Rijeka ne spava: Nakon 32 godine vraća se „Turandot“ – Opera koja će vas slomiti i ponovno sastaviti
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi u svoj punini značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka u prvoj polovici travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon duge trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva opera „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Premijerna izvedba, zakazana za 7. travnja, već sada nagoviješta da je riječ o jednom od ključnih kulturnih događaja sezone – ne samo zbog činjenice da je riječ o posljednjoj operi Giacoma Puccinija, već i zbog njezine neiscrpne scenske raskoši, slojevite emocionalnosti i glazbene snage koja nadilazi vrijeme. Pod ravnanjem maestra Valentina Egela i u režiji Arnauda Bernarda, riječki će ansambl oživjeti priču koja je kroz desetljeća ostala duboko utisnuta u kolektivno pamćenje publike, ponajprije zahvaljujući arijama koje su odavno prestale biti isključivo operne – poput slavne „Nessun dorma“, čiji se završni uzlet doživljava gotovo kao univerzalni simbol nade, odlučnosti i unutarnje pobjede.
U središtu ove hladne, gotovo okrutne bajke nalazi se princeza Turandot, figura koja istodobno fascinira i uznemiruje, žena čija moć proizlazi iz otuđenosti, odbijanja ranjivosti i okrutnog rituala triju zagonetki kojima iskušava i uništava svoje prosce. Njezina priča, međutim, nije tek priča o moći i strahu, već i priča o susretu s nečim što nadilazi njezine obrambene mehanizme – s ljubavlju koja dolazi u liku princa Calafa i koja, postupno i gotovo neprimjetno, počinje razbijati njezinu ledenu osobnost.
Upravo taj proces transformacije redatelj Arnaud Bernard postavlja u središte svoje interpretacije, oblikujući „Turandot“ kao putovanje iz tame prema svjetlu, iz emocionalne paralize prema ponovnom otkrivanju ljudskosti. Njegova vizija, inspirirana estetikom Langova „Metropolisa“, uranja radnju u hladan, monumentalni svijet stroge kontrole, u kojem je Turandot gotovo lišena ljudskih obilježja, pretvorena u simbol sustava koji ne poznaje slabost. U takvom kontekstu, ljubav ne djeluje kao romantična gesta, već kao čin otpora – kao rizik koji zahtijeva potpunu izloženost i spremnost na lom.
Nastavite čitati nakon oglasa
Intendantica Dubravka Vrgoč dodatno produbljuje razumijevanje ove opere, naglašavajući kako se iza njezine bajkovite površine skriva složena psihološka drama u kojoj se isprepliću strah od ranjivosti, potreba za kontrolom i duboka, gotovo bolna čežnja za povezanošću. Zagonetke koje postavlja Turandot, kako ističe, nisu tek intelektualni izazovi, već pažljivo izgrađeni štitovi – obrambeni mehanizmi protiv svijeta koji od pojedinca traži da otvori srce, iako mu pritom ne nudi nikakvo jamstvo da ono neće biti slomljeno.
Nastavite čitati nakon oglasa
U naslovnoj ulozi nastupa riječka nacionalna prvakinja Kristina Kolar, umjetnica koja je svoju sposobnost za tumačenje ove zahtjevne i vokalno iznimno kompleksne uloge već potvrdila na međunarodnim pozornicama. Ulogu će dijeliti s Anastasijom Boldyrevom. Lik princa Calafa tumačit će Bože Jurić-Pešić i Nattha Thammathi, dok će emotivnu i krhku Liù, jedan od najdirljivijih likova Puccinijeva opusa, oblikovati Anamarija Knego i Gabrijela Deglin. Uz njih, na sceni će se okupiti impresivan ansambl solista, Riječki simfonijski orkestar i operni zbor, čime će se dodatno naglasiti grandiozna dimenzija ove produkcije.
Posebnu težinu cijeloj priči daje povijest nastanka opere. Puccini nije dočekao njezino dovršenje – smrt ga je zatekla usred rada, ostavljajući operu „Turandot“ nedovršenom, poput otvorene emotivne rane. Dovršio ju je Franco Alfano prema skladateljevim skicama. Upravo je premijera 1926. godine u milanskoj Scali ostala upisana kao jedan od najpotresnijih trenutaka operne povijesti, naime, dirigent Arturo Toscanini prekinuo je izvedbu na mjestu gdje je Puccini stao, podsjećajući publiku na granicu između umjetnosti i života, između dovršenog djela i njegove tišine.
Riječka „Turandot“ tako ne dolazi tek kao još jedna premijera u nizu, već kao povratak djela koje nosi slojeve povijesti, emocije i univerzalne teme koje i danas odzvanjaju jednako snažno kao i prije stotinu godina. Izvedbe zakazane za 10., 11., 13. i 14. travnja, pružit će publici priliku da svjedoči ne samo opernom spektaklu, već i duboko ljudskoj priči o strahu, hrabrosti i onom krhkom, ali nepobjedivom trenutku kada se, unatoč svemu, odlučimo otvoriti drugome.
Na današnji dan, prije trideset i jednu godinu, 7. kolovoza 1995., na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa dogodio se jedan od najtragičnijih događaja koji se vežu uz završnicu ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom zračnog napada na izbjegličku kolonu koja se kretala prema Bosni i Hercegovini poginulo je deset civila, među kojima je bilo četvero djece, dok je više osoba ranjeno. Među najmlađim žrtvama bili su jedanaestogodišnja Nevenka Rajić i njezin devetogodišnji brat Žarko Rajić iz Donjeg Lapca, čije su smrti tijekom desetljeća postale simbol stradanja djece u ratnim okolnostima i podsjetnik na činjenicu da upravo oni koji u ratovima nemaju nikakvu odgovornost nerijetko plaćaju njihovu najveću cijenu.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Ljetna fotografija Meri Banovac iz Dalmacije ne djeluje kao pokušaj stvaranja savršene razglednice, nego upravo suprotno – kao vrlo izravan prikaz žene koja je svjesna svojeg tijela i nema potrebu prilagođavati ga aktualnim pravilima estetike. Na ručniku uz more, u ljubičastom bikiniju, sunčanim naočalama i s kosom opušteno skupljenom iza glave, Meri je pokazala figuru koju karakteriziraju izražene ženstvene linije, naglašen struk i obline koje se ne pokušavaju vizualno smanjiti.
