Frljićeve “Vještice iz Salema” u ZKM-u predstava su o društvu koje i danas uživa u javnim lomačama
Postoje kazališne predstave koje publika odgleda, isplješće i zaboravi čim izađe iz gledališta. A postoje i one druge – rijetke, neugodne, potresne i duboko uznemirujuće – koje vas prate danima nakon spuštanja zastora. Upravo takve su “Vještice iz Salema” Arthura Millera u režiji Olivera Frljića, premijerno izvedene u Zagrebačkom kazalištu mladih, predstava koja ne ostavlja prostor sigurnoj distanci između pozornice i stvarnosti.
Jer Frljić ne režira klasike kako bi ih muzejski restaurirao. On ih rastavlja, provocira, premješta u sadašnjost i pretvara u brutalno precizna ogledala društva u kojem živimo. Tako i Millerove “Vještice iz Salema”, nastale kao alegorija američkog makartizma pedesetih godina prošlog stoljeća, u ZKM-u postaju zastrašujuće aktualna priča o Hrvatskoj danas – o društvu koje još uvijek živi od moralnih panika, javnih linčeva, ideoloških progona i potrebe da stalno pronalazi nove neprijatelje.
Već na pretpremijeri bilo je jasno da je riječ o jednoj od onih predstava koje će obilježiti kazališnu sezonu. Publika nije reagirala samo na izvedbu nego i na osjećaj nelagode koji se polako uvlačio u gledalište. Frljićevo kazalište nikada nije zamišljeno kao ugodna večer eskapizma. Ono publiku tjera da se suoči s vlastitim društvom, vlastitim strahovima i vlastitim sudjelovanjem u mehanizmima šutnje, osude i kolektivne histerije.
U središtu Millerove drame nalazi se Salem, puritanska zajednica paralizirana paranojom i strahom od vještica, ali Frljićev Salem ne djeluje kao povijesna rekonstrukcija udaljene Amerike. On zvuči poznato. Prepoznajemo ga u javnom prostoru koji svakodnevno proizvodi nove moralne neprijatelje, u društvenim mrežama koje funkcioniraju poput suvremenih lomača, u političkom i klerikalnom licemjerju koje opstaje zahvaljujući manipulaciji strahom i proizvodnji kolektivne krivnje.
Nastavite čitati nakon oglasa
Frljićev redateljski rukopis i ovdje ostaje beskompromisan. Njegove predstave nikada nisu neutralne niti pokušavaju zadovoljiti sve strane. Upravo suprotno – on kazalište koristi kao prostor sukoba, političkog propitivanja i moralnog nemira. No ono što njegov rad čini važnim jest činjenica da provokacija nikada nije sama sebi svrhom. Iza svakog šoka stoji precizno promišljena kritika društva i moći.
Nastavite čitati nakon oglasa
Nakon velikog uspjeha “Braće Karamazovih”, Frljić je u ZKM-u ponovno posegnuo za klasikom, no još jednom pokazuje kako veliki tekstovi nikada nisu mrtvi materijal. Arthur Miller ovdje ne djeluje kao pisac prošlosti nego kao autor koji zastrašujuće jasno govori o sadašnjem trenutku. U vremenu kada javni prostor sve češće funkcionira kroz prokazivanje, moraliziranje i agresivno svrstavanje, “Vještice iz Salema” dobivaju novu snagu i novu opasnost.
Veliku zaslugu za intenzitet predstave nosi i ansambl ZKM-a koji funkcionira gotovo organski, kao kolektiv uhvaćen u spiralu straha i nasilja iz koje više nema izlaza. Milivoj Beader, Hrvojka Begović, Dado Ćosić, Ivan Jurković, Ugo Korani, Adrian Pezdirc, Nikolina Prkačin, Petra Svrtan i Linda Begonja grade atmosferu stalne napetosti u kojoj se granica između žrtve i progonitelja neprestano briše.
Nastavite čitati nakon oglasa
Vizualni identitet predstave dodatno pojačava osjećaj tjeskobe i društvene klaustrofobije. Scenografija Igora Pauške djeluje hladno i ogoljeno, kao prostor bez mogućnosti bijega, dok kostimi Belinde Radulović i oblikovanje svjetla Marina Frankole stvaraju atmosferu između rituala, političkog procesa i kolektivnog delirija. Video Ivora Tamaruta i zvuk Jana Kozumplika dodatno pojačavaju osjećaj da publika ne promatra samo predstavu, nego sudjeluje u nekoj vrsti društvenog suđenja.
Možda je upravo zato interes publike bio ogroman i prije same premijere. Sve izvedbe do kraja sezone rasprodane su unaprijed, što ne govori samo o popularnosti Olivera Frljića nego i o činjenici da publika u ovoj predstavi prepoznaje vlastitu stvarnost. “Vještice iz Salema” nisu tek još jedna kazališna adaptacija slavnog teksta. One su dijagnoza društva koje još uvijek prečesto bira histeriju umjesto razuma, osudu umjesto solidarnosti i buku kolektivnog straha umjesto individualne moralne odgovornosti.
Nastavite čitati nakon oglasa
U vremenu kada kazalište često pokušava biti zabavno, neopterećujuće i sigurno, Frljić u ZKM-u radi upravo suprotno. Njegove “Vještice iz Salema” podsjećaju da kazalište još uvijek može biti opasno mjesto — prostor u kojem se društvo ogleda bez filtera i bez mogućnosti da okrene pogled.
U vremenu u kojem se autoriteti preispituju brže nego ikada prije, a komunikacija sve češće ustupa mjesto tišini, na kazališnu scenu dolazi predstava koja precizno dijagnosticira pukotine suvremenog društva. Kazališna Trupa OvoOno, u suradnji s Teatrom Exit i Goethe-Institutom, donosi premijeru monodrame Klammov rat autora Kaija Hensela, u režiji Dražena Krešića. Predstava će premijerno biti izvedena 9. svibnja u Teatru Exit, a već sada izaziva interes kao jedno od intrigantnijih kazališnih ostvarenja sezone.
Zagrebačko kazalište mladih još je jednom potvrdilo svoj međunarodni ugled i umjetničku relevantnost izvedbom predstave Acid / Kiselina, koja je proteklog vikenda premijerno predstavljena u Litvi, u prestižnom prostoru Litavskog nacionalnog dramskog kazališta u Vilniusu, gdje je ansambl gostovao dvije uzastopne večeri pred ispunjenim gledalištem i publikom koja je izvedbu nagradila dugotrajnim, iskrenim pljeskom.
Gostovanje Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u Teatru Manoel u Valetti predstavlja značajan iskorak u kontinuiranom jačanju međunarodne kulturne suradnje i potvrđuje sve snažniju prisutnost hrvatskog kazališta na europskoj sceni. Riječ je o izvedbi predstave Budi uvijek kao zmaj autora Espija Tomičića u režiji Olje Lozice, koja je 20. travnja 2026. godine izvedena pred publikom u jednom od najstarijih aktivnih kazališnih prostora u Europi, Teatru Manoel, smještenom u povijesnoj jezgri glavnog grada Malte, Valletti.
Ususret stotom rođendanu zagrebačkog radija, RadioTeatar na Voćarskoj 71 otvara vrata četvrte sezone posebnog ciklusa pod nazivom Radio Voćarska, u kojem se spajaju kazalište, zvuk, glazba i zajedničko druženje u jedinstvenom ambijentu proljetnog grada. Ovaj program, koji se proteže kroz predstave, zvučne šetnje, koncerte, radionice, dvorišni radio i susrete svih generacija, još jednom potvrđuje kako kultura i zajedništvo mogu živjeti u svakom kutku Šalate, dok povijest radija odzvanja u svakoj noti i svakom šuštaju papira.
U večeri koja obećava tišinu između tonova jednako snažnu kao i samu glazbu, pozornica Satiričkog kazališta Kerempuh ponovno će postati mjesto susreta poezije, emocije i glazbene suptilnosti, onakve kakvu je stvarao neponovljivi Leonard Cohen, čije riječi i danas odzvanjaju jednako snažno kao i u vremenu kada su prvi put izgovorene.
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi u svoj punini značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka u prvoj polovici travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon duge trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva opera „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Izrađena od nježnog bijelog pamučnog platna, torba podsjeća na vintage podsuknje i stare romantične komade rublja, ali u modernoj, vrlo nosivoj verziji.
Iako službene potvrde zaruka ili vjenčanja još nema, sve više znakova upućuje na to da bi jedan od najpoznatijih celebrity parova uskoro mogao napraviti veliki korak - ali potpuno po svojim pravilima.
Tijekom opuštenog razgovora u emisiji Heart FM-a, William se dotaknuo obitelji, svakodnevice i Kateina povratka kraljevskim dužnostima nakon liječenja.
Slavna manekenka okupila je svoju modernu obitelj na predstavljanju nove kampanje brenda RE/DONE, iza kojeg stoji upravo Mazur, s kojim Alessandra ima dvoje djece.
Antonoff se u emisiji pojavio kako bi promovirao pjesmu “Dirty Wedding Dress”, inspiriranu njegovim brakom s glumicom Margaret Qualley, no voditelj Craig Melvin iskoristio je priliku kako bi ga upitao planira li ovog ljeta prisustvovati nekom “velikom vjenčanju”
