Podijeliti obrok s obitelji i prijateljima za Božić jedna je od najljepših tradicija. Brojne obitelji vole sjesti za isti stol i uživati u obroku uz duh Božića i zajedništva.
Tradicionalna božićna jela: U Austriji šaran ili guska, u Danskoj pečena patka
Tradicionalna božićna jela u Austriji razlikuju se od regije do regije. Neki poslužuju šarana, drugi preferiraju gusku. Jelovnici često uključuju regionalne juhe poput krumpirove juhe ili “Wurstelsuppe” – juhe koja sadrži domaće kobasice, tjesteninu i povrće. Hladna jela poput narezanog pečenog mesa, paštete od guščje jetre, dimljenog lososa, fileta ribe ili plodova mora, te prilozi poput salata i umaka također su dio božićnog stola. Kao i Švicarci, Austrijanci također za Božić uživaju u mesnom ili sirnom fonduu.
Danci su pravi tradicionalisti kad je Božić u pitanju. Više od devedeset posto njih poslužuje pečenu patku s punjenjem od šljiva i jabuka ili pečenu svinjetinu. Tradicionalni prilozi uključuju kuhani krumpir ili male karamelizirane krumpire i crveni kupus s ukusnim umakom. Desert je najčešće temeljen na riži s bademima i umaku od trešanja.
Tradicionalna božićna jela u Francuskoj su kamenice, a u Njemačkoj šaran
Francuzi tradicionalno jedu svečani obrok koji uključuje foie gras, kamenice ili druge plodove mora kao predjela, pečenog kopuna s kestenima kao glavnog jela i “Bûche de Noël” kao deserta. Capon je pijetao poznat po svom vrlo blagom okusu. “Bûche de Noël” je rolada od biskvita punjena čokoladom ili voćem, izrađena u obliku panja.
U Njemačkoj je na tradicionalnom božićnom stolu pečena patka ili guska. U nekim regijama jede se šaran, pastrva ili jednostavna krumpirova salata s kobasicama. Raclette je još jedan popularan božićni obrok u Njemačkoj.
U Ujedinjenom Kraljevstvu pečena purica je broj jedan, u Poljskoj pohani šaran
Pečena purica je omiljeno božićno jelo u Ujedinjenom Kraljevstvu i jede je više od tri četvrtine Britanaca. Kralj Edward VII je uveo tu tradiciju u 19. stoljeću. Tipični prilozi su pečeni krumpiri i korjenasto povrće, mrkve, prokulice i puno umaka. Purica obično sadrži nadjev i poslužuje se s umakom od brusnica. “Pigs in blankets” – male kobasice umotane u hrskavu slaninu – još su jedan popularan prilog. Eventualni ostaci purice koriste se za punjenje sendviča, jedu se s kiselim krastavcima ili se koriste kao sastojak za curry sljedeći dan.
Božićni obrok u Italiji je elegantan događaj na večer 24. prosinca i obično se sastoji od ribe. Sljedeći dan, Talijani sa sjevera pripremaju bogate raviole punjene ribom, dok njihovi južni kolege obično poslužuju janjetinu. Stanovnici Napulja su izuzetak od pravila jer za Božić često jedu jegulje.
U Poljskoj se uvijek ostavlja dodatno mjesto za stolom za slučaj da dođe neki nenajavljeni gost. Tipična jela su pohani šaran, haringe u ulju ili tradicionalni gulaš s kupusom “bigos” začinjen sušenim gljivama, maslacem i vrhnjem. Mnoge obitelji jedu juhu od cikle (poljski naziv: “borschtsch”) s malim knedlama od gljiva ili knedlama od kiselog kupusa i gljiva (“pierogi”) te makovnjaču kao desert na Badnji dan.
Rusija obožava Olivier salatu, Švicarska nema tradicionalan božićni obrok
Jedno od tradicionalnih božićnih i novogodišnjih jela u Rusiji je salata Olivier. Sastoji se od krumpira, kiselih krastavaca, graška, jaja, mrkve i kuhanog goveđeg, pilećeg ili mljevenog mesa – sve pomiješano s velikom količinom majoneze. Još jedna popularna blagdanska ponuda je haringa “u krznu” – salata od kiselih haringi prekrivenih kuhanim krumpirom, mrkvom ili ciklom. Cikla daje salati tipičnu ljubičastu boju. Obitelji u mnogim regijama za Božić jedu “kholodets” – svinjetinu u želeu.
Iako postoji mnogo prehrambenih tradicija u Španjolskoj, punjena purica je najpopularniji božićni obrok. U prošlosti su purice prodavane žive na tržnicama i živjele su s obiteljima do Božića, kada bi bile pripremljene za ručak. Turrón, desert od jaja, badema, meda i šećera koji podsjeća na nugat, neizostavan je na tradicionalnoj španjolskoj blagdanskoj gozbi.
U Švicarskoj nema tradicionalnog božićnog obroka. U prošlosti je božićno razdoblje bilo podijeljeno na post oko Adventa i božićno slavlje. Jela od mesa su bila česta, a variraju od regije do regije. “Fondue Chinoise” ili kineski fondue jedan je od najpopularnijih božićnih obroka.
U Hrvatskoj se za Badnjak obično jedu razne vrste ribe pripremljene na različite načine, a uz te riblje delicije, na stolu se mogu naći i plodovi mora. Za prilog često se pripremaju francuska salata i grah salata. Na sam Božić priprema se purica, piletina ili odojak, a kao prilog najčešće se poslužuju mlinci, a na stolu se mogu naći i pečeni krumpiri. Za desert se uglavnom jedu suhi kolači, orahnjača i makovnjača.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Postoje mjesta koja osvajaju spektakularnim hotelima, luksuznim marinama ili velikim plažama, a postoje i ona čija se posebnost krije upravo u njihovoj skromnosti, tišini i autentičnosti, zbog čega se svaki dolazak pretvara u iskustvo koje se dugo pamti, a upravo je takav Vrnik Arts Club, jedinstvena lifestyle i gastronomska destinacija smještena na otočiću Vrniku, svega desetak minuta vožnje brodom od povijesne jezgre Korčule, gdje se susreću priroda, umjetnost, bogata otočka baština i mediteranska kuhinja koja na najbolji mogući način interpretira okuse juga Hrvatske.
Korčula posljednjih godina sve snažnije potvrđuje status jedne od najzanimljivijih hrvatskih gastronomskih destinacija, no među brojnim restoranima i konobama posebno se izdvaja Maha Bar, mjesto koje uspješno spaja ozbiljno kuharsko iskustvo, suvremeni pristup street foodu i autentične okuse otoka u koncept koji jednako privlači lokalno stanovništvo i goste iz cijeloga svijeta, stvarajući pritom iskustvo koje nadilazi očekivanja klasičnog burger bara i pretvara svaki obrok u opušteno, ali gastronomski promišljeno putovanje kroz suvremenu dalmatinsku kuhinju.
Postoje mjesta na Jadranu koja ne osvajaju pogledom na more s prve linije obale, raskošnim interijerima ili modernim gastronomskim konceptima, već nečim daleko vrjednijim – osjećajem da ste barem na nekoliko sati postali dio nečijeg doma, obiteljske priče i tradicije koja se na istom mjestu prenosi generacijama. Upravo je takvo mjesto seljačko domaćinstvo Gera, smješteno u Postrani, jednom od najstarijih zaseoka Žrnova, svega nekoliko minuta vožnje od grada Korčule, gdje kamen, maslinici, vinogradi i mirisi mediteranskog bilja i danas određuju ritam svakodnevice jednako kao i prije nekoliko stoljeća.
Generacijama potrošača u Hrvatskoj dobro poznat okus privukao je pozornost i na međunarodnoj sceni. Cockta je uvrštena među najzanimljivija bezalkoholna pića iz različitih dijelova svijeta u izboru uglednog britanskog lifestyle magazina Monocle, koji je ističe kao autentično piće prepoznatljivog karaktera i podrijetla koje vrijedi isprobati.
Jadranska tuna već je godinama jedan od najcjenjenijih simbola mediteranske gastronomije, namirnica koja u sebi nosi karakter mora, snagu tradicije i neograničen prostor za kreativnost suvremenih chefova, a upravo će ta posebna riba biti u središtu jedne od najiščekivanijih gourmet večeri ovogodišnjeg Tunalicious Festivala. U četvrtak, 10. rujna, s početkom u 19:30 sati, porečki restoran Spinnaker otvorit će vrata ekskluzivnom izdanju Spinnaker Gourmet Stagea, događanju koje će spojiti autorsku kuhinju chefa Marka Turkovića i vrhunske vinske etikete renomirane vinarije Saints Hills.
Može li jedno bezalkoholno piće postati dio identiteta zemlje? Ako je suditi prema izboru uglednog svjetskog magazina Monocle, odgovor je potvrdan. U svom ljetnom vodiču posvećenom najzanimljivijim osvježavajućim pićima iz različitih dijelova svijeta, urednici su odlučili napraviti odmak od globalnih klasika i čitateljima preporučiti pića koja nose priču, tradiciju i autentičan karakter. Drugim riječima, poruka je bila jednostavna – ovoga ljeta barem nakratko odložite Coca-Colu i otkrijte okuse koji su obilježili čitave generacije u svojim zemljama.
Postoje mjesta koja putovanje pretvaraju u niz lijepih fotografija, a postoje i ona koja ga pretvaraju u uspomenu kojoj se vraćamo još dugo nakon povratka kući. Restoran Filippi na Korčuli pripada upravo toj drugoj kategoriji jer ovdje gastronomija nije tek dio turističke ponude, nego način na koji otok priča svoju priču kroz mirise, okuse, ljude i stoljetnu tradiciju. Smješten uz povijesne zidine staroga grada, na slikovitom Šetalištu Petra Kanavelića, Filippi već godinama predstavlja jedno od najposebnijih mjesta na hrvatskoj gastronomskoj karti, a činjenica da ga kontinuirano preporučuje Michelin Guide potvrđuje kako je riječ o restoranu koji uspješno spaja vrhunsku kuhinju, autentičnost i iskustvo koje nadilazi klasičan odlazak na večeru.
Malo koji pojam tako dobro opisuje promjene u svijetu rada kao workation. Ideja je jednostavna: posao se ne prekida, ali se mijenja adresa. Rad od kuće ili iz klasičnog ureda zamjenjuje se radnim danom iz kućice na obali ili planinskog apartmana.
Na ovogodišnjem Comic-Conu u San Diegu 49-godišnji glumac ispričao je da oporavak nakon druge transplantacije prolazi odlično te da je prezadovoljan rezultatima.
Sada su svoju ljubav okrunili brakom na intimnoj ceremoniji, a najemotivniji trenutak svakako je bio onaj u kojem je Emmin sin Rhodes svoju majku ponosno dopratio do oltara.
Par maksimalno koristi tople ljetne dane, a njihov odmor ispunjen je svime što ljeto na Jadranu čini posebnim – dugim kupanjima, sunčanjem, opuštenim šetnjama te večerima uz svježu ribu i čašu vina.
Među fotografijama posebno se istaknula ona na kojoj Mateo za ruku vodi sina Ivana gradskim ulicama, kao i simpatičan selfie oca i sina snimljen tijekom leta avionom.
