slično kao kad radite umak bolognese za špagete, samo s manje rajčica. Zatim se sve polaže u vatrostalnu posudu ili keramičku posudi za pečenje, premazuje pire krumpirom i stavlja u pećnicu kako bi nastala savršena pastirska pita.
Nastavite čitati nakon oglasa
Pastirska pita: kako ju pripremiti?
Jednom kad okusite čari ovog jela, možete ga napraviti unikatnim i dodavati sastojke po svojoj volji, no započetak predlažemo da se držite tradicionalnog recepta.
Vjerujemo da ste i pire i mljeveno meso s lukom, mrkvom i celerom više puta pripremali pa omjere odredite ovisno o veličini zdjele za pečenje i potrebama vaše obitelji.
Nastavite čitati nakon oglasa
Potrebni sastojci:
Luk,
Mljeveno meso,
Mrkva,
Celer,
Koncentrat rajčice,
Sol i papar,
Worcestershire umak,
Krumpir,
Naribani parmezan.
Postupak:
Stavite krumpire za pire da se kuhaju i narežite celer, luk i mrkvu na kockice.
Popržite luk na ulju, dodajte mrkvu i celer, zalijte s čašom vode i pustite pet minuta da sve omekša.
Dodajte mljeveno meso, dobro ga razlomite i umiješajte, a kad dobije boju, prelijte vodom, dodajte kocku za juhu ili temeljac i pustite da se krčka na štednjaku barem 20 minuta. Zatim dodajte začine, koncentrat rajčice, Worcestershire umak i pustite da se sve kuha još barem pola sata, idealno sat vremena.
Pripremite pire bez grudica.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kad se meso skuhalo, stavite ga u namašćenu posudu za pečenje, a na vrh ravnomjerno raširite pire kako bi dobili omjer 60/40.
Pospite parmezanom i stavite peći u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva oko pola sata.
Idući put slobodno dodajte i grašak!
Nastavite čitati nakon oglasa
Možemo li predložiti tradicionalnu pitu od jabuka za desert?
Postoje mjesta na hrvatskoj obali koja čovjek posjeti zbog pogleda, postoje ona zbog povijesti, neka zbog hrane, a postoje i ona rijetka mjesta na kojima se sve to događa istodobno, gotovo bez potrebe za dodatnim objašnjenjem, jer sam dolazak u njih predstavlja svojevrsni uvod u iskustvo koje će se nastaviti za stolom. Mali Ston jedno je od takvih mjesta, malo dalmatinsko naselje na početku Pelješca u kojem se na neobično malom prostoru susreću stoljeća povijesti Dubrovačke Republike, monumentalne kamene zidine, solane, more, školjkarstvo, vinogradi, kamenjar, miris mediteranskog bilja i jedna od najprepoznatljivijih gastronomskih priča hrvatskoga juga, a upravo se na toj tankoj granici između kopna i mora nalazi Kapetanova kuća, restoran koji je tijekom desetljeća postao mnogo više od adrese na kojoj se može dobro pojesti.
Postoje restorani koji privuku pažnju već na prvi pogled, ali postoje i oni čija se vrijednost počinje otkrivati tek kada za njihovim stolom provedete dovoljno vremena da shvatite kako se dobar gastronomski doživljaj ne sastoji samo od onoga što je posluženo na tanjuru, nego i od prostora, pogleda, usluge, atmosfere i osjećaja mjesta u kojem se nalazite. Upravo takav dojam ostavlja restoran Dalmatino u Cavtatu, smješten uz obalu u jednom od najljepših dijelova ovog pitoresknog mjesta, gdje se dalmatinska kuhinja susreće s mediteranskim ugođajem i pogledom na more.
Kada se govori o gastronomiji Pelješca, fokus se najčešće prirodno usmjerava prema obali, poznatim ribljim restoranima, kamenicama iz Malostonskog zaljeva, vinima od plavca malog i konobama smještenima uz more, no gastronomska slika ovog poluotoka znatno je šira od onoga što se može pronaći uz glavne turističke pravce. U unutrašnjosti Pelješca, u Kuni Pelješkoj, nalazi se Agroturizam Antunović, obiteljsko gospodarstvo koje je svoju gastronomsku ponudu izgradilo na poljoprivredi, stočarstvu, vinogradarstvu i višegeneracijskoj povezanosti obitelji s ovim krajem, a upravo zbog takvog modela poslovanja predstavlja jedno od zanimljivijih mjesta za upoznavanje kontinentalnijeg, ruralnog lica pelješke gastronomije.
Zagreb će 3. rujna dobiti iznimno snažan uvod u novu jesensku gastronomsku sezonu jer u restoran Skenderica 1912. u Remetama stiže Michel Husser, jedno od velikih imena francuske visoke gastronomije i chef čija je profesionalna biografija neraskidivo povezana s obiteljskom kućom Le Cerf u alsaškom Marlenheimu, restoranom čija je Michelinova zvjezdica prvi put dodijeljena još 1936. godine i od tada, prema službenoj povijesti restorana, nije prekidala svoj kontinuitet.
U središtu Zadra, u povijesnom ambijentu Palače Cedulin, tijekom ovogodišnje turističke sezone razvila se manifestacija koja lokalnu gastronomsku i vinarsku ponudu predstavlja na način prilagođen suvremenom turističkom tržištu, ali istodobno ostaje čvrsto povezana s tradicijom i proizvodima zadarskoga kraja. „Demižana vina zadarske regije“ posljednjih tjedana privlači domaće posjetitelje, ali i velik broj stranih gostiju, kojima pruža mogućnost da na jednom mjestu upoznaju vina, maslinova ulja, sireve, med, sokove, domaće delicije i druge proizvode lokalnih proizvođača iz različitih dijelova Zadarske županije.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Woody Harrelson stigao je u Sarajevo uoči 32. Sarajevo Film Festivala, na kojem će mu zbog iznimnog doprinosa filmskoj umjetnosti i bogate glumačke karijere biti dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva. Harrelson će se publici predstaviti i kroz film „Dobrodošli u Sarajevo“ redatelja Michaela Winterbottoma iz 1997. godine, u kojem ima jednu od glavnih uloga, a projekcija će biti održana u utorak, 18. kolovoza, u Ljetnom kinu Coca-Cola u sklopu programa Open Air.
WHOPS Open Air 19. rujna donosi svoje dosad najveće izdanje, a ovog se puta selimo na jednu od najzanimljivijih zagrebačkih lokacija, u prostor Muzeja suvremene umjetnosti, točnije na sjeverozapadni plato ispod prepoznatljivog tobogana. Od 17 do 23 sata očekuje se između 800 i 1.000 posjetitelja, čime ovaj događaj predstavlja važan korak u razvoju WHOPS koncepta, koji iz izdanja u izdanje sve jasnije gradi vlastiti identitet na zagrebačkoj sceni.
Postoje frizure koje pripadaju određenom vremenu i one koje uspijevaju nadživjeti trendove. Ova frizura Jane Dužanec pripada upravo toj drugoj skupini jer u sebi nosi estetiku starog Hollywooda, ali je izvedena na način koji djeluje potpuno suvremeno. Raskošni volumen, duboki bočni razdjeljak, široki mekani valovi i izrazito njegovan sjaj stvaraju siluetu koja podsjeća na zlatno doba filmskog glamura, kada je kosa bila važan dio ukupnog dojma i kada se od frizure očekivalo da bude jednako upečatljiva kao haljina ili make-up.
