Glumac na rubu sloma i umjetna inteligencija koja zna previše: Predstava koja razotkriva istinu o svijetu u kojem već živimo
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
U tom smislu, Kurspahićevo kazalište ne funkcionira kao zatvoreni estetski sustav, nego kao živo tkivo koje reagira na suvremeni trenutak, osobito na one njegove dimenzije koje oblikuju svakodnevicu, ali ostaju nedovoljno osviještene, poput tehnološkog posredovanja, fragmentacije identiteta i sve izraženije potrebe za vanjskom potvrdom. Upravo se takva poetika jasno očituje u predstavi Help is available, autorskom projektu nastalom u suradnji s Ronom Žulj, u kojem se kazališni prostor pretvara u svojevrsni laboratorij odnosa između čovjeka i umjetne inteligencije, ali i, još važnije, u prostor suptilnog razotkrivanja unutarnjih lomova suvremenog pojedinca.
Središnji lik, Sven, oblikovan je kao figura koja istodobno nosi obilježja konkretnog glumca i univerzalnog čovjeka na prijelazu, rastrganog između onoga što jest i onoga što je mogao biti, između stvarnih okolnosti i zamišljenih mogućnosti koje ga neprestano prate poput sjene, pri čemu njegova egzistencijalna situacija ne proizlazi iz jednoga dramatičnog događaja, nego iz niza sitnih odgoda, kompromisa i neostvarenih pokušaja koji se postupno talože u osjećaj stagnacije i tihe, ali postojane krize identiteta. U takvom stanju pojavljuje se GPTina, umjetna inteligencija koja u njegov život ulazi kao funkcionalni alat, ali se postupno pretvara u sugovornicu koja, premda lišena iskustva i emocija, nudi ono što Svenu nedostaje – stalnu dostupnost, odsustvo osude i iluziju razumijevanja.
Kako se njihov odnos razvija kroz niz dijaloga, tako se produbljuje i temeljna napetost predstave, jer se iza privida bliskosti razotkriva neravnoteža između čovjeka, obilježenog sumnjom i nesigurnošću, i sustava koji ne sumnja, ne osjeća i ne posrće na način na koji posrće ljudsko biće, pa upravo ta razlika, koja u početku djeluje kao prednost, postupno postaje izvor nelagode i pitanje o samoj prirodi povjerenja. Predstava se tako udaljava od klasičnih okvira znanstvene fantastike i smješta u prepoznatljivu svakodnevicu, u prostor u kojem su algoritmi već postali tihi suputnici ljudskih odluka, čime se otvara slojevita refleksija o ovisnosti, slobodi i potrebi za vođenjem.
Ovaj kazališni projekt dodatno se konkretizira kroz jasno definirane izvedbene okolnosti, koje gledatelju omogućuju neposredno iskustvo tog istraživanja na sceni, pa se predstava izvodi 1., 2. i 3. travnja, svake večeri u 20 sati, u prostoru KunstTeatra, kazalištu prepoznatljivom po poticanju suvremenih i autorskih projekata koji se bave aktualnim društvenim temama. Upravo taj izvedbeni okvir, smješten u intimniji kazališni prostor, dodatno pojačava dojam bliskosti između izvođača i publike, čime se i sama tema predstave – odnos čovjeka i nevidljivog, ali prisutnog sustava – prenosi iz apstraktnog u neposredno iskustveno polje.
U glumačkoj podjeli sudjeluju Sven Jakir u ulozi Svena, čija interpretacija nosi teret unutarnjih prijepora i suptilnih emocionalnih pomaka, te Csilla Barath Bastaić kao glas i prisutnost GPTine, koja kroz precizno oblikovan scenski izraz utjelovljuje paradoks umjetne inteligencije – sposobnost komunikacije bez stvarnog iskustva. Autorski tim čine Kurspahić i Rona Žulj kao supotpisnici teksta, uz dodatne dijaloške intervencije samog glumca, čime se dodatno naglašava kolektivna priroda procesa, dok dramaturgija, oblikovanje svjetla i vizualni identitet predstave pridonose cjelovitosti scenskog doživljaja.
U konačnici, Help is available ne nudi jednostavne odgovore, nego postavlja pitanja koja nadilaze kazališni prostor, ostavljajući gledatelja suočenog s vlastitim odnosom prema tehnologiji, ali i prema vlastitim nesigurnostima, sugerirajući da u svijetu u kojem je pomoć uvijek dostupna najveći izazov možda više nije pronaći odgovor, nego naučiti živjeti s pitanjem.
Miranda Lončar pripada generaciji stand-up komičara koja je svoju karijeru gradila u vrijeme kada se ovaj oblik komedije u Hrvatskoj tek počinjao ozbiljnije razvijati. Osamnaest godina nastupanja donijelo joj je iskustvo različitih pozornica, publike i životnih situacija koje danas pretvara u komičarski materijal. Njezin humor često polazi od osobnih iskustava, ljubavnih razočaranja, muško-ženskih odnosa i svakodnevnih proturječja, a prepoznatljiv je po izravnom govoru, ironiji i spremnosti da se našali na vlastiti račun. U petak, 20. studenoga, zagrebačkoj publici predstavit će svoj samostalni stand-up show „A mogu i bez njega“ u Scenoteci, kazališnom prostoru u Draškovićevoj ulici koji je nastao preuređenjem nekadašnje Scene Vidra. Njezin nastup najavljen je kao prvi ženski stand-up program na toj pozornici otkako prostor djeluje pod novim imenom.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno će biti izvedena predstava LUBENICA, novi autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u suradnji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Zorin doma. Predstava se bavi izraelskim razaranjem Gaze, stradanjem palestinskog stanovništva i načinom na koji se vijesti o ratu uklapaju u svakodnevni život ljudi koji nasilje promatraju iz sigurnosti vlastitih domova.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
