Zagreb na dva tjedna postaje svjetska kazališna pozornica: Evo koje predstave i velika europska imena stižu na 23. Festival svjetskog kazališta

Zagreb će od 12. do 26. rujna ponovno biti jedno od mjesta na kojem se susreću različite estetike, kazališni jezici i umjetničke perspektive suvremene Europe. Festival svjetskog kazališta u svom 23. izdanju donosi program koji okuplja relevantne autore i izvedbene kolektive s važnih europskih pozornica, pritom ne pokušavajući suvremeno kazalište svesti na jednu poetiku, temu ili izvedbeni model.

Program predstavljen na konferenciji za medije održanoj u Gradskom dramskom kazalištu Gavella potpisuju umjetnički ravnatelji Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, a ovogodišnji izbor predstava oblikovan je oko nekoliko snažnih motiva koji povezuju različite produkcije. Tijelo, sjećanje, obitelj, identitet, rod, povijest i odnosi među generacijama pojavljuju se kao polazišta za predstave koje gledatelja ne žele nužno dovesti do jednoznačnog odgovora, nego ga suočiti s vlastitim razumijevanjem svijeta, osobne memorije i društva kojem pripada.

Upravo je u tome jedna od važnijih vrijednosti Festivala svjetskog kazališta. Njegova ambicija nije tek dovesti u Zagreb nekoliko međunarodno relevantnih produkcija, nego otvoriti prostor za neposredan susret domaće publike i kazališnih profesionalaca s umjetnicima čiji radovi nastaju izvan dominantnih domaćih izvedbenih obrazaca.

Kako ističe umjetnička ravnateljica Dubravka Vrgoč, Festival se ne želi predstavljati samo kao niz gostujućih predstava, nego kao dio šire umjetničke ideje koja Zagreb povezuje s međunarodnim kazališnim prostorom. Naglasak je pritom na umjetničkoj kvaliteti, autorskoj prepoznatljivosti i sposobnosti pojedinih predstava da ponude drugačiji pogled ne samo na kazalište nego i na društvo u kojem živimo.

Takva koncepcija posebno je važna u trenutku u kojem se kulturni prostori Europe ponovno intenzivno mijenjaju, a pitanja identiteta, pripadnosti, migracija, obitelji, povijesnog pamćenja i odnosa među generacijama postaju sve snažnije prisutna u umjetničkom diskursu. Međunarodni festival u takvom kontekstu nije tek platforma za gostovanja, nego i prostor razmjene ideja.

Ambicija organizatora pritom je jasna: Zagreb treba biti grad u koji međunarodna kazališna publika i profesionalna scena dolaze zbog umjetničke izvrsnosti, suvremenih kazališnih poetika i susreta s autorima koji aktivno oblikuju europski i svjetski teatar. Festival tako istodobno djeluje u dva smjera, otvarajući Zagreb prema međunarodnoj sceni i međunarodnu scenu prema Zagrebu.

Prva predstava ovogodišnjeg programa upravo snažno otvara pitanje odnosa između stvarnosti i njezine interpretacije.

Festival otvara priča o Berlinu, povijesti i granici između dokumenta i fikcije

Festival će 12. rujna u Zagrebačkom kazalištu mladih otvoriti THE MAKING OF BERLIN, predstava belgijskog kolektiva Berlin i NTGent u režiji Yvesa Degrysea. Riječ je o završnom dijelu ciklusa Holoceen, a predstava polazi od naizgled konkretnog povijesnog događaja koji postupno prerasta u mnogo složenije pitanje o tome na koji način nastaje ono što prihvaćamo kao istinu.

U središtu je priča o planiranom koncertu Berlinske filharmonije u posljednjim danima Drugog svjetskog rata, koji se zbog tehničkog kvara nikada nije održao. Desetljećima kasnije kolektiv pokušava rekonstruirati taj događaj, no istraživanje postupno otkriva neočekivanu pukotinu u svjedočanstvu njegova protagonista. U njegovoj priči pojavljuju se rečenice preuzete iz stoljećima starijeg teksta, zbog čega se granica između autentičnog svjedočanstva, dokumenta i fikcije počinje urušavati.

Predstava tako ne govori samo o jednom povijesnom događaju. Ona istražuje mehanizme kojima nastaje uvjerljiva priča i način na koji publika, ali i društvo u cjelini, određene narative prihvaćaju kao činjenice. Pitanje nije samo što se dogodilo, nego i koliko smo spremni vjerovati priči koja je dovoljno uvjerljivo ispričana.

Obitelj između krvnog srodstva i odabranih odnosa

Šest dana nakon otvorenja, 16. rujna, Zagrebački plesni centar ugostit će OBITELJ, predstavu belgijskog umjetnika Louisa Janssensa. Riječ je o poetskoj i dokumentarističkoj tekstualnoj predstavi koja univerzalnu temu obitelji promatra iz queer perspektive, ali pritom ne ostaje zatvorena unutar jedne društvene ili identitetske kategorije.

Janssens na pozornicu dovodi pet izvođača različitih generacija koji pričaju priče, postavljaju pitanja i kroz međusobni odnos traže ono što se u obiteljskom prostoru često podrazumijeva, ali rijetko izgovara: utjehu, podršku, prihvaćanje i priznanje.

Predstava pritom polazi od jednostavne, ali široke ideje da svi ljudi na neki način pripadaju priči o obitelji. Neki imaju djecu, neki ih nemaju, neki žive u velikim obiteljskim sustavima, dok drugi obitelj pronalaze izvan krvnog srodstva. Upravo odnos između biološke i odabrane obitelji postaje jedan od ključnih motiva predstave.

Izvođači se pojavljuju kao oni sami, no tijekom izvedbe njihov se međusobni odnos postupno mijenja i oni počinju postajati jedni drugima obitelj. Na taj način predstava govori o roditeljima i djeci, odrastanju i starenju, strahu od zaostajanja i potrebi da negdje pripadamo.

Anne Teresa De Keersmaeker susreće Jacquesa Brela

Zagrebačko kazalište mladih 22. i 23. rujna ugostit će BREL, predstavu belgijske koreografkinje Anne Terese De Keersmaeker i plesača Solala Mariottea, u produkciji Rosasa.

Ovaj susret posebno je zanimljiv zbog odnosa dviju generacija i dvaju različitih scenskih iskustava, ali i zbog materijala koji ih povezuje. U središtu predstave nalaze se pjesme Jacquesa Brela, čiji se tekstovi i danas pojavljuju kao snažan kulturni i emotivni referent.

De Keersmaeker i Mariotte kroz Brelovu glazbu ne pokušavaju tek rekonstruirati svijet njegova vremena, nego propituju što od njegovih tekstova i danas ima snagu, što još uvijek rezonira s današnjom publikom, a što je neodvojivo od povijesnog i društvenog trenutka u kojem je nastalo.

Predstava je nakon Festivala d’Avignon 2025. gostovala u Théâtre de la Ville u Parizu u svibnju 2026., čime zagrebačko gostovanje dodatno potvrđuje njezinu međunarodnu vidljivost.

Mario Banushi kroz tijelo i tišinu govori o obiteljskoj memoriji

Snažan naglasak na tijelu, sjećanju i obiteljskom nasljeđu donosi i MAMI grčko-albanskog redatelja Maria Banushija, koja će 23. i 24. rujna biti izvedena u HNK2.

Banushi, ovogodišnji dobitnik Srebrnog lava Venecijanskog bijenala, u ovoj predstavi nastavlja istraživanje obitelji započeto trilogijom Romance Familiare. Nakon premijere na Onassis Stegiju predstava je zapaženo predstavljena i na Festivalu d’Avignon, a u Zagreb dolazi pod pokroviteljstvom Veleposlanstava Grčke i Albanije.

Za razliku od kazališta koje se oslanja na tekst kao primarni nositelj značenja, MAMI govori slikom, tijelom i zvukom. Bez izgovorene riječi, predstava u središte postavlja majku, iskustvo migracije, rituale žalovanja i pitanje nasljeđa koje se prenosi iz generacije u generaciju.

Banushijev kazališni jezik pritom ne pokušava objasniti obiteljsko iskustvo klasičnim dramaturškim sredstvima. Umjesto toga, ono se gradi kroz prizore i fizičke odnose, stvarajući prostor u kojem se osobno sjećanje pretvara u univerzalno iskustvo.

Završetak Festivala u znaku ženskog tijela, mode i društvenih očekivanja

Ovogodišnje izdanje Festivala svjetskog kazališta 26. rujna zatvorit će MALDONNE francuske autorice Leïle Ka, koja će biti izvedena u HNK2.

Ka se umjetnički formirala kroz hip-hop, ali i kroz suradnju s Maguy Marin, dok je njezin debitantski solo Pode Ser osvojio priznanja na međunarodnim festivalima. MALDONNE, njezina prva kolektivna predstava, nominirana je za International Dance Prize 2025. u londonskom Sadler’s Wellsu, a dosad je izvedena više od dvjesto puta na četiri kontinenta.

Polazište predstave čine pet izvođačica i četrdeset haljina pronađenih u pariškim second-hand trgovinama. Odjevni predmeti pritom nisu samo scenografski elementi, nego postaju sredstvo kroz koje predstava istražuje različite slojeve ženskog identiteta, društvenih očekivanja, klase i nasljeđa.

U izvedbenom jeziku Ka spajaju se hip-hop, suvremeni ples i teatralna ekspresivnost, stvarajući predstavu koja se istodobno bavi tijelom kao fizičkom činjenicom i tijelom kao društvenim prostorom na kojem se ispisuju očekivanja, pravila i identiteti.

Kazalište koje ne nudi gotove odgovore

Upravo se kroz različitost ovogodišnjeg programa može iščitati osnovna ideja 23. Festivala svjetskog kazališta. Predstave povezuje interes za načine na koje pojedinac gradi vlastitu sliku svijeta, ali ne koriste isti izvedbeni jezik niti nude ista polazišta.

Ivica Buljan ističe kako ovogodišnji program okuplja predstave koje govore o tome kako naše slike svijeta nastaju iz sjećanja, tijela, povijesti, popularne kulture, obiteljskih priča i tuđih glasova. U takvom pristupu posebno mjesto imaju umjetnici koji gledatelju ne nude gotove odgovore, nego ga uvode u proces nastajanja značenja.

To je ujedno i jedna od najvažnijih karakteristika suvremenog međunarodnog kazališnog festivala. Njegova vrijednost nije samo u tome da domaćoj publici predstavi imena koja inače može susresti na pozornicama velikih europskih kulturnih centara, nego i u tome da otvori pitanje gdje se danas nalaze granice kazališta, što sve može biti njegov materijal i na koji način izvedba može govoriti o društvu.

Od povijesnog dokumenta i nepouzdanog sjećanja u THE MAKING OF BERLIN, preko obitelji i pripadanja u OBITELJ, odnosa generacija i nasljeđa u BREL i MAMI, do ženskog tijela, mode i društvenih očekivanja u MALDONNE, ovogodišnji Festival svjetskog kazališta povezuje vrlo različite umjetničke prakse zajedničkim interesom za čovjeka i načine na koje ga oblikuju vrijeme, prostor, obitelj, povijest i društvo.

Zagreb tako tijekom dva festivalska tjedna dobiva priliku ponovno postati mjesto međunarodnog umjetničkog susreta, ali i prostor u kojem domaća kazališna scena može neposredno vidjeti kako izgleda suvremena europska produkcija iz različitih umjetničkih i kulturnih perspektiva.

U konačnici, upravo je takva razmjena i razlog zbog kojeg međunarodni kazališni festival nadilazi format gostovanja. Predstave dolaze i odlaze, ali pitanja koja otvore ostaju mnogo dulje. A ovogodišnji Festival svjetskog kazališta Zagreb upravo kroz ta pitanja ponovno povezuje s kazališnim prostorom Europe.