Ove predstave stižu s najvećih svjetskih pozornica u Zagreb. Festival koji ne želite propustiti počinje u subotu
U subotu, 12. rujna, počinje 23. Festival svjetskog kazališta, koji će do 26. rujna na nekoliko zagrebačkih pozornica predstaviti pet međunarodnih kazališnih i plesnih produkcija. Ovogodišnji program povezuje autore različitih generacija i izvedbenih poetika, a predstave će se izvoditi u Zagrebačkom kazalištu mladih, Zagrebačkom plesnom centru i HNK2. Festival otvara THE MAKING OF BERLIN belgijskog kolektiva BERLIN i NTGenta u režiji Yvesa Degrysea, nakon čega slijede OBITELJ Louisa Janssensa, BREL Anne Terese De Keersmaeker i Solala Mariottea, MAMI grčko-albanskog redatelja Maria Banushija te MALDONNE francuske koreografkinje Leïle Ka. Službeni program potvrđuje da će se svih pet naslova izvesti između 12. i 26. rujna, a pojedine produkcije u Zagreb dolaze nakon gostovanja na vodećim europskim festivalima i kazališnim pozornicama.
Festival 12. rujna u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih otvara THE MAKING OF BERLIN, predstava nastala u produkciji kolektiva BERLIN, uz suradnju s NTGentom. Redatelj Yves Degryse polazi od priče Friedricha Mohra, čovjeka koji je predstavljen kao nekadašnji inspicijent Berlinske filharmonije tijekom Drugoga svjetskog rata. Mohr pripovijeda o neostvarenom planu izvođenja Wagnerova „Sumraka bogova“ pred sam kraj rata, kada zajedničko okupljanje orkestra zbog bombardiranja više nije bilo sigurno. Prema njegovoj priči, glazbenici su trebali biti raspoređeni u odvojene bunkere, dok bi se njihova izvedba povezala tehničkim putem i uživo emitirala na radiju. Tehnologija je zakazala, koncert nije održan, a nedovršeni projekt desetljećima poslije postaje početna točka kazališne rekonstrukcije. Izvori samog kolektiva BERLIN i NTGenta navode sedam bunkera, što preciznije određuje razmjere zamišljenog pothvata.
Degryse i njegova ekipa ne zadržavaju se na rekonstrukciji ratne epizode. Tijekom rada otkrivaju nepravilnosti u Mohrovoj priči i postupno mijenjaju perspektivu predstave. Ono što u početku izgleda kao dokumentarno istraživanje o čovjeku, gradu i orkestru pretvara se u istraživanje samog načina na koji nastaje uvjerljiva priča. Publika prati dokumente, snimljeni materijal, izvođače i proces kazališne ekipe koja pokušava rekonstruirati prošlost, ali istodobno mora provjeravati pouzdanost čovjeka čije je svjedočanstvo pokrenulo cijeli projekt. BERLIN upravo na tom raskoraku između dokumenta i konstrukcije gradi predstavu koja traje oko 110 minuta i kombinira kazalište, film, glazbu i živu izvedbu roga.
THE MAKING OF BERLIN istodobno se vraća u razdoblje u kojem je Berlinski filharmonijski orkestar djelovao unutar nacističke Njemačke i u kojem su židovski glazbenici bili izbacivani iz orkestra. U službenom opisu, Mohr je prikazan kao jedan od onih koji se nisu suprotstavili uklanjanju svojih židovskih kolega i prijatelja. Time njegova želja da desetljećima poslije dovrši nikada ostvareni koncert dobiva drukčiju težinu. Predstava ne pita samo što se doista dogodilo nego i zašto čovjek pripovijeda vlastitu prošlost upravo na određeni način, što iz nje izostavlja i koliko daleko može otići u preoblikovanju činjenica kada pokušava pronaći osobno opravdanje ili iskupljenje.
Takav postupak odgovara dugogodišnjem radu kolektiva BERLIN, koji je osnovan 2003. godine, a Yves Degryse danas vodi njegov umjetnički smjer. Degryse je ujedno dio umjetničkog vodstva NTGenta, a u svojim projektima redovito radi na granici činjenice i fikcije te spaja dokumentarni materijal s tehnologijom i kazališnom izvedbom. THE MAKING OF BERLIN nastao je 2022. i završni je dio dugogodišnjeg ciklusa Holocene, kroz koji je kolektiv izrađivao scenske portrete gradova. Ovaj put portret Berlina nastaje kroz jednu biografiju, povijest orkestra i proces kazališne ekipe koja pred publikom mora priznati da se njezin početni materijal raspada pod provjerom činjenica.
Festival se 16. rujna u 20 sati nastavlja u Zagrebačkom plesnom centru predstavom OBITELJ, odnosno Family, belgijskog autora Louisa Janssensa. Janssens je na pozornicu pozvao Petera Seynaeva, Maureen Teeuwen, Mourada Baaiza i Francisa Geeraerta, izvođače različitih generacija, a predstavu je režirao zajedno sa Seynaevom. Izvođači nastupaju kao oni sami, govore o obitelji, roditeljima, djeci, odrastanju, samoći i odnosima koje čovjek nasljeđuje ili sam stvara. Polazište je queer perspektiva, zbog čega se pojam obitelji ne ograničava na krvno srodstvo. Predstava ravnopravno govori o biološkoj i izabranoj obitelji te o potrebi da se bliski odnosi pronađu i izgrade izvan tradicionalnih obiteljskih struktura. Premijerno je izvedena u kolovozu 2025. na Theaterfestivalu Boulevard u nizozemskom Den Boschu, a Janssensov službeni program za 2026. potvrđuje zagrebačko gostovanje 16. rujna.
OBITELJ je tekstualno i izvedbeno mnogo suzdržanija od festivalske predstave otvorenja. Njezina dramaturgija počiva na razgovoru, osobnim pričama i susretu pet ljudi na sceni. Kako predstava napreduje, izvođači koji govore o vlastitim iskustvima počinju djelovati kao privremena obitelj koju su stvorili tijekom zajedničkog rada. Janssens se pritom bavi vrlo konkretnim pitanjima koja se pojavljuju iza općeg pojma obitelji, od odnosa s roditeljima do straha od toga tko će ostati uz čovjeka kada ostari. Njegov dosadašnji rad uključuje solo predstavu Serenade, duet Analoog s Willemom de Wolfom i predstavu Desire, dok je Family prvi put okupio međugeneracijsku queer glumačku postavu u ovom sastavu.
U Zagrebačkom kazalištu mladih 22. i 23. rujna u 20 sati slijedi BREL, zajednički rad Anne Terese De Keersmaeker i Solala Mariottea u produkciji kompanije Rosas. Predstava spaja dvoje autora koje dijele generacijska razlika, drukčija plesna iskustva i različit odnos prema glazbi Jacquesa Brela. De Keersmaeker desetljećima pripada među prepoznatljiva imena europskog suvremenog plesa, dok je Mariotte završio školu P.A.R.T.S. 2022., ima iskustvo u breakingu i Rosasu se pridružio 2023. tijekom rada na predstavi EXIT ABOVE. U Brelu prvi put zajedno izlaze na scenu kao izvođači i koreografi.
Polazište predstave čini izbor pjesama Jacquesa Brela, belgijskog šansonijera čiji su glas, tekstovi i izrazita tjelesnost nastupa ostavili trag daleko izvan granica francuske šansone. De Keersmaeker i Mariotte ne pokušavaju plesom jednostavno ilustrirati njegove pjesme. Zanima ih što se događa kada se glazba i tekst nastali u drugom vremenu prenesu u današnje tijelo i kako dvije generacije čitaju isti glazbeni materijal. Rosas predstavu opisuje kao istraživanje vremenskih pomaka koji postaju vidljivi kada se poznate Brelove šansone slušaju i izvode desetljećima nakon njihova nastanka. Produkcija je nastala uz koprodukcijsku mrežu u kojoj su Festival d’Avignon, Théâtre de la Ville u Parizu, milanski Piccolo Teatro, bečki ImPulsTanz, La Monnaie iz Bruxellesa i druge europske institucije, a Rosas u svom aktualnom rasporedu navodi zagrebačke izvedbe 22. i 23. rujna.
Samo dan nakon prve izvedbe predstave BREL program se seli u HNK2, gdje će 23. i 24. rujna u 20 sati biti izvedena predstava MAMI Maria Banushija. Riječ je o autoru rođenom 1998. godine, koji je djetinjstvo proveo između Albanije i Grčke te završio dramsku školu Atenskog konzervatorija. Njegova biografija neposredno ulazi u materijal predstave. Kao vrlo malo dijete ostao je s bakom u Albaniji, koju je godinama zvao majkom, a poslije se preselio u Atenu svojoj biološkoj majci i odrastao iznad pekarnice u kojoj je radila. U njegovim sjećanjima majčinstvo zato nije vezano uz jednu osobu nego uz više žena koje su ga odgajale i oblikovale njegov svakodnevni život.
MAMI je gotovo potpuno neverbalna predstava koja odnos majke i djeteta gradi slikom, tijelom, prostorom, predmetima, zvukom i tišinom. Banushi se vraća vlastitim uspomenama, ali ih ne oblikuje kao linearnu autobiografsku priču. Pozornica postaje prostor sjećanja u kojem se pojavljuju prizori skrbi, hrane, bliskosti, gubitka i tjelesne povezanosti. Sam naslov proizlazi iz blizine albanskih riječi „mami“, majka, i „mam“, hrana, čime Banushi povezuje hranjenje i majčinsku brigu u istom scenskom motivu. Predstava je nastala u produkciji Onassis Stegi i koprodukciji niza europskih institucija, među kojima su Berliner Festspiele, pariški Odéon – Théâtre de l’Europe, Triennale Milano, Festival d’Avignon, Grec Festival Barcelona i Théâtre de Liège.
Banushi u Zagreb stiže i kao dobitnik Srebrnog lava za kazalište Venecijanskog bijenala 2026. godine. Nagradu mu je La Biennale di Venezia dodijelila u lipnju, a u obrazloženju se njegov rad povezuje s temama žalovanja, odsutnosti, obiteljskih rituala i svakodnevnih predmeta koji postaju materijal kazališne slike. Prije predstave MAMI međunarodnu je pozornost stekao predstavama Goodbye, Lindita i Taverna Miresia – Mario, Bella, Anastasia, dok se MAMI od ranijih radova razlikuje odmakom od smrti i žalovanja prema rođenju, majčinstvu i porijeklu.
Završnica Festivala pripada suvremenom plesu. U HNK2 26. rujna u 20 sati bit će izvedena MALDONNE francuske koreografkinje Leïle Ka, njezina prva skupna koreografija nakon ranijih solo i duetnih radova. Na pozornici je pet izvođačica i četrdeset različitih haljina. Večernje haljine, vjenčanice, spavaćice, svakodnevna odjeća i plesne haljine ne služe samo kao kostimi koji se mijenjaju tijekom predstave. One postaju materijal koreografije, mijenjaju izgled i mogućnosti tijela, ograničavaju ga, skrivaju, povećavaju njegov volumen ili se odbacuju. Predstava je nastala 2023. godine i traje približno 55 minuta.
Leïla Ka u MALDONNE polazi od iskustava ženskog tijela i društvenih uloga koje se s njim povezuju. Pet izvođačica prolazi kroz različite slike ženstvenosti, zajedništva, pobune i ranjivosti, dok stalne promjene odjeće stvaraju niz identiteta koji se mogu prihvatiti, odbaciti ili preoblikovati. Koreografkinja je prije toga razvila trilogiju kraćih radova započetu predstavom Pode Ser 2018., nakon koje su slijedile C’est toi qu’on adore i Se faire la belle. Pode Ser izveden je više od 200 puta i osvojio je šest međunarodnih nagrada, dok je MALDONNE do 2026. već premašio stotinu izvedbi i bio nominiran za međunarodnu plesnu nagradu 2025. u londonskom Sadler’s Wellsu.
Od dokumentarne konstrukcije THE MAKING OF BERLIN do fizičkog kazališta i plesa u MALDONNE, ovogodišnji Festival svjetskog kazališta u Zagreb dovodi radove koji su posljednjih sezona igrali u Avignonu, Parizu, Bruxellesu, Milanu, Beču i drugim europskim kulturnim središtima. Program počinje 12. rujna u ZKM-u, nastavlja se 16. rujna u Zagrebačkom plesnom centru, vraća se u ZKM 22. i 23. rujna, prelazi u HNK2 23. i 24. rujna te ondje završava 26. rujna. Pet predstava pritom koristi vrlo različita sredstva, od arhivskog i filmskog materijala do autobiografskog teksta, šansone, neverbalnog kazališta i suvremenog plesa, pa se ovogodišnje izdanje može pratiti i kao pregled različitih načina na koje današnji europski autori oblikuju kazališnu priču bez oslanjanja na klasičnu dramsku formu.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković predstavljanje sezone povezala je s društvenim i političkim okolnostima u kojima kazalište danas djeluje.
Što danas znači biti uspješna žena i postoji li uopće kriterij prema kojem se uspjeh može pošteno mjeriti, pitanja su koja se otvaraju uz novi izbor pokrenut na platformi Uspješna.hr, gdje je javnosti omogućeno da nominira i podrži žene koje smatra najboljima u četiri vrlo različite kategorije. Znanstvenica godine, Trenerica godine, Influencerica godine i Najbolje odjevena osoba godine titule su za koje će konkurirati poznata, ali i manje poznata imena, dok će završnu riječ imati stručni žiri koji čine Ecija Ojdanić, Ana Begić Tahiri, Judita Franković Brdar i Barbara Nola.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Glavnu ulogu u kombinaciji ima maslinastozeleni cargo kombinezon dugih rukava, s naglašenim džepom na prednjoj strani i remenom od istog materijala koji prati liniju struka.
Na fotografijama je zabilježila šetnje gradskim ulicama i obilazak poznatih znamenitosti, ali i jedan od nezaobilaznih dijelova svakog posjeta Italiji – uživanje u tjestenini.
Crno odijelo jedan je od onih komada koji ne ovise o prolaznim trendovima, a Alenov izbor pokazuje koliko dobar kroj, bijela košulja i nekoliko promišljenih detalja mogu biti dovoljni za upečatljiv rezultat.