Boogie Lab Zagreb ulazi u večer s novim menijem i timom: Mjesto za brunch, večeru i koktele koje mijenja ritam grada
Boogie Lab nikada nije bio tek mjesto na koje se dolazi jesti. Od samih početaka zamišljen je kao cjelodnevno iskustvo koje se mijenja u ritmu dana, gotovo poput grada koji se budi, ubrzava i naposljetku smiruje u večernjem svjetlu. Jutarnja kava i doručak, ležerni brunch, dinamičan ručak – sve su to bile etape istog promišljenog koncepta u kojem su hrana, atmosfera i energija prostora činile nerazdvojnu cjelinu. Danas taj koncept dobiva svoje najzrelije poglavlje: Boogie Lab ulazi u večer s novim timom, novim menijem i jasnom ambicijom da noć postane njegov najuzbudljiviji dio dana.
Ovaj večernji iskorak nije nagli zaokret, niti odustajanje od prepoznatljivog identiteta, već logičan nastavak priče koja se godinama gradila strpljivo i dosljedno. Boogie Lab ostaje vjeran svojoj ideji opuštenog, ali ozbiljnog ugostiteljstva, no sada taj stav dobiva snažniju, dublju i zaokruženiju formu. Večer u Boogieju nije zamišljena kao strogo strukturirano fine dining iskustvo, ali jest kao promišljeno gastronomsko putovanje u kojem je svaki detalj – od prvog zalogaja do posljednjeg gutljaja – dio šire slike.
Iza nove večernje vizije stoji troje stručnjaka čija se iskustva i senzibiliteti nadopunjuju. Kuhinju preuzima Roko Nikolić, chef s fine dining iskustvom i jasnim autorskim rukopisom, koji potpisuje reorganizaciju menija kroz sve dijelove dana, s posebnim naglaskom upravo na večeru. Slatki segment vodi Petra Jelenić, vrhunska slastičarka i pastry chefica, koja desertima pristupa jednako ozbiljno kao i glavnim jelima, tretirajući ih kao ravnopravan i nezaobilazan dio večernjeg doživljaja. Bar i pića oblikuje Filip Pleteš, čiji je fokus na pažljivo osmišljenim koktelima i vinskoj karti koja prati hranu, ali i ritam večeri, glazbu i društvenu dinamiku prostora.
Novi večernji meni, kako objašnjava Nikolić, koncipiran je jasno i jednostavno, ali s velikom dozom slobode. Ideja nije nametnuti gostima unaprijed zadani slijed, već im omogućiti da sami kreiraju tijek svoje večeri, birajući tempo i kombinacije prema vlastitom raspoloženju. Meni je podijeljen u tri cjeline – Small plates, Pasta i Bigger plates – koje funkcioniraju kao tri različita, ali povezana poglavlja istog narativa.
Segment Small plates zamišljen je kao poziv na dijeljenje, razgovor i istraživanje. Beef tartar poslužen na prepoznatljivom Boogie briocheu donosi spoj klasične tehnike i modernog pristupa, amberjack s jabukom, celerom i đumbirom igra se svježinom i teksturama, dok mrkva i komorač s lećom, narančom i kefirom pokazuju koliko i povrće može biti kompleksno, slojevito i uzbudljivo. To su tanjuri koji potiču komunikaciju za stolom, jer se prirodno dijele, uspoređuju i nadopunjuju.
Pasta segment donosi punije, zaokruženije okuse i jela koja mogu biti i središte večere. Cappelletti punjeni patkom s gorkom narančom istodobno su bogati i elegantni, dok gnocchetti s jadranskom tunom, ribljim umakom i vlascem nose jasan mediteranski potpis, ali bez banalnosti i očekivanosti. Riječ je o jelima koja poštuju tradiciju, ali je interpretiraju suvremeno, s osjećajem za ravnotežu i mjeru.
Kategorija Bigger plates osmišljena je kao vrhunac večeri, kao trenutak oko kojeg se spontano okuplja stol. Janjetina u terrini donosi dubinu i sporost pripreme koja se osjeti u svakom zalogaju, trio kobasica za dvoje priziva ideju dijeljenja i zajedništva, dok prženi Boogie uštipak s crvenom buzarom, dagnjama i kaparima unosi dozu razigranosti i lokalnog karaktera. To su jela koja imaju težinu, ali ne opterećuju, koja pozivaju na još jednu čašu vina i produženi razgovor.
Večer se, međutim, u Boogie Labu ne završava bez slatkog potpisa. Pod vodstvom Petre Jelenić dessert segment dobiva novu razinu promišljenosti i ambicije. Pastry ovdje nije tek dodatak, nego sastavni dio identiteta prostora. Od novih interpretacija prepoznatljivog Boogie Panettonea, preko pažljivo razvijenih krema i punjenja koja kroasane i ostala tijesta podižu na višu razinu, do deserata koji dolaze kao finale večeri – monoporcije Sacher, Mrkva i karamela te Jabuka i cimet zatvaraju gastronomski krug jednako suvereno kao što je i započeo. Svaki desert nosi jasnu ideju, preciznu izvedbu i ravnotežu okusa, bez suvišne teatralnosti.
Cjelokupno večernje iskustvo nadograđeno je programom koji uključuje glazbu, dinamiku prostora i povremena događanja, čime Boogie Lab potvrđuje da večera nije izolirani čin, već društveni događaj. Lista koktela i vina pažljivo je kurirana kako bi pratila jela, ali i raspoloženje, stvarajući atmosferu u kojoj se ostaje dulje nego što je planirano.
Ulaskom u večer Boogie Lab ne mijenja svoje lice, nego ga zaokružuje. Novi tim, novi meni i nova energija ne brišu ono što je već postignuto, već ga nadograđuju, dajući prostoru dodatnu dubinu i samopouzdanje. Boogie sada živi punim ritmom, od prvog jutarnjeg espressa do posljednjeg večernjeg koktela, potvrđujući da cjelodnevni koncept može biti i konzistentan i uzbudljiv – ako iza njega stoji jasna vizija i ljudi koji je znaju pretvoriti u iskustvo.
Postoje pića koja traže pravi trenutak, posebnu čašu i ponešto znanja iza šanka, a postoje i ona koja jednostavno treba dobro rashladiti i otvoriti. VinTonic pripada ovoj drugoj kategoriji, ali iza njegove jednostavnosti stoji prilično precizna ideja. Spoj vina i tonica zamišljen je kao laganija alternativa klasičnim koktelima, dovoljno svježa za početak večeri, dovoljno jednostavna za spontano druženje i dovoljno drugačija da ne završi kao još jedno očekivano piće na stolu.
Vikend je dobra prilika za recepte za koje preko tjedna uglavnom nemamo ni vremena ni volje. Domaća pizza spada upravo u tu kategoriju, pogotovo kada se klasična kombinacija tijesta, umaka i mozzarelle malo odmakne od očekivanog. Ako volite pikantnije okuse, Pizza Nduja iz restorana Mama! mogla bi biti dobar izbor za subotnju ili nedjeljnu večeru kod kuće.
Postoje jela koja jednostavno bolje pristaju vikendu, kada za ručak imamo malo više vremena i ne tražimo nešto što će biti gotovo za petnaest minuta. Lasagne alla Bolognese svakako su među njima, a ovoga puta donosimo recept restorana Mama! koji ovu talijansku klasiku priprema s mljevenom teletinom, San Marzano rajčicom i kremastim bešamelom. Sočan mesni ragù, kremasti bešamel, tjestenina i zapečeni sir kombinacija su kojoj ne treba puno predstavljanja, ali razlika između prosječnih i stvarno dobrih lasagna najčešće je upravo u pripremi svakog pojedinog sloja.
Vikend ručak dopušta malo sporiji tempo u kuhinji, posebno kada je riječ o jelima kojima upravo dugo i lagano kuhanje daje najbolji okus. Ako vam se ovog vikenda jede tjestenina, ali želite nešto konkretnije od uobičajenih umaka, donosimo recept restorana Mama! za Maccheroni al sugo d’agnello, odnosno tjesteninu s janjećim šugom. Riječ je o jednostavnom spoju tjestenine, mekanog janjećeg mesa, povrća, crnog vina i Parmigiana Reggiana koji traži nešto vremena, ali sama priprema nije komplicirana.
Zagrebački Burger Festival približio se kraju, a poznati su i burgeri koji su ove godine dobili najviše glasova publike i stručnog žirija. Chefovi su najboljim proglasili Slaninator ekipe Smashville, dok su posjetitelji najviše glasova dali Butter Jam Smashu kućice Chubby Chuck’s. Rezultati su proglašeni u nedjelju, 20. rujna, na Trgu dr. Franje Tuđmana, nakon devet festivalskih dana tijekom kojih se moglo kušati više od 50 različitih burgera.
Postoje napici koje biramo zbog okusa, oni koje pijemo iz navike i oni oko kojih se s vremenom stvori mali osobni ritual. Matcha je u posljednjih nekoliko godina uspjela spojiti sve troje. Iz japanske tradicije preselila se na jelovnike gradskih kafića, u kućne kuhinje i jutarnje rutine, a njezina prepoznatljiva zelena boja danas više nije prizor koji traži objašnjenje.
Promjene u životnim navikama posljednjih su godina značajno utjecale na način na koji biramo hranu tijekom radnog dana, pa ručak sve manje predstavlja tek usputni obrok između poslovnih obveza, a sve više postaje važan dio svakodnevne rutine u kojem se, osim brzine i praktičnosti, očekuju kvaliteta, raznovrsnost i dobro osmišljen gastronomski doživljaj.
William Levy već gotovo dva desetljeća ima neobičan status između glumca i celebrity figure čiji se fizički izgled prati gotovo jednako pažljivo kao i njegove serije. Danas, s navršenih 46 godina, više ne izgleda kao mladi zavodnik iz telenovele Cuidado con el ángel, ali teško bi se moglo reći da je izgubio status seks-simbola.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Milano je 22. rujna dobio posljednju Diesel reviju s potpisom Glenna Martensa, belgijskog dizajnera koji je tijekom šest godina na mjestu kreativnog direktora gotovo potpuno promijenio način na koji se brend predstavlja na modnoj pisti. Kolekcija za proljeće i ljeto 2027. zato nije izgledala kao miran oproštaj niti kao klasična retrospektiva njegova rada, već kao koncentrirana verzija svega što je tijekom tog razdoblja uveo u Diesel. Denim je ponovno bio polazište, ali uz njega su se pojavili koža, pletivo, jersey, sportski elementi, tailoring, optičke iluzije, ekstremno niski strukovi i komadi koji namjerno izgledaju kao da su odjeveni na brzinu nakon duge noći. Martens je cijelu kolekciju opisao upravo kroz sliku jutra nakon zabave, kada se osoba budi na nepoznatom mjestu i pokušava sastaviti odjeću prije izlaska.
Školska knjiga objavila je znanstvenu monografiju Povijest Sjedinjenih Američkih Država – od europskih kolonija do svjetske velesile dr. sc. Mladena Tomorada, redovitog profesora i pročelnika Odjela za povijest na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o prvoj cjelovitoj sintezi američke povijesti napisanoj na hrvatskom jeziku koja razvoj prostora današnjih Sjedinjenih Američkih Država prati od nastanka europskih kolonija do početka 20. stoljeća, odnosno razdoblja u kojem SAD prerasta u svjetsku silu. Monografija obuhvaća 632 stranice i više od tisuću fotografija, povijesnih karata, crteža, skica, karikatura, arhivskih dokumenata i drugih ilustrativnih priloga te povezuje političku, društvenu, gospodarsku i kulturnu povijest s izvornom povijesnom građom.
Boris Štok objavio je novi singl „Ne zaboravi“, pjesmu kojom nakon nekoliko mirnijih izdanja ponovno ulazi u plesniji i energičniji prostor svog autorskog rada. Singl je ujedno druga najava albuma koji priprema za iduću godinu, a dolazi u trenutku kada se Štok nakon mjeseci provedenih u radu na novom materijalu sprema vratiti intenzivnijem koncertnom ritmu.
