Barbara Udovičić ima novu knjigu, a „Bedra puna riže“ nije ono što očekujete od knjige o osobnom rastu
Gotovo milijardu pregleda, publika iz cijele regije i prepoznatljiv autorski pristup temama koje se tiču odnosa, ljubavi, životnih odluka, gubitaka i osobnog razvoja sada dobivaju i književni nastavak. Barbara Udovičić svoj digitalni rad prvi put objedinjuje između korica knjige „Bedra puna riže“, naslova koji donosi drukčiji pogled na osobni rast, bez toksične pozitive, uljepšavanja stvarnosti i unaprijed ponuđenih recepata za sreću.
Gotovo milijardu pregleda na društvenim mrežama posljednjih je mjeseci Barbaru Udovičić pozicioniralo među prepoznatljivije autore regionalnog digitalnog prostora, a sadržaj koji svakodnevno objavljuje pokazao je da postoji široka publika zainteresirana za razgovore o životu koji ne ostaju na površini i koji se ne pokušavaju svesti na jednostavne formule, motivacijske poruke ili kratke odgovore na složena osobna pitanja. Njezina promišljanja o međuljudskim odnosima, ljubavi, emocionalnim izborima, gubicima, granicama, odgovornosti i osobnom rastu privukla su publiku različitih generacija, upravo zato što polaze od stvarnosti kakva jest, sa svim njezinim proturječjima, pogreškama, razočaranjima i odlukama koje često donosimo i onda kada znamo da možda nisu najbolje za nas.
Sada taj razgovor prvi put izlazi iz kratke forme društvenih mreža i dobiva opsežniji oblik u knjizi „Bedra puna riže“, književnom prvijencu Barbare Udovičić koji je dostupan u prednarudžbi. Knjiga ne nastavlja trend publikacija koje čitatelju obećavaju jednostavan put prema idealnom životu, niti pokušava ponuditi univerzalne odgovore na pitanja koja su po svojoj prirodi osobna i složena. Naprotiv, „Bedra puna riže“ polazi od pretpostavke da se život ne može urediti nekoliko motivacijskih rečenica i da osobni razvoj nije proces u kojem nakon nekoliko pravilno odabranih odluka sve odjednom postaje jednostavno, jasno i savršeno.
U središtu knjige nalazi se upravo ono što se često pokušava izbjeći kada govorimo o osobnom razvoju – suočavanje sa stvarnošću. Bez ružičastih naočala, bez nametanja toksične pozitive i bez uvjeravanja da će se svaka situacija nužno pretvoriti u nešto dobro, Barbara Udovičić otvara teme o kojima ljudi često razmišljaju u tišini, ali ih nerijetko izbjegavaju izgovoriti naglas. Riječ je o pitanjima koja se odnose na naše odnose s drugima, odluke koje donosimo, granice koje postavljamo, obrasce ponašanja koje ponavljamo i sposobnost da prepoznamo trenutak u kojem moramo prihvatiti da nešto više ne funkcionira, čak i kada smo dugo ulagali u uvjerenje da će se okolnosti promijeniti.
Zašto ostajemo ondje gdje znamo da više ne bismo trebali biti, zašto branimo odluke koje nas čine nesretnima, koliko smo spremni platiti za vlastitu nadu, što sve nazivamo ljubavlju i koliko dugo možemo živjeti prema pravilima svijeta koji se u međuvremenu promijenio samo su neka od pitanja koja otvara „Bedra puna riže“. Umjesto pokušaja da čitatelju ponudi konačne odgovore, knjiga prostor ostavlja upravo pitanjima, uključujući i ona koja nisu ugodna, koja mogu izazvati nelagodu ili nas natjerati da preispitamo vlastite odluke, jer se stvarna promjena najčešće ne događa u trenutku kada pronađemo savršenu rečenicu, nego onda kada smo spremni iskreno pogledati vlastiti život i priznati ono što smo dugo pokušavali ne vidjeti.
Jedna od središnjih metafora knjige upravo je riža, namirnica koja sama po sebi djeluje jednostavno i neutralno, ali koja se promjenom konteksta, dodavanjem sastojaka i načinom pripreme pretvara u nešto sasvim drugo. Jedno zrno može izgledati gotovo nevažno, toliko malo da mu pojedinačno teško možemo pripisati bilo kakvu ozbiljnu vrijednost, no zrno po zrno na kraju ispunjava cijelu zdjelu. Ista se logika može primijeniti i na život, jer velike posljedice često nisu rezultat jedne velike odluke, nego niza malih izbora koje svakodnevno ponavljamo, često bez svijesti o tome koliko će se njihovi učinci s vremenom zbrojiti.
Na isti način na koji se zrna riže postupno nakupljaju, u našim se životima nakupljaju odluke, odnosi, navike, kompromisi, prešućivanja, granice koje smo postavili ili propustili postaviti, kao i situacije preko kojih smo odlučili prijeći uvjeravajući sami sebe da nisu dovoljno važne da bismo se njima bavili. Ono što nam se danas može činiti kao sitnica, nakon dovoljno vremena može postati obrazac koji određuje način na koji živimo, ljude koje biramo, odnose u kojima ostajemo i sliku koju imamo o sebi.
Upravo zato „Bedra puna riže“ osobni rast ne promatra kroz njegovu uljepšanu, idealiziranu i često površnu verziju koju danas susrećemo u digitalnom prostoru, nego kao proces koji zahtijeva vrijeme, disciplinu, odgovornost i spremnost na suočavanje sa sobom. Takav rast nije uvijek ugodan, a često nije ni posebno atraktivan, jer podrazumijeva spremnost da se prođe kroz vlastite pogreške, razočaranja i emocionalne slijepe ulice, bez pokušaja da se sve odmah pretvori u pozitivnu lekciju ili inspirativnu priču.
Vizualni i sadržajni identitet knjige pritom počiva na snažnom kontrastu crne i bijele boje, odnosno dominantne tame i nemilosrdne jasnoće svjetla, čime se dodatno naglašava temeljna ideja knjige da između onoga što želimo vidjeti i onoga što uistinu jest često postoji prostor koji pokušavamo ispuniti različitim opravdanjima. „Bedra puna riže“ ne nudi jednostavne sive zone kao utočište od donošenja odluka, nego čitatelja poziva da vlastite situacije pogleda izravnije i da prihvati mogućnost kako jasnoća ponekad dolazi tek nakon što prestanemo pregovarati sami sa sobom.
Od gotovo tri desetljeća u medijima do nove knjige
Barbara Udovičić po struci je profesorica psihologije i magistrica ekonomije, a profesionalni je put gotovo tri desetljeća gradila u medijima, gdje je radila kao novinarka, televizijska urednica i voditeljica, uređivala sadržaje, intervjuirala sugovornike, vodila televizijske emisije te sudjelovala u organizaciji poslovnih i javnih događanja. Dugogodišnje iskustvo rada s ljudima, pričama i različitim životnim perspektivama pritom je oblikovalo način na koji pristupa temama koje danas obrađuje i u svojem digitalnom radu.
Nakon gotovo trideset godina provedenih u medijskom prostoru, Barbara je svoj način razmišljanja posljednjih mjeseci prenijela na društvene mreže, gdje je njezin sadržaj dosegnuo neočekivanu razinu interesa. Gotovo milijardu pregleda predstavlja značajan doseg, no još je važnija činjenica da se iza tog broja razvila aktivna publika koja njezine sadržaje prati, komentira i dijeli te se uključuje u razgovore o temama koje se često smatraju previše osobnima, složenima ili neugodnima za javni prostor.
Paradoksalno, upravo je rast publike dodatno naglasio potrebu da se odmakne od pozicije osobe koja navodno ima odgovor na svako pitanje. Umjesto konačnih rješenja, njezin pristup sve se više temelji na otvaranju pitanja koja ostaju prisutna i nakon što sadržaj završi, odnosno na promišljanjima koja čitatelja ili gledatelja ne pokušavaju uvjeriti da postoji jedna ispravna odluka, nego ga potiču da razmotri vlastite okolnosti i odgovornost koju ima prema vlastitom životu.
Takva pitanja često ne daju brze odgovore, a njihova vrijednost upravo je u tome što ostaju s nama. Vraćaju se tijekom svakodnevnih situacija, dok vozimo automobil, stojimo pod tušem, razgovaramo s nekim koga volimo ili ponovno napravimo nešto za što smo prethodno odlučili da više nikada nećemo učiniti. Upravo se u tom prostoru između odluke i njezine provedbe, između onoga što znamo i onoga što ipak činimo, nalazi velik dio tema kojima se „Bedra puna riže“ bave.
Knjiga je zato prirodan nastavak autoričina dosadašnjeg rada, ali istodobno i njegov novi oblik. Za razliku od kratkog digitalnog formata, koji nužno zahtijeva sažimanje složenih misli u ograničen vremenski prostor, knjiga omogućuje da se pojedina tema razvije, da se pitanje zadrži dovoljno dugo i da čitatelj dobije prostor za vlastito promišljanje. „Bedra puna riže“ upravo zato ne pokušava život svesti na nekoliko sekundi sadržaja, nego mu pristupa kao procesu koji zahtijeva vrijeme, pažnju i spremnost da se u pojedinim trenucima suočimo s onime što možda ne želimo čuti.
Nakon godina rada u medijima i svakodnevnog postavljanja pitanja različitim sugovornicima, Barbara Udovičić danas polazi od jednostavne, ali zahtjevne pretpostavke: ljudi koji tvrde da imaju odgovor na svako pitanje često su manje zanimljivi od onih koji znaju prepoznati pravo pitanje. Upravo takva pitanja čine temelj njezina književnog prvijenca, koji čitatelju ne obećava savršen život, nego nudi prostor za iskrenije promišljanje o životu koji već živi.
„Bedra puna riže“ dostupna je u prednarudžbi, a knjiga je zamišljena kao nastavak razgovora koji je Barbara Udovičić započela na društvenim mrežama, samo sada u formatu koji omogućuje više prostora, više konteksta i dublje zadržavanje na temama koje se u kratkom digitalnom sadržaju često mogu tek otvoriti. Umjesto još jednog priručnika za navodno savršen život, riječ je o knjizi koja polazi od jednostavne činjenice da osobna promjena nije uvijek ugodna, da odgovori nisu uvijek dostupni i da je ponekad najvažniji korak upravo spremnost da sebi postavimo pitanje od kojega smo najduže bježali.
Poseban dio projekta predstavlja i humanitarna komponenta knjige. Od svake prodane knjige „Bedra puna riže“ jedan euro izdvaja se u fond „Bertino zrno“, a prikupljena sredstva bit će donirana provjerenim udrugama i skloništima za napuštene životinje diljem regije. Na taj način projekt ne završava na samoj knjizi i njezinoj publici, nego dio ostvarene vrijednosti usmjerava prema konkretnom cilju i organizacijama koje svakodnevno brinu o životinjama kojima je potrebna pomoć.
„Bedra puna riže“ tako objedinjuje iskustvo gotovo tri desetljeća rada u medijima, autorici svojstven izravan pristup životnim temama i iskustvo komunikacije s publikom koja je njezin sadržaj već prepoznala na društvenim mrežama. Knjiga je pritom više od prijenosa postojećeg digitalnog formata između korica, jer čitatelju daje priliku da se dulje zadrži uz teme koje se tiču svakoga od nas, bez potrebe za uljepšavanjem, bez obećanja da će sve uvijek završiti dobro i bez ideje da postoji univerzalan recept za život.
Jer kao što jedno zrno samo po sebi ne čini zdjelu punom, ni jedan trenutak, jedna odluka ili jedna pogreška ne određuju cijeli naš život. Ono što nas oblikuje nastaje postupno, iz svega onoga što svakodnevno biramo, prihvaćamo, prešućujemo, ponavljamo i mijenjamo. Upravo zato „Bedra puna riže“ pozivaju na promišljanje o vlastitim izborima, ne nudeći čitatelju gotovu kartu za savršen život, nego prostor da napokon pogleda kartu koju već ima i odluči kamo želi dalje.
Ovogodišnji Interliber ponovno će okupiti ljubitelje knjiga na Zagrebačkom velesajmu, gdje će Mozaik knjiga predstaviti nove naslove domaćih i stranih autora, popularne književne serijale i posebna izdanja poznatih romana. Posjetitelji će u paviljonima 5, 6 i 7 moći razgledati književne novitete, iskoristiti sajamske popuste i sudjelovati u susretima s piscima čije knjige već godinama privlače čitatelje različitih generacija. Program za 2026. godinu obuhvaća kriminalističke romane, psihološke trilere, ljubavne priče, publicistiku, kuharice i dječju književnost, a dio događanja posvećen je razvijanju čitateljskih navika među najmlađima.
Sport je kroz povijest prošao dug put od jednostavnih oblika igre i tjelesnog nadmetanja do profesionalnog sustava u kojem se uspjeh mjeri rezultatima, rekordima, medaljama i financijskim ulaganjima. Iza svakog sportskog postignuća ipak stoji čovjek sa svojim sposobnostima, emocijama, strahovima, očekivanjima i osobnim razlozima zbog kojih se počeo baviti sportom. Upravo odnos između čovjeka i sporta, promjene koje su oblikovale sportsko natjecanje te pitanje koliko je u današnjem sportu ostalo prostora za slobodu i zadovoljstvo igrom nalaze se u središtu knjige „Evolucija sporta – kako se svijest igra?” hrvatskog nogometnog trenera i autora Damira Škarića.
Poznati zagrebački umjetnik i florist ovih dana uživa u posljednjim raskošnim cvjetovima svojeg istarskog vrta, a istodobno predstavlja i novu, vrlo osobnu knjigu posvećenu Božiću. Na 300 stranica ispričao je priče o djetinjstvu, obitelji, prijateljima, kućnim ljubimcima i malim ritualima koji su obilježili njegove blagdane.
Nova knjiga izdavačke kuće Flammarion donosi osobno svjedočanstvo Yorna Michaelsena o radu u modnoj kući Dior 1956. i 1957. godine. Kroz njegova sjećanja i arhivske fotografije otvara se pogled na parišku visoku modu u posljednjoj godini života Christiana Diora.
Prije nego što je postao jedan od najčitanijih suvremenih autora kriminalističkih trilera, Chris Carter bavio se poslom koji većina pisaca tog žanra poznaje samo iz istraživanja i dokumentarnih filmova. Radio je u području kriminalističke psihologije, proučavao ponašanje počinitelja teških kaznenih djela i susretao se s ljudima čiji će postupci godinama poslije poslužiti kao nadahnuće za njegove književne priče. Nakon toga gotovo je desetljeće proveo u glazbenoj industriji, nastupajući kao profesionalni gitarist, a tek se potom okrenuo pisanju. Danas iza sebe ima međunarodno uspješan serijal o detektivu Robertu Hunteru, milijune prodanih knjiga i čitatelje diljem svijeta. Od 10. do 12. studenoga 2026. godine gostovat će u Zagrebu, gdje će u organizaciji hrvatskog nakladnika Sonatine sudjelovati na Interliberu i predstaviti svoj novi roman „Igra mačke i miša”.
Daria Lorenci Flatz iza sebe ima četvrt stoljeća profesionalnog rada u kazalištu, na filmu i televiziji,. Projekt „Ja, glumica!“ nastao je u trenutku kada se njezina dosadašnja karijera mogla promatrati kao zaokružena cjelina, ali i kao polazište za novi autorski period. Predstava je premijerno izvedena 2026. godine, kada je glumica navršila pedeset godina i obilježila 25 godina umjetničkog rada. Upravo je spoj osobne obljetnice i profesionalnog iskustva postao temelj projekta u kojem se izvođačica prvi put tako izravno bavi vlastitim identitetom, profesijom i životnim ulogama. „Ja, glumica!“ zato nije klasična retrospektiva karijere niti niz anegdota iz glumačkog života, nego autorski projekt u kojem Daria Lorenci Flatz vlastitu biografiju koristi kao materijal za predstavu o radu, ambiciji, tijelu, starenju, majčinstvu, obitelji, pripadanju, popularnosti i potrebi čovjeka da pred drugima stalno iznova oblikuje neku verziju sebe.
„Cvijet emocija“ mlade autorice Antonije Vuletić slikovnica je koja govori o osjećajima iz perspektive osobe koja ih nije upoznavala samo kroz odrastanje, nego i kroz dugogodišnje iskustvo teške bolesti i liječenja. Antonija je iza sebe imala dugotrajnu borbu s malignom bolešću, a dio onoga što je tijekom tog razdoblja proživljavala pretočila je u priču o emocijama, ljubavi, strahu, snazi, podršci i nadi.
Školska knjiga objavila je znanstvenu monografiju Povijest Sjedinjenih Američkih Država – od europskih kolonija do svjetske velesile dr. sc. Mladena Tomorada, redovitog profesora i pročelnika Odjela za povijest na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o prvoj cjelovitoj sintezi američke povijesti napisanoj na hrvatskom jeziku koja razvoj prostora današnjih Sjedinjenih Američkih Država prati od nastanka europskih kolonija do početka 20. stoljeća, odnosno razdoblja u kojem SAD prerasta u svjetsku silu. Monografija obuhvaća 632 stranice i više od tisuću fotografija, povijesnih karata, crteža, skica, karikatura, arhivskih dokumenata i drugih ilustrativnih priloga te povezuje političku, društvenu, gospodarsku i kulturnu povijest s izvornom povijesnom građom.
U suvremenom ritmu svakodnevice, u kojem se granice između rada, odmora i stalne dostupnosti sve više brišu, kava je odavno prestala biti tek jutarnji napitak i postala je jedan od ključnih kulturnih i psihofizioloških rituala koji oblikuju način na koji započinjemo, održavamo i dovršavamo dan. Iako se često govori o kavi isključivo kroz prizmu navike ili užitka, njezina uloga u regulaciji mentalne energije, koncentracije i osjećaja budnosti daleko je složenija te duboko ukorijenjena u interakciji između biologije, psihologije i svakodnevnih rituala koje nesvjesno ponavljamo.
U suvremenom društvu, u kojem se granice tradicionalno podijeljenih uloga postupno brišu, kuhanje se sve manje promatra kao isključivo „kućanska obveza“, a sve više kao složen, višeslojan i duboko osoban čin koji nadilazi samu pripremu hrane. Posebno kada je riječ o muškarcima, gastronomija se sve jasnije otvara kao prostor u kojem se prelamaju identitet, emocionalna zrelost, kreativnost i odnos prema vlastitom tijelu, zdravlju i svakodnevici. Kuhanje pritom nije samo tehnička vještina, nego i proces u kojem se oblikuju navike, razvija strpljenje, uči odgovornost i, možda najvažnije, uspostavlja unutarnja ravnoteža koja se iz kuhinje prenosi na sve druge segmente života.
U suvremenom svijetu, čimbenici okolišnog zagađenja i izloženost raznim toksinima postali su ključni element kojim treba razumjeti javno zdravlje, posebno kada je riječ o reproduktivnoj funkciji i hormonskoj ravnoteži muškaraca. Globalna proizvodnja plastike i korištenje tisuća kemijskih spojeva u industriji, poljoprivredi i svakodnevnim proizvodima doveli su do situacije u kojoj su mikroplastika i endokrini disruptori neizbježna realnost ljudskog okoliša. Znanstvena zajednica posljednjih godina intenzivno istražuje njihov utjecaj na organizam, a naročito su zabrinjavajući nalazi o njihovom utjecaju na reproduktivni sustav i hormonsku funkciju muškaraca.
Kako bismo prekinuli krug sezonskog stresa i pružili kosi prijeko potreban hair reset, omiljeni nam Olival formulirao je proizvode za njegu i oporavak kose koji djeluju ciljano na problem, a aktualni Black Week čine ih neodoljivo pristupačnim.
Dugo se njega kože kod muškaraca promatrala kroz vrlo jednostavnu prizmu, kao nešto što se svodi na brzo umivanje nakon brijanja, korištenje jednog proizvoda koji mora obaviti sve zadatke i eventualno nanošenje kreme kada se pojavi osjećaj zatezanja kože, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom izgledu i osjećaju ugode postao je mnogo dublji i svjesniji. Suvremeni muškarac više ne traži samo način kako izgledati urednije, već sve češće pronalazi male rituale koji mu pomažu usporiti, posvetiti nekoliko minuta sebi i povezati vanjsku njegu s unutarnjim osjećajem ravnoteže.