Na ovogodišnjem Interliberu predstavljena je druga po redu knjiga poduzetnice i spisateljice Marije Marine Hipp: „Čarolija razuma i osjećaja / Um od patnika do pobjednika“
Promocija je okupila sam vrh hrvatskog poduzetništva kao i brojne članove akademske zajednice i novinare koji su podržali spisateljicu, njezin put prema istini, njezinu hrabrost da stvari nazove pravim imenom bez fige u džepu, bez lažne skromnosti i s punim povjerenjem da je moguće postati najbolja verzija sebe kao jedini odgovor svima onima koju su odabrali put sumnje, podcjenjivanja i „hejtanja“. Promociju je moderirala prof. hrvatskog jezika i književnosti Ana Abičić, prisutnima se obratila i Blaženka Miškić, doktorica medicinskih znanosti. Više od stotinu uzvanika uživalo je u inspirativnom i emotivnom razgovoru sa spisateljicom i poduzetnicom Marinom Marijom Hipp koja nastavlja svoje uspješno putovanje u smjeru istine, ljudskosti i nove knjige koja je već u pripremi!
„Čarolije razuma i osjećaja / Um od patnika do pobjednika“ knjiga je koja ne obećava čudo, jer čuda, kada se dogode, nikada ne dolaze izvana. Ona nastaju u trenutku kada sebi dopustimo da stvari vidimo onakvima kakve jesu, bez straha da će nas istina slomiti. Marina Marija Hipp ovdje piše o tom prostoru u kojem se razum i osjećaj dotiču, sudaraju, izbjegavaju i naposljetku pronalaze zajednički jezik.
Autorica s nježnom upornošću razotkriva kako u nama žive strahovi koje nismo imenovali, sumnje koje smo naslijedili i obrasci koji su se u nama zadržali mnogo dulje nego što im dugujemo. Ne nudi brze odgovore. Ne pokušava uvjeriti. Umjesto toga, pruža mogućnost da zastanemo i u miru prepoznamo vlastiti glas. Onaj koji često zanijemi pred tuđim sigurnostima, normama i pravilima o tome kako se nešto treba napraviti. Marina je svoju knjigu predstavila kao podršku osobnom razvoju ali i kao spoj duhovnosti, znanosti i umjetnosti koje su nepravedno razdvojene. Osvrće se i na radove od najvećih svjetskih znanstvenika i umjetnika i potiče čitatelja da ih pogleda nekim novim, širom otvorenim očima.
Ovo je knjiga koja čitatelja poziva da misli vlastitom glavom, da se ne plaši preispitivati uvjerenja koja su možda jednom bila korisna, ali su s vremenom postala uteg. Kroz jasno i toplo pisanje podsjeća da se razum može izraziti bez tvrdokornosti, a osjećaj bez preplavljenosti. I da jedno bez drugoga ne vodi nikamo osim u nesporazum sa sobom.
Knjiga se otvara kao razgovor u kojem nikoga ne treba nadglasati. Svako poglavlje poziva da se udahne, da se napravi mjesta za ono što boli i za ono što liječi. U tim stranicama ima dovoljno zraka da stanemo, promotrimo i nastavimo dalje, ne hrabriji po tuđoj mjeri nego po vlastitoj.
Ovo je knjiga za one koji su se umorili od moranja i trebanja; za one koji žele živjeti punije, jasnije, prisutnije; za one koji su spremni biti nježni prema sebi dok rastu. Za čitatelje koji znaju da se promjena ne događa na zapovijed, nego onda kada za nju napravimo prostor. Za one je koji biraju svjesnost umjesto navike, blizinu umjesto predstave, odgovornost umjesto alibija.
Marinini čitatelji znaju da se ova knjiga ne čita brzo. Ne završava se. Uz nju se ostaje, kao uz svjedoka koji zna da ponekad samo trebamo nekoga tko će reći da može biti lakše, ali tek kada se prestane siliti da tako bude. A kada knjigu zatvorimo, ostaje osjećaj da nam je netko vratio povjerenje u vlastiti kompas. To nije obećanje spasenja. To je skromnija i poštenija gesta: podsjetnik da se životi popravljaju rečenicu po rečenicu, dan po dan, izbor po izbor.
Drago Glamuzina ove jeseni objavljuje novu knjigu pjesama Crveni zec, u izdanju V.B.Z.-a, četiri godine nakon zbirke sabranih i novih pjesama Crni zec. Nova zbirka nastavlja pjesničku liniju po kojoj je Glamuzina prepoznatljiv još od početka književnog rada, ali je razvija u smjeru izraženije refleksivnosti i intimnijeg promatranja iskustava koja su desetljećima prisutna u njegovoj poeziji.
Ideja o povratku u prošlost obično dolazi s vrlo konkretnom željom. Promijeniti jednu odluku. Ne izgovoriti rečenicu zbog koje smo kasnije požalili. Prihvatiti posao koji smo odbili. Ostati s osobom od koje smo otišli ili otići od osobe s kojom smo ostali. U romanu Ti & ja i Ti & ja i Ti & ja, autorski dvojac Josie Lloyd i Emlyn Rees tu poznatu fantaziju pretvara u priču o dugom braku, obitelji i svim onim životima za koje se pitamo jesu li mogli biti naši.
Malo je pustolovnih romana koji su toliko snažno utjecali na predodžbu o gusarima kao Otok s blagom Roberta Louisa Stevensona. Karta na kojoj je mjesto zakopanog blaga označeno velikim slovom X, crna točka kao prijeteća poruka, papiga na ramenu, drvena noga, pobuna na brodu i potraga za blagom na udaljenom otoku danas djeluju kao gotovo neizostavni elementi gusarskih priča. Mnogi od tih motiva postojali su i prije Stevensona, ali upravo ih je njegov roman povezao u priču koja je tijekom više od stoljeća snažno utjecala na književnost, film i popularnu kulturu. Otok s blagom zato se odavno ne čita samo kao pustolovni roman iz 19. stoljeća, nego i kao jedno od djela koja su oblikovala način na koji kasnije generacije zamišljaju gusare i njihove pustolovine.
Lumen je objavio roman Grad ruševina američke autorice Charisse Weaks, drugi dio romantasy serijala Vještica lutalica, koji nastavlja priču započetu romanom Skupljač vještica. Hrvatsko izdanje preveo je Denis Brkić, a novi roman nastavlja pratiti Rainu Bloodgood i Alexusa Thibaulta u svijetu Tiressije, u kojem se osobni sukobi likova sve snažnije povezuju s ratom, političkim interesima, drevnom magijom i borbom za vlast.
Na policama s novim izdanjima pojavila se knjiga koja već svojim naslovom postavlja jednostavno pitanje o načinu na koji gledamo vlastiti život, a iza hrvatskog naslova Koliko sam sretan nalazi se ilustrirano djelo američkog animatora i dizajnera Christiana Watsona, čiji je originalni naslov How Lucky Am I: A Skeleton's Guide to Living Your Best Life. Knjiga je objavljena 28. srpnja 2026. u izdanju Clarkson Pottera, ima 128 stranica i pripada onoj vrsti izdanja koja se teško može smjestiti u samo jednu uobičajenu kategoriju, jer povezuje ilustraciju, kratku prozu, osobna promišljanja, teme zahvalnosti, gubitka, prolaznosti i osobnog razvoja.
Početak školske godine za svako dijete predstavlja važnu promjenu, ali njezina težina nije jednaka za sve. Dok se školarci koji se vraćaju u poznato okruženje uglavnom ponovno povezuju s prijateljima, učiteljima i svakodnevnim obvezama, budući prvašići tek trebaju upoznati svijet škole. Nova učionica, nepoznati učitelj, drugačiji ritam dana i susret s vršnjacima mogu izazvati uzbuđenje, ali i nesigurnost. Istodobno, suvremeno djetinjstvo donosi još jedan izazov koji roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici sve teže mogu zanemariti, a riječ je o vremenu koje djeca provode uz pametne telefone, tablete, televizore i druge digitalne uređaje.
Što je Jane Austen posluživala svojim gostima, kako je Emily Dickinson pripremala čaj i kakvi su se okusi nalazili na stolu Lava Tolstoja, Colette ili Trumana Capotea? Na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga „Pisci za stolom“ američke autorice Valerie Stivers, koja književnost promatra iz pomalo neočekivane, ali vrlo bliske perspektive – kroz hranu, kuhanje, svakodnevne navike i trenutke provedene za stolom.
Gotovo milijardu pregleda, publika iz cijele regije i prepoznatljiv autorski pristup temama koje se tiču odnosa, ljubavi, životnih odluka, gubitaka i osobnog razvoja sada dobivaju i književni nastavak. Barbara Udovičić svoj digitalni rad prvi put objedinjuje između korica knjige „Bedra puna riže“, naslova koji donosi drukčiji pogled na osobni rast, bez toksične pozitive, uljepšavanja stvarnosti i unaprijed ponuđenih recepata za sreću.
Promjena je zabilježena u dokumentima povezanima s produkcijskom kućom LuckyChap Entertainment, koju je Margot osnovala sa suprugom i njihovim poslovnim partnerima.
Na fotografijama iz hotela Belmond Kidman uživa na suncu u nekoliko ljetnih izdanja. Uz bijelu haljinu ravnog kroja nosila je kosu svezanu u niski rep, dok su joj pramenovi nježno uokvirivali lice.
