Saša Šekoranja ima novu božićnu knjigu, a iza njezina neodoljivog naslova kriju se najljepše osobne priče i uspomene

U svijetu Saše Šekoranje godišnja doba imaju vlastite boje, mirise i male rituale. Jesen u njegovu istarskom vrtu trenutačno je obojena ružičastim i crvenim nijansama dalija, anemona, nerina i ruža, od kojih poznati umjetnik i florist stvara raskošne cvjetne aranžmane nadahnute barokom. No dok uživa u posljednjim cvjetovima sezone, misli su mu već okrenute Božiću. Upravo je predstavio novu knjigu „Veselite se jako”, u kojoj je na 300 stranica okupio uspomene na svoje blagdane, od djetinjstva provedenog uz bake i djedove do današnjih obiteljskih okupljanja na imanju u Istri. Riječ je o osobnoj priči koja otkriva koliko su ljudi, obiteljski običaji i sitnice koje se pamte cijeloga života prisutni u njegovu stvaralaštvu.

Šekoranja, akademski slikar, dizajner i florist, poznat je po tome što cvijeće, umjetnost i uređenje prostora promatra kao dijelove iste cjeline. Njegov zagrebački atelje u Ulici kralja Držislava godinama je mjesto na kojem nastaju cvjetne instalacije, slikarski radovi i dekoracije, dok mu je kamena kuća u Istri postala prostor u kojem svakodnevno uživa u vrtlarenju, druženjima i uređivanju doma. Ondje često priprema stolove za prijatelje i obitelj, kombinira cvijeće iz vrta s različitim posuđem i ukrasima te stvara prizore koje dijeli sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama.

Ovih je listopadskih dana posebnu pozornost posvetio jesenskom cvijeću koje, unatoč približavanju hladnijeg dijela godine, još uvijek obilno cvate. Njegov vrt trenutačno izgleda gotovo proljetno, s velikim cvjetovima dalija, nježnim anemonama i ružama koje su ponovno procvjetale. Upravo su ga intenzivne boje i različiti oblici cvjetova nadahnuli za aranžmane koje je opisao kao barokne, zbog njihove punoće, izraženih volumena i kombinacije raskošnih cvjetnih glavica s nježnijim, prozračnim vrstama.

„Jesen je vrijeme novog proljeća, barokno”, poručio je Šekoranja predstavljajući cvijeće koje je ubrao u svojem vrtu.

Među odabranim cvjetovima posebno se ističu dalije, koje su tijekom jeseni među najraskošnijim stanovnicama vrta. Njihovi veliki cvjetovi, sastavljeni od brojnih slojeva latica, dolaze u različitim oblicima i nijansama, a mnoge sorte nastavljaju cvjetati sve do prvih mrazova. Šekoranja ih je kombinirao s nerinama, jesenskim lukovičastim biljkama čiji cvjetovi na dugim stabljikama podsjećaju na nježne zvijezde. U aranžmane je dodao i anemone, koje svojim otvorenim cvjetovima stvaraju kontrast punim dalijama, te ruže koje ponovno cvjetaju tijekom godine.

Posebno zanimljiv detalj otkrio je govoreći o anemonama. Primijetio je da one koje ubere početkom jeseni ne traju dugo u vodi, dok se cvjetovi ubrani pred kraj sezone zadržavaju znatno dulje. U njegovim rukama upravo takve male razlike postaju dio stvaranja aranžmana jer dobro poznaje biljke koje uzgaja i zna kako se mijenjaju tijekom godine.

Cvijeće je rasporedio na različitim visinama kako bi pojedini cvjetovi imali dovoljno prostora i kako bi cijela kompozicija dobila prirodan volumen. Raskošni buketi u nijansama ružičaste i crvene završili su u pletenim košarama na okruglom stolu, gdje su njihove intenzivne boje došle do izražaja uz neutralnu teksturu prirodnog materijala. Dok je radio, društvo su mu pravili njegovi kućni ljubimci, dvije mačke koje obje nose ime Smoki i psić Lumpito, koji se također pojavljuje na fotografijama iz njegova istarskog doma.

Upravo se ta svakodnevica, ispunjena cvijećem, životinjama, obiteljskim druženjima i malim zadovoljstvima, prirodno nastavlja na temu njegove nove knjige. „Veselite se jako” nastala je iz želje da na jednom mjestu sačuva ljude, događaje i običaje koje povezuje s Božićem, blagdanom kojem je tijekom života posvećivao mnogo pozornosti. Knjigu je napisao uz pomoć dugogodišnje prijateljice Zrinke Šamije, a ideja se rodila ovoga proljeća, tijekom telefonskog razgovora u ranu zoru. Taj je trenutak opisan već na početku knjige, u dijelu koji autori nazivaju „predgovorom umjesto predgovora”.

Na njezinim stranicama Šekoranja se vraća u djetinjstvo i prisjeća se obiteljskih Božića koji su bili ispunjeni različitim običajima, karakterima i načinima slavljenja. Posebno mjesto zauzimaju njegove bake i djedovi te obiteljsko podrijetlo koje povezuje Zagreb sa slovenskim, makedonskim, albanskim, grčkim i francuskim korijenima. Odrastao je uz dvije vrlo različite obitelji, jednu raskošnu i gotovo baroknu, a drugu skromniju i asketsku. Upravo su te razlike oblikovale njegova sjećanja na blagdane, od načina na koji se uređivao dom do odjeće koja se birala za svečane prigode i atmosfere za obiteljskim stolom.

Među uspomenama koje je odlučio podijeliti nalazi se i jedna dječja nepodopština povezana s božićnim drvcem. Kao dječak nije mogao odoljeti čokoladnim ukrasima koji su visjeli na boru pa bi ih potajno otvarao, pojeo čokoladu, a zatim pažljivo vraćao prazne omote na grane kako nitko ne bi primijetio što je napravio. Ta je anegdota postala dio uvoda u knjigu i otkriva njezin ton, osoban, zaigran i ispunjen uspomenama koje se često prenose među članovima obitelji godinama nakon što su se dogodile.

Šekoranja se u knjizi prisjeća i božićnih odjevnih kombinacija članova obitelji, blagdanskih nestašluka, druženja s prijateljima te svečanih stolova oko kojih su se okupljale različite generacije. Posebno su zanimljivi opisi dviju obiteljskih tradicija, raskošne i suzdržane, jer otkrivaju koliko različito isti blagdan može izgledati čak i unutar jedne obitelji. U takvim se sjećanjima pojavljuju ljudi, predmeti i običaji koji su s vremenom možda nestali iz svakodnevice, ali su ostali povezani s osjećajem Božića.

U knjizi se pojavljuju i njegovi današnji blagdani, koje najradije provodi s obitelji i prijateljima na imanju u Istri. Ondje se pripreme za Božić nastavljaju na njegovu ljubav prema uređenju prostora, cvijeću i svečano postavljenim stolovima. Različiti ukrasi, posuđe, svijeće i prirodni materijali dio su ambijenta u kojem se okupljaju njemu bliski ljudi. U njegovim blagdanskim pričama mjesto imaju i kućni ljubimci, koji su godinama sastavni dio njegova života i često se pojavljuju na fotografijama iz ateljea i istarskog doma.

Među pričama koje je uvrstio u knjigu nalazi se i ona o djevojčici koja nikada ne odrasta, a čiji lik iz godine u godinu krasi izlog njegova zagrebačkog ateljea. Taj je motiv postao dio njegove blagdanske tradicije i jedan od prizora po kojima posjetitelji prepoznaju njegovo božićno uređenje. Za Šekoranju Božić očito nije vezan samo uz nekoliko prosinačkih dana. Pripreme, dekoracije i uspomene protežu se kroz mnogo dulje razdoblje, a pojedini motivi vraćaju se svake godine u novim kombinacijama.

Naslov „Veselite se jako” dobro je poznat i onima koji prate njegov rad. Istu je poruku koristio i u prošlogodišnjoj blagdanskoj kolekciji koju je osmislio u suradnji s brendom Merla. Kolekcija je bila nadahnuta njegovim djetinjstvom i obiteljskim običajem vezanim uz crvenu boju. Šekoranja je tada ispričao kako mu je baka, vjerujući da crvena donosi sreću, uvijek nastojala dodati neki crveni detalj na odjeću, makar to bila samo mala mašnica vezana oko gumba.

Ta se uspomena kasnije pojavila u njegovu dizajnu stolnjaka, salveta, porculana i drugih blagdanskih predmeta ukrašenih crvenim mašnama, bobicama božikovine i crvendaćima. Crvena boja, koja se tradicionalno povezuje s Božićem, u njegovu je slučaju dobila i osobno značenje jer ga podsjeća na baku i djetinjstvo. Nova knjiga nastavlja se na takve priče, ali ih sada donosi u mnogo opširnijem obliku, kroz sjećanja na ljude i događaje koji su obilježili njegove blagdane.

Posebna pozornost posvećena je i samom izgledu knjige. „Veselite se jako” ima 300 stranica, a uvezena je u crvene tekstilne korice sa zlatnim slovima. Takav odabir odgovara Šekoranjinoj sklonosti izraženim bojama, dekorativnim detaljima i predmetima koji imaju svoje mjesto u uređenju doma. Crvena boja povezuje knjigu s božićnom tematikom, ali i s osobnim uspomenama koje je već ranije koristio kao inspiraciju za svoje blagdanske kolekcije.

Iako je poznat ponajprije po slikarstvu i cvjetnom dizajnu, Šekoranja se tijekom karijere bavio i kazališnom scenografijom, ilustracijom i fotografijom. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1995. godine, a njegova se umjetnička djelatnost s vremenom proširila na različita područja oblikovanja. U njegovu radu često se pojavljuju cvjetni motivi, životinje i prizori iz prirode, dok mu uređenje interijera i stolova omogućuje da vlastite likovne ideje prenese u svakodnevni prostor.

Njegova povezanost s prirodom posebno dolazi do izražaja u Istri, gdje provodi mnogo vremena u vrtu. Ondje prati kako se biljke mijenjaju iz mjeseca u mjesec, a od sezonskog cvijeća stvara aranžmane koji se razlikuju ovisno o dobu godine. U proljeće su to nježniji cvjetovi i svjetlije nijanse, ljeti obilje zelenila i cvijeća, dok jesen donosi intenzivnije tonove i vrste koje cvatu sve do hladnijih dana. Takav način rada omogućuje mu da svaka dekoracija nastane iz onoga što mu je u određenom trenutku dostupno u vrtu.

O svojem odnosu prema umjetnosti, prirodi i svakodnevici nedavno je govorio i u emisiji „Klasa optimist” Hrvatskog radija, u kojoj je predstavio i televizijski serijal „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom”. U njemu gledatelje vodi kroz mjesta koja ga nadahnjuju, od Rima i Škotske do Palerma i Provanse, upoznajući ih s umjetničkim zbirkama, vrtovima i arhitekturom. U razgovoru je govorio o znatiželji koju nastoji sačuvati i potrebi da čovjek tijekom života ne izgubi dječju sposobnost veseljenja malim stvarima.

Upravo se takav pogled na svakodnevicu može prepoznati i u njegovoj novoj knjizi. Priče o čokoladnim ukrasima na boru, bakinoj crvenoj mašnici, obiteljskim stolovima i kućnim ljubimcima dolaze iz različitih razdoblja njegova života, ali ih povezuje ista želja da se sačuvaju uspomene na ljude i trenutke koji su mu ostali dragi. Za razliku od njegovih cvjetnih aranžmana, koji se mijenjaju i nestaju zajedno s godišnjim dobima, te su priče sada dobile trajniji oblik.

Knjiga „Veselite se jako” već je dostupna u prodaji, a zainteresirani je mogu pronaći u Šekoranjinu zagrebačkom ateljeu na adresi Ulica kralja Držislava 10.

Dok se u njegovu istarskom vrtu još uvijek izmjenjuju posljednje jesenske dalije, anemone i ruže, nova knjiga već najavljuje razdoblje kojem se posebno veseli. U njoj se vraća Božićima iz djetinjstva, ljudima koji su obilježili njegove prve blagdane i običajima koje je zadržao do danas. A možda se upravo u priči o dječaku koji je kriomice jeo čokoladne ukrase s bora najbolje prepoznaje ono što je želio sačuvati na njezinim stranicama: sjećanje na vrijeme kada je za božićnu radost bilo dovoljno nekoliko čokoladica, okićeno drvce i obitelj na okupu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli sasa sekoranja (@sasasekoranja)