Zaboravite sve što znate o komediji: Pejaković u Zagrebu donosi predstavu zbog koje će vas „boljeti“ od smijeha – ali i od istine

Nakon uspješne suradnje i zapažene predstave „Šećer je sitan osim kad je kocka“, Pejaković se vraća komediji, no ovoga puta s dodatnom slojevitošću i suptilnom referencom na motiviku drame Eugene Ionesco „Lekcija“. Inspiriran apsurdom kao zrcalom društvene stvarnosti, autor gradi kazališni svijet u kojem smijeh nije bijeg od stvarnosti, nego njezino razotkrivanje. Tekst i režiju potpisuje sam Pejaković, dok glumačku postavu predvode Radovan Vujović, Andrijana Oliverić i Svetlana Bojković – troje umjetnika čija scenska energija jamči dinamičnu i uvjerljivu izvedbu.

U središtu radnje nalazi se odnos majke i sina jedinca, odnos koji pulsira između pretjerane brižnosti i gotovo groteskne kontrole, između emocionalne ucjene i razmažene pasivnosti. Udovica, utjelovljenje malograđanske zabrinutosti i istodobne potrebe za dominacijom, očajnički pokušava pokrenuti sina iz apatije koja ga je paralizirala. U njezinoj želji da ga spasi od besmisla vlastite letargije krije se i strah od samoće, ali i od suočavanja s vlastitim promašajima.

Radnja je smještena u obiteljsku kuću na beogradskom Banovu brdu, u prostoru koji postaje pozornica obiteljskog sukoba, ali i šire društvene metafore. Majčina odluka da potajno lijepi oglase po Košutnjaku i okolici, predstavljajući sina kao profesora matematike, pokreće niz događaja koji će razotkriti krhkost laži na kojima počivaju njihovi životi. Neočekivani dolazak mlade žene kojoj su instrukcije doista potrebne unosi nemir, ali i mogućnost promjene. Ono što započinje kao komična situacija prerasta u niz dramatičnih obrata koji će nepovratno izmijeniti sudbine likova.

Iako se na prvi pogled doima kao duhovita društvena satira, „CELO TELO TU ME BOLI“ zadire dublje, otvarajući pitanja krivnje, odgovornosti i kolektivnog posrnuća. Likovi su istodobno smiješni i bolno stvarni, njihovi sukobi prepoznatljivi, a njihova nemoć gotovo opipljiva. Publika će se smijati apsurdu situacija, ali će u tom smijehu osjetiti i nelagodu spoznaje da je svijet koji gledamo na pozornici tek blago prenaglašena verzija onoga u kojem svakodnevno živimo.

Pejakovićev rukopis prepoznatljiv je po sposobnosti da kroz humor ogoli društvene anomalije, da kroz komediju progovori o ozbiljnim temama, ne moralizirajući, ali ni štedeći. Njegova nova predstava podsjeća nas da apsurd nije tek književni pojam, nego stanje duha suvremenog društva u kojemu se granice između istine i laži, odgovornosti i ravnodušnosti, brišu brže nego što smo spremni priznati.

„CELO TELO TU ME BOLI“ stoga nije samo večer kazališne zabave, nego i ogledalo vremena u kojem živimo – vremena u kojem se, suočeni s vlastitim slabostima i kolektivnim zabludama, možemo braniti jedino smijehom. A upravo taj smijeh, istodobno oslobađajući i opominjući, ostaje najjače oružje protiv apsurda koji nas okružuje.