Ispitivao je serijske ubojice, svirao sa svjetskim zvijezdama, a sada dolazi u Zagreb. Njegova životna priča zvuči kao triler

Carterova biografija razlikuje se od uobičajenih životopisa pisaca kriminalističke književnosti. Rođen je u Brazilu, ima talijanske korijene, a sa sedamnaest godina preselio se u Sjedinjene Američke Države. Ondje je studirao psihologiju i kriminalno ponašanje, zanimajući se za pitanja koja će poslije postati središtem njegovih romana. Što čovjeka navodi na počinjenje teškog zločina, kako počinitelji opravdavaju vlastite postupke i koliko se njihovo ponašanje razlikuje od onoga što okolina smatra normalnim, teme su kojima se bavio prije nego što je počeo izmišljati književne ubojice.

Nakon završetka studija zaposlio se u timu za kriminalističku psihologiju povezanom s državnim odvjetništvom u Michiganu. Prema njegovim biografskim podacima, ondje je proveo šest godina radeći s počiniteljima teških kaznenih djela. Takav mu je posao omogućio neposredan uvid u ponašanje ljudi koji su počinili nasilne zločine. U kasnijim razgovorima o svojem književnom radu često se vraćao iskustvima iz tog razdoblja, osobito pitanju koliko se vanjski dojam neke osobe može razlikovati od njezinih postupaka. U njegovim romanima počinitelji nerijetko vode naizgled obične živote, imaju razvijene društvene vještine i sposobni su prikriti nasilne namjere pred ljudima koji ih svakodnevno susreću.

Ipak, Carterovi romani nisu dokumentarni prikazi stvarnih kriminalističkih slučajeva. On iskustva iz psihologije koristi kao podlogu za fikciju, a zločine, istražne postupke i psihološke sukobe oblikuje prema potrebama radnje. Njegove knjige poznate su po izrazito nasilnim ubojstvima, zamršenim tragovima i napetosti koja se često održava kratkim poglavljima. Psihološki profil počinitelja pritom je jednako zastupljen kao forenzički dokazi i policijski rad. Čitatelj postupno otkriva informacije zajedno s istražiteljima, dok autor često završava poglavlja u trenutku kada se pojavi novi trag ili opasnost za nekoga od likova.

Nakon šest godina rada u kriminalističkoj psihologiji Carter je odlučio potpuno promijeniti zanimanje. Preselio se u Los Angeles i posvetio glazbi, koja ga je zanimala još od mladosti. Kao profesionalni gitarist nastupao je tijekom sljedećih desetak godina, a u njegovim se biografijama među izvođačima s kojima je surađivao spominju Tom Jones, Shania Twain, Ricky Martin i Björk. Bio je to život koji se znatno razlikovao od njegova prethodnog posla. Umjesto razgovora s počiniteljima kaznenih djela, svakodnevicu su mu činili nastupi, probe, putovanja i rad s drugim glazbenicima.

Pisati je počeo nakon tih dviju profesionalnih karijera. Njegov prvi roman „The Crucifix Killer”, objavljen 2009. godine, predstavio je Roberta Huntera, detektiva Odjela za pljačke i ubojstva Policijske uprave Los Angelesa. Hunter je stručnjak za kriminalističku psihologiju, izrazito inteligentan istražitelj koji je akademsko obrazovanje završio neuobičajeno rano. Njegova sposobnost razumijevanja ponašanja počinitelja omogućuje mu da prepozna obrasce koje drugi istražitelji ponekad zanemaruju. Istodobno, Hunter nije prikazan kao nepogrešiv junak. Opterećuju ga traumatična iskustva, nesanica i emocionalne posljedice dugogodišnjeg suočavanja s nasiljem.

Hunterov stalni suradnik Carlos Garcia ima drukčiji temperament i pristup poslu. Njihov odnos Carteru omogućuje da izrazito mračne kriminalističke priče povremeno prekine razgovorima koji otkrivaju osobnosti dvojice istražitelja. Dok Hunter često razmišlja nekoliko koraka unaprijed, Garcia propituje njegove zaključke i pomaže mu povezati teorijska razmatranja s konkretnim dokazima. Kroz njihove istrage Carter je izgradio prepoznatljiv književni svijet u kojem se zločini razlikuju od knjige do knjige, ali se psihološke posljedice prethodnih slučajeva prenose u sljedeće nastavke.

Uspjeh prvog romana omogućio je nastavak serijala. Uslijedili su „The Executioner”, „The Night Stalker”, „The Death Sculptor”, „One by One”, „An Evil Mind” i drugi naslovi u kojima Hunter istražuje sve složenije slučajeve. Carter je tijekom godina razvio stil koji se oslanja na brzu izmjenu prizora, česte preokrete i postupno otkrivanje identiteta počinitelja. Neke od njegovih priča bave se ubojicama koji pažljivo planiraju svaki korak, dok druge istražuju manipulaciju, osvetu, opsesiju i posljedice ranijih trauma. Posebno mjesto u serijalu zauzimaju priče u kojima Hunter mora nadmudriti počinitelja koji poznaje policijske metode i razumije način razmišljanja istražitelja.

Carterove knjige privukle su široku međunarodnu publiku. Njegovi su se romani pojavljivali na britanskim i njemačkim ljestvicama najprodavanijih knjiga, uključujući liste Sunday Timesa i Spiegela. Prema podacima hrvatskog nakladnika, diljem svijeta prodano je više od četiri milijuna primjeraka njegovih djela. Njegova popularnost osobito je izražena među čitateljima psiholoških trilera koji vole složene kriminalističke zagonetke, mračne zaplete i priče u kojima identitet ubojice ostaje nepoznat do završnih poglavlja.

Nakon niza romana s Robertom Hunterom Carter je odlučio napisati samostalnu priču koja nije povezana s njegovim najpoznatijim književnim junakom. Roman „Igra mačke i miša” predstavlja njegov prvi samostalni triler izvan serijala. Umjesto istrage serijskih ubojstava u Los Angelesu, u središtu se nalazi žena koja pokušava pobjeći od nasilnog supruga. Njezina odluka da napusti dotadašnji život i počne ispočetka pod drugim identitetom pokreće priču u kojoj opasnost proizlazi iz odnosa između progonitelja i osobe koja pokušava izbjeći njegovu kontrolu.

Novi identitet trebao bi joj omogućiti sigurnost i prekid s prošlošću, ali mogućnost da je suprug ponovno pronađe pretvara svakodnevne situacije u izvor neizvjesnosti. Carter ovdje napetost ne gradi prvenstveno oko policijske potrage za nepoznatim ubojicom, nego oko prijetnje koju glavna junakinja već poznaje. Strah proizlazi iz njezina iskustva s nasilnim partnerom i činjenice da promjena imena ili mjesta stanovanja sama po sebi ne jamči da je opasnost prestala. Takva postavka otvara prostor za drukčiji oblik psihološkog trilera, u kojem su povjerenje, skrivanje identiteta i stalna mogućnost razotkrivanja sastavni dijelovi radnje.

Roman je nakon objavljivanja privukao pozornost čitatelja, a prema informacijama nakladnika dospio je i na drugo mjesto Spiegelove liste najprodavanijih knjiga u Njemačkoj. Za Cartera je to prvi veći izlazak iz književnog okvira koji je razvijao od 2009. godine. Umjesto da se oslanja na već poznate likove i njihov odnos, u novoj knjizi mora uspostaviti drukčiju atmosferu i čitatelje zainteresirati za sudbinu junakinje koja nema Hunterovo profesionalno znanje ni policijske resurse. Njezina ranjivost i pokušaji da izbjegne nasilnog progonitelja postaju glavni izvor napetosti.

U izvornom izdanju roman nosi naslov „Hide and Seek”, a njegova glavna junakinja Samantha Stewart pokušava izgraditi život nakon nasilnog braka. Bivši suprug završio je u zatvoru zahvaljujući njezinu svjedočenju, a ona dobiva priliku nastaviti život s novim imenom i identitetom. Međutim, njezina sigurnost počiva na pretpostavci da je prošlost ostala iza nje. Carter upravo na toj nesigurnosti temelji zaplet i postupno dovodi u pitanje mogućnost potpunog bijega od osobe koja je godinama imala kontrolu nad njezinim životom.

Promjena književnog pristupa posebno je zanimljiva zato što je Carter godinama bio povezan s prikazima brutalnog nasilja. Njegovi raniji romani često sadržavaju detaljne opise mjesta zločina i ozljeda žrtava, zbog čega nisu namijenjeni čitateljima koji izbjegavaju eksplicitne prikaze nasilja. „Igra mačke i miša” oslanja se na drukčiju vrstu prijetnje. U središtu je psihološki pritisak koji proizlazi iz neizvjesnosti, nepovjerenja i straha od ponovnog susreta s nasilnikom. Britanski nakladnik Simon & Schuster upravo taj odmak od ubojstava i krvavih prizora ističe u predstavljanju romana.

Carterovo iskustvo kriminalističkog psihologa pritom ostaje povezano s njegovim načinom oblikovanja likova. U intervjuu objavljenom 2017. godine govorio je o svojem radu s osuđenim počiniteljima ubojstava, uključujući serijske ubojice i osobe osuđene za višestruka ubojstva. Takvi susreti pružili su mu priliku proučavati njihove iskaze i ponašanje, ali i razliku između onoga što počinitelji govore o sebi i onoga što su učinili. U književnosti je tu razliku moguće pretvoriti u napetost jer čitatelj ne mora odmah znati govori li neki lik istinu, skriva li svoju prošlost ili namjerno manipulira drugim osobama.

Unatoč temama kojima se bavi, Carter ne pokušava svoje romane predstaviti kao stručne priručnike iz kriminalističke psihologije. Njegove priče pripadaju komercijalnoj kriminalističkoj književnosti, u kojoj se stvarna psihološka iskustva kombiniraju s izmišljenim slučajevima i postupcima koji služe održavanju napetosti. Razlika između stvarne istrage i književnog trilera pritom ostaje velika. Policijski rad obuhvaća dugotrajno prikupljanje dokaza, provjeravanje iskaza, administrativne postupke i suradnju različitih službi, dok Carter radnju usmjerava na trenutke otkrivanja tragova i sukobe između istražitelja i počinitelja.

Njegov profesionalni put potvrđuju i podaci književne agencije Darley Anderson, koja navodi da je sa sedamnaest godina upisao studij psihologije i kriminalnog ponašanja na Michigan State Universityju, nakon čega je radio u timu za kriminalističku psihologiju. Agencija također potvrđuje njegov desetogodišnji rad u glazbi prije početka književne karijere. Carter danas živi u Londonu, a njegov je književni uspjeh vezan ponajprije uz britansko i međunarodno tržište kriminalističkih trilera.

Zagrebačko gostovanje bit će prilika da se domaća publika susretne s autorom čija je karijera započela daleko od književnih sajmova. Prema najavi nakladnika Sonatina, Carter će u hrvatskoj metropoli boraviti od 10. do 12. studenoga i sudjelovati u programu Interlibera. Ovogodišnji, 48. međunarodni sajam knjiga održavat će se od 10. do 15. studenoga na Zagrebačkom velesajmu, na adresi Avenija Dubrovnik 15. Organizator najavljuje susrete s piscima, predstavljanja knjiga i potpisivanja izdanja, a ulaz za posjetitelje bit će besplatan. Točni termini Carterovih susreta s publikom nisu navedeni u dostavljenoj najavi.

Hrvatski čitatelji tako će početkom studenoga moći upoznati pisca koji je gotovo dva desetljeća gradio karijeru na pričama o serijskim ubojicama, a sada im dolazi s romanom u kojem opasnost proizlazi iz nasilja unutar partnerskog odnosa. „Igra mačke i miša” donosi mu novu glavnu junakinju, drukčiju vrstu zapleta i prvi odmak od Roberta Huntera, lika s kojim je 2009. godine započeo književnu karijeru. Njegovo predstavljanje u Zagrebu bit će jedan od događaja ovogodišnjeg Interlibera, a za publiku koja godinama prati njegove romane i prilika za razgovor s autorom o iskustvima koja su prethodila njegovu pisanju.