Glumac na rubu sloma i umjetna inteligencija koja zna previše: Predstava koja razotkriva istinu o svijetu u kojem već živimo
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
U tom smislu, Kurspahićevo kazalište ne funkcionira kao zatvoreni estetski sustav, nego kao živo tkivo koje reagira na suvremeni trenutak, osobito na one njegove dimenzije koje oblikuju svakodnevicu, ali ostaju nedovoljno osviještene, poput tehnološkog posredovanja, fragmentacije identiteta i sve izraženije potrebe za vanjskom potvrdom. Upravo se takva poetika jasno očituje u predstavi Help is available, autorskom projektu nastalom u suradnji s Ronom Žulj, u kojem se kazališni prostor pretvara u svojevrsni laboratorij odnosa između čovjeka i umjetne inteligencije, ali i, još važnije, u prostor suptilnog razotkrivanja unutarnjih lomova suvremenog pojedinca.
Središnji lik, Sven, oblikovan je kao figura koja istodobno nosi obilježja konkretnog glumca i univerzalnog čovjeka na prijelazu, rastrganog između onoga što jest i onoga što je mogao biti, između stvarnih okolnosti i zamišljenih mogućnosti koje ga neprestano prate poput sjene, pri čemu njegova egzistencijalna situacija ne proizlazi iz jednoga dramatičnog događaja, nego iz niza sitnih odgoda, kompromisa i neostvarenih pokušaja koji se postupno talože u osjećaj stagnacije i tihe, ali postojane krize identiteta. U takvom stanju pojavljuje se GPTina, umjetna inteligencija koja u njegov život ulazi kao funkcionalni alat, ali se postupno pretvara u sugovornicu koja, premda lišena iskustva i emocija, nudi ono što Svenu nedostaje – stalnu dostupnost, odsustvo osude i iluziju razumijevanja.
Kako se njihov odnos razvija kroz niz dijaloga, tako se produbljuje i temeljna napetost predstave, jer se iza privida bliskosti razotkriva neravnoteža između čovjeka, obilježenog sumnjom i nesigurnošću, i sustava koji ne sumnja, ne osjeća i ne posrće na način na koji posrće ljudsko biće, pa upravo ta razlika, koja u početku djeluje kao prednost, postupno postaje izvor nelagode i pitanje o samoj prirodi povjerenja. Predstava se tako udaljava od klasičnih okvira znanstvene fantastike i smješta u prepoznatljivu svakodnevicu, u prostor u kojem su algoritmi već postali tihi suputnici ljudskih odluka, čime se otvara slojevita refleksija o ovisnosti, slobodi i potrebi za vođenjem.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ovaj kazališni projekt dodatno se konkretizira kroz jasno definirane izvedbene okolnosti, koje gledatelju omogućuju neposredno iskustvo tog istraživanja na sceni, pa se predstava izvodi 1., 2. i 3. travnja, svake večeri u 20 sati, u prostoru KunstTeatra, kazalištu prepoznatljivom po poticanju suvremenih i autorskih projekata koji se bave aktualnim društvenim temama. Upravo taj izvedbeni okvir, smješten u intimniji kazališni prostor, dodatno pojačava dojam bliskosti između izvođača i publike, čime se i sama tema predstave – odnos čovjeka i nevidljivog, ali prisutnog sustava – prenosi iz apstraktnog u neposredno iskustveno polje.
U glumačkoj podjeli sudjeluju Sven Jakir u ulozi Svena, čija interpretacija nosi teret unutarnjih prijepora i suptilnih emocionalnih pomaka, te Csilla Barath Bastaić kao glas i prisutnost GPTine, koja kroz precizno oblikovan scenski izraz utjelovljuje paradoks umjetne inteligencije – sposobnost komunikacije bez stvarnog iskustva. Autorski tim čine Kurspahić i Rona Žulj kao supotpisnici teksta, uz dodatne dijaloške intervencije samog glumca, čime se dodatno naglašava kolektivna priroda procesa, dok dramaturgija, oblikovanje svjetla i vizualni identitet predstave pridonose cjelovitosti scenskog doživljaja.
Nastavite čitati nakon oglasa
U konačnici, Help is available ne nudi jednostavne odgovore, nego postavlja pitanja koja nadilaze kazališni prostor, ostavljajući gledatelja suočenog s vlastitim odnosom prema tehnologiji, ali i prema vlastitim nesigurnostima, sugerirajući da u svijetu u kojem je pomoć uvijek dostupna najveći izazov možda više nije pronaći odgovor, nego naučiti živjeti s pitanjem.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Duhovita, intimna i emotivna izvedba poziva na razgovor s onim dijelom sebe koji još uvijek vjeruje da u životu postoji nešto što ne možemo do kraja objasniti.
Nakon što je pjesma 'Nisam kriva ja' ('Bezosjećajna') u samo šest dana od premijere prikupila nekoliko milijuna pregleda na YouTubeu, Severininim društvenim mrežama i streaming platformama, Severina nastavlja svoje glazbeno putovanje kroz najavljenu trilogiju. Ovoga puta predstavlja 'Pozovi me ti' ('Anksiozna'), drugu pjesmu u konceptualno povezanoj cjelini koja kroz tri različita emotivna stanja donosi tri snažne priče o ljubavi, gubitku i suočavanju sa samim sobom.
Crna večernja toaleta koju potpisuje dizajner Igor Djuga savršeno utjelovljuje suvremeni glamur, pročišćenu eleganciju i profinjeni minimalizam, dok Jana Dužanec cijelim stylingom potvrđuje kako upravo nenametljiv luksuz ostavlja najsnažniji dojam. Umjesto oslanjanja na raskošne aplikacije ili upečatljive detalje, odabir pada na besprijekornu konstrukciju haljine, kvalitetu materijala i precizno oblikovanu siluetu koja svaku liniju tijela naglašava s dozom sofisticiranosti, zbog čega cjelokupan look djeluje istodobno bezvremenski i iznimno suvremeno.
