Kićenje božićnog drvca, darivanje dobre djece i stolovi bogati tradicionalnom hranom standardni su božićni običaji. Svaka država ipak ima svoje božićne običaje, koji tu zemlju čine unikatnom.
U Velikoj Britaniji pripreme za Božićzapočinju hranom, slanjem božićnih čestitki, ukrašavanjem kuća i pripremom darova. Na sam Badnjak čarape se vješaju na rubove kreveta ili na dimnjak, gdje im Djed Božićnjak ostavlja darove. Božić započinje otvaranjem darova i ručkom. Nakon bogatog ručka tradicionalno se prati kraljevska božićna poruka. Za vrijeme božićne večere običaj je poslužiti božićni puding od šljiva u kojima se nalazi neko “blago”.
Velika Britanija prva je država koja je kao božićni ukras počela koristiti imelu. Štoviše, tradicija ljubljenja ispod imele započela je u 18. stoljeću u Engleskoj, a brzo se proširila ostatkom svijeta. Počevši kao običaj među nižim slojevima društva, proširila se na sve društvene klase, postajući univerzalni blagdanski ritual. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi. U Covent Gardenu sam Djed Božićnjak(“Father Christmas”) pali svjetiljke, a na poznatom trgu Trafalgar Square nalazi se i bogato okićen bor, i naravno, imela.
Božićni običaji u Francuskoj uključuju čokoladnu tortu i čarape pokraj kamina
U Francuskoj na Badnjak djeca ostavljaju svoje čarape pokraj kamina kako bi im Djed Božićnjak (“Pere Noel”) donio darove. Na sjeveru Francuske djeca dobivaju darove 6. prosinca, na dan Sv. Nikole.
Postoji stara francuska narodna priča o troje djece koja se izgube i zarobi ih zli mesar – Père Fouettard. Sveti Nikola ih srećom spašava, zbog čega je postao zaštitnikom djece. Svake godine u noći prije 6. prosinca, djeca ostavljaju čizmu ili cipelicu Svetom Nikoli, koji dobroj djeci u njih stavlja poklone, slatkiše i medenjake, dok Père Fouettard nestašnoj djeci ostavlja komade ugljena.
Francuzi rade čokoladnu tortu u obliku debla koju nazivaju “La Buche De Noel” (“Yule deblo”). Takvo deblo potječe iz poganskih vremena, kada su ga spaljivali da bi otjerali zle duhove. Torta se uz ostalu hranu služi za vrijeme Le reveillon, vrlo kasne večeri nakon polnoćke na Badnjak. Glavno jelo drugačije je u svakom dijelu Francuske. Tako se u Alsaceu servira guska, u Burgundiji purica s kestenima, dok Parižani slave uz kamenice i paštetu od guščje ili pačje jetre.
U Francuskoj, božićno drvce prvi put se pojavilo u Alsaceu 1521. godine. Drvo, prekriveno crvenim jabukama i svjetlima, simboliziralo je dolazak Krista: “svjetlo koje osvjetljava svijet”.
Božićni običaji u Italiji karakteristični po La Befani
U Italijibožićno vrijeme traje tri tjedna. Tjedan dana prije Božića djeca idu od kuće do kuće obučeni kao pastiri, pjevajući božićne pjesme. Za Badnjak je karakterističan panettone, kruh u obliku torte.
Na Božić u podne, papa blagoslivlja prisutne na vatikanskom trgu.
Za razliku od večere na Badnjak, božićni ručak obično se bazira na mesu. Božićni ručak započinje klasičnim predjelom koji uključuje sušene mesne delicije, salame, fine talijanske sireve, masline, artičoke i još mnogo toga. Prvo jelo je tjestenina koja varira po regijama. U južnoj i središnjoj Italiji, pečena tjestenina je neizostavna. U sjevernoj Italiji, Lasagne Bolognese i punjena tjestenina poput manikota i raviola tradicionalna su božićna jela. Slijedi glavno jelo – meso. Pečena teletina ili piletina, kobasice ili govedina uobičajena su glavna jela za Božić.
Talijani slave Bogojavljenje, ili popularniju folklornu verziju La Befanu.
Bogojavljenje je nacionalni praznik u Italiji i označava službeni kraj božićne sezone.
U biblijskoj tradiciji blagdana Bogojavljenja, Tri Mudraca dolaze u Betlehem noseći darove za malog Isusa dvanaestog dana Božića.
Međutim, u popularnoj verziji priče, priča ide da su mudraci pozvali vješticu da im se pridruži na putovanju kako bi donijeli darove malome Isusu.
Ona je prvotno odbila zbog obaveza u kući, ali zatim je pokušala krenuti za njima. Ne uspijevajući pronaći Isusa, dobroćudna Befana je darove dala drugoj djeci.
Unatoč tome što je zasjenjena modernom tradicijom Djeda Božićnjaka, talijanska djeca obožavaju La Befanu. Ostavljaju svoje čarape u iščekivanju darova u noći između 5. i 6. siječnja.
U Švedskoj odmor je poprilično dug
Božić u Švedskoj je poznat kao “Jul”, pa svojim voljenima želite “God Jul” umjesto sretan Božić. Slavlje je uglavnom usmjereno na obitelj i provođenje vremena s voljenim osobama.
Kada započne Advent, većina Šveđana temeljito očisti svoje domove i ukrasi kuću, uključujući adventske zvijezde.
Božić počinje prilično rano u Švedskoj. “Forsta Advent”, odnosno na prvu nedjelju Adventa – četiri tjedna prije Božića.
Kao i obitelji u drugim dijelovima svijeta, mnogi Šveđani izrađuju adventske kalendare u kojima djeca mogu otvarati mala vrata i dobivati dar svaki dan.
Odmor tijekom Božića i Nove godine u Švedskoj također je iznenađujuće dug. Mnoge tvrtke omogućavaju Šveđanima da uzmu slobodno vrijeme sve do prvog tjedna siječnja.
Švedski božićni običaji danas često se stapaju s modernim božićnim proslavama koje su usvojene iz drugih dijelova svijeta. To znači da gotovo svaki dom u Švedskoj ima svoje vlastite tradicije kada je riječ o proslavi blagdanskog razdoblja.
Tradicionalna švedska božićna hrana, zajedno s švedskim ukrasima i drvcem, jedan je od najuzbudljivijih dijelova švedske proslave. Tradicionalna švedska božićna večera obično se održava na Badnju večer, odnosno 24. prosinca.
Događaj uključuje prekrasan Julbord, koji je u osnovi smörgåsbord posebno prilagođen blagdanskom razdoblju.
Smörgåsbord može uključivati različitu hranu, ali jedna od najvažnijih je pečena šunka, koja se prvo kuha, zatim preljeva i peče kako bi se postigao raskošan okus.
Obrok počinje hladnom ribom i mesom, zatim idu topla jela.
Hrana na smörgåsbordu ovisit će o obitelji, ali obično se na njemu mogu pronaći švedske mesne okruglice, marinirani inćuni, kruh s grožđicama, dimljeni losos i salata od cikle.
U Rusiji Božić se slavi s voljenim osobama
U Rusiji, Badnja večer naziva se Sachyelnik. Naziv potječe od riječi “sochivo”, posebnog i simboličnog obroka napravljenog od žitarica, sjemenki, meda i orašastih plodova. Taj obrok simbolizira završetak 40-dnevnog božićnog posta kada prva zvijezda zasja na večernjem nebu na noć Sachyelnika.
U Rusiji, Božić je obiteljski praznik. Većina Rusa ga slavi s rodbinom i voljenima. Tijekom ovog vremena ljubavi i oprosta, ljudi mogu razmjenjivati božićne poklone kako bi pokazali svoju bliskost ili jednostavno učinili druge malo sretnijima.
Kada padne mrak i post završi, obitelji započinju svečani obrok. Ruski božićni obroci su raznovrsni, budući da mnogi Rusi ne pohađaju crkvu i ne pridržavaju se posta, ali i dalje slave ovaj praznik ljubavi i oprosta birajući vlastita jela. Tradicionalno, stolovi su pretrpani raznim ruskim božićnim jelima poput kiselih krastavaca, kiselih gljiva, kiselih jabuka i kiselog kupusa. Također, često se tradicionalna jela sastoje od mesnih pita, punjenja od povrća i ribe. Sbiten’ predstavlja tradicionalno rusko piće. Napravljeno od začina i meda, ovo piće bilo je uobičajeno prije nego što je čaj postao popularan u Rusiji.
Zagreb će od 8. do 11. listopada ponovno biti domaćin velikog međunarodnog susreta ritmičke gimnastike. Jubilarno, deseto izdanje FIG Aura Cup Croatia održat će se u KC Dražen Petrović, a prema broju prijavljenih sportašica bit će najveće dosad. Tijekom četiri dana zagrebačkom će dvoranom proći više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja, među kojima će biti reprezentativke i sportašice koje pripadaju samom vrhu svjetske ritmičke gimnastike.
Na Morpurgovoj poljani 1, u neposrednoj blizini splitske Pjace, otvoren je So Much Sun, wellness bar koji ponudu temelji na smoothiejima, svježim salatama, hladno prešanim sokovima, hidratacijskim napitcima i drugim proizvodima namijenjenima gostima koji tijekom dana traže laganiji obrok ili brzo osvježenje. Iako se koncept oslanja na suvremene trendove zdrave i funkcionalne prehrane, njegova poslovna i komunikacijska logika od početka je postavljena tako da izbjegava strogoću koja često prati wellness industriju te zdraviju prehranu predstavlja kao dio svakodnevnog gradskog života, a ne kao režim koji od gosta traži posebna pravila i odricanja.
Julius Meinl nas je odveo u Beč na tri nezaboravna dana, u grad u kojem se kava nikada nije pila samo zbog kofeina, nego zbog razgovora, susreta, rituala i onog posebnog osjećaja da vrijeme barem na trenutak može usporiti. U gradu u kojem je kavana odavno više od mjesta na kojem se naručuje espresso, ovog se rujna dogodio susret koji je toj tradiciji dao potpuno novo, moderno lice. Beč je od 3. do 5. rujna živio u ritmu kave, barista, mirisa svježe mljevenih zrna, preciznih ekstrakcija, savršeno teksturiranog mlijeka i kreativnih napitaka, a središnje mjesto svega bio je Julius Meinl Barista Cup 2026, međunarodno natjecanje koje je u austrijsku prijestolnicu dovelo najbolje bariste iz petnaest zemalja.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Vlaho Arbulić još je jednom pokazao zašto već godinama slovi za jednog od najzgodnijih Hrvata, a ovoga puta u prvom planu našla se forma na kojoj mu bez problema mogu zavidjeti mnogi muškarci.
Par se vjenčao 27. rujna 2025. godine u Santa Barbari u Kaliforniji, a ceremoniju je vodio reper Lil Dicky, koji s Blancom i Kristin Batalucco vodi podcast.
Kate i Danny svoju su ljubavnu priču započeli 2016. godine, nakon što su se poznavali čak 15 godina. Par je 2018. dobio kćer Rani Rose, a Fujikawa je Kate zaprosio u rujnu 2021.
