Krleža na sceni ZKM-a kao nikada prije: Hrabra adaptacija “LOGOR / GOLGOTA” otvara pitanja rata, kapitalizma i ljudskog dostojanstva
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na tribini su sudjelovale teatrologinja i književnica Nataša Govedić, profesorica na Akademiji dramske umjetnosti, te znanstvenica Suzana Marjanić s Instituta za etnologiju i folkloristiku, ujedno i suurednica zbornika Krležin EU/ropski furiosum. Razgovor je moderirao pisac i urednik Srđan Sandić, koji je raspravu usmjerio prema ključnom pitanju: na koji način Krležino antiratno mišljenje danas odzvanja u vremenu obilježenom krizom europskog političkog projekta, obnovom imperijalnih sukoba i dubokim društvenim napetostima kasnog kapitalizma.
Sudionice tribine naglasile su kako se Krležine drame, u kojima se tematiziraju rat, represija i tragična sudbina pojedinca unutar nasilnih povijesnih mehanizama, danas čitaju s novom snagom i neobičnom aktualnošću. U vremenu globalnih nestabilnosti, masovnih migracija i ekonomskih nejednakosti, Krležini tekstovi djeluju gotovo proročanski, kao oštra dijagnoza svijeta koji se ponovno nalazi na rubu velikih povijesnih lomova, nalik onima na samom kraju Austro-Ugarske Monarhije.
Govoreći o adaptaciji koju za predstavu LOGOR / GOLGOTA potpisuju redateljica Nina Rajić Kranjac i dramaturg Goran Injac, Nataša Govedić i Suzana Marjanić složile su se kako je riječ o iznimno promišljenom i odvažnom dramaturškom zahvatu. Premda su drame U logoru i Golgota često objavljivane zajedno, njihovo spajanje u jednu scensku strukturu dobiva posve novu dimenziju. Kako je istaknula Govedić, replike iz dvaju tekstova u predstavi se međusobno „kopčaju“ u svojevrsnim dramaturškim šavovima: pitanje koje se postavlja u jednoj drami dobiva svoj odjek ili odgovor u drugoj, stvarajući dinamičan i višeslojan dijalog između dvaju svjetova.
Taj se dijalog odvija između ratišta i radničke svakodnevice, između vojnika i radnika, između militarizirane discipline i ekonomskog podčinjavanja. Sudbine likova prelamaju se kroz motive koji su i danas bolno prepoznatljivi: ratovi koji razaraju društva, migracije koje potresaju granice država, prekarni rad koji nagriza dostojanstvo pojedinca te raspad industrijskih sustava koji su nekoć oblikovali čitave zajednice. U tom kontekstu spomenuta su i hrvatska brodogradilišta i tvornice uništene tijekom tranzicijskih privatizacija, koje su mnogi doživjeli kao proces sustavne pljačke i društvenog raslojavanja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Posebno mjesto u raspravi zauzela je Krležina ideja solidarnosti, koja se kroz njegove dramske tekstove pojavljuje kao moralno i političko uporište. Prema riječima sudionica tribine, Krleža gotovo uvijek zauzima perspektivu onih koji su poniženi, obespravljeni ili dehumanizirani – ljudi koji se nalaze na samom rubu društvenog poretka, izloženi nasilju institucija i ideologija.
U drami U logoru lik Horvata simbolizira čovjeka koji se srami vlastite pokornosti, svjestan da je pristao na egzistenciju poslušnog pseta koje se ulizuje autoritetima kako bi preživjelo. Takva „pasja egzistencija“, kako je istaknuto na tribini, nije samo povijesna metafora nego i snažna slika suvremenog društva, u kojem se poslušnost i oportunizam često nagrađuju, dok se kritičko mišljenje kažnjava. Trenutak u kojem se to poslušno pseto pretvara u bijesnog psa – trenutak kada se usudi reći ne – označava početak političkog sazrijevanja i povratak ljudskog dostojanstva.
Nastavite čitati nakon oglasa
Drugim riječima, kako je zaključila Suzana Marjanić, čovjek postaje istinski slobodan tek onda kada, unatoč svim pritiscima institucija i struktura moći, odluči izgovoriti odlučno i nepokolebljivo NE. Upravo u tom činu otpora, koji je ujedno i čin etičke hrabrosti, otvara se prostor za ljudskost i solidarnost.
Premijera predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih zakazana je za 20. ožujka 2026. godine, dok su reprizne izvedbe najavljene za 21., 22., 27., 28. i 29. ožujka. Očekuje se da će ova kazališna produkcija, koja hrabro reinterpretira Krležine antiratne drame kroz prizmu suvremenih društvenih konflikata, potaknuti novu raspravu o ulozi kazališta kao prostora kritičkog promišljanja svijeta u kojem živimo.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Duhovita, intimna i emotivna izvedba poziva na razgovor s onim dijelom sebe koji još uvijek vjeruje da u životu postoji nešto što ne možemo do kraja objasniti.
Ljeto je idealno vrijeme za nadoknađivanje čitanja za koje tijekom ostatka godine često ne pronalazimo dovoljno vremena. Bilo da čitate pod suncobranom, na balkonu, tijekom dugog putovanja ili u hladu daleko od svakodnevnih obaveza, dobra knjiga može postati najbolje društvo za odmor.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Ljeto ima svoja nepisana pravila. Lagane košulje zamjenjuju teške jakne, tenisice sve češće ostaju kod kuće, a potraga za savršenim komadima koji spajaju udobnost, funkcionalnost i dobar stil postaje jedan od glavnih sezonskih zadataka. Među njima posebno mjesto imaju natikače – nekada rezervirane isključivo za odlazak na plažu ili bazen, a danas jedan od najpraktičnijih komada ljetne muške garderobe.
Objava je u kratkom roku prikupila stotine tisuća lajkova i oduševljenih komentara, a mnogi su zaključili kako je upravo ovakva, intimna proslava daleko od glamura bila savršen način da Selena obilježi svoj 34. rođendan.
