ZKM otvara sezonu predstavom o vremenu, odlascima i sjećanju: “Max, Mischa i ofenziva Tet” postaje kazališni događaj godine
U Zagrebačkom kazalištu mladih 17. listopada bit će predstavljena premijera predstave “Max, Mischa i ofenziva Tet”, u režiji Ivice Buljana, prema romanu norveškog autora Johana Harstada. Djelo koje je već u književnom svijetu postalo simbol jedne generacije sada se pretvara u kazališni događaj koji preispituje odnos između umjetnosti, identiteta i sjećanja. U središtu je priča o redatelju Maksimilijanu Hanssonu, Norvežaninu koji emigrira u Sjedinjene Američke Države i koji, okružen teatrom, probama i turnejama, postaje svjedok vlastitog raseljavanja – fizičkog, ali i unutarnjeg.
Harstadov roman, a sada i Buljanova predstava, ne govori samo o pojedincu, već o čitavom svijetu u pokretu. O migracijama, nostalgiji i prijateljstvima koja se protežu kroz kontinente. O kazalištu koje više nije samo prostor izvedbe, već način postojanja. U tom kontekstu “Max, Mischa i ofenziva Tet” postaje nešto više od adaptacije – on je kazališni esej o vremenu i pripadnosti.
Kazalište kao sjećanje koje diše
Buljanovo čitanje romana prati suvremeni europski trend pretvaranja velikih romana u scensku formu. Kao što je Van Hove stvorio kazališnu verziju romana A Little Life, a Gosselin, Mitchell i Complicité istražili granice između proze i scene, tako i ZKM ovom predstavom otvara prostor gdje riječ postaje pokret, a svjetlo preuzima ulogu pripovjedača.
Predstava “Max, Mischa i ofenziva Tet” u ZKM-u okuplja snažan ansambl u kojem se isprepliću glasovi, sjećanja i likovi koji tvore kolektivnu priču o odlasku i povratku. Ugo Korani utjelovljuje Maxa, Hrvojka Begović Mishu, dok Lucija Šerbedžija, Frano Mašković i Rakan Rushaidat grade emocionalni okvir predstave. Glumački ansambl, u kojem su i Nataša Dangubić, Dado Ćosić, Vedran Živolić, Milica Manojlović i Rok Juričić, funkcionira kao jedno tijelo koje diše u ritmu Harstadove proze.
Scenograf Aleksandar Denić stvara svijet između galerije i stanice, dok kostimografkinja Ana Savić Gecan odijeva likove u slojeve vremena, prostora i identiteta. Glazba Darka Rundeka, koja povezuje zvukove autoceste, aviona i dvorane, postaje suptilni vodič kroz emocije, gotovo poput drugog lika.
Buljan je već ranije pokazao kako zna scenski prenijeti literarni ritam, no u “Maxu, Mischi i ofenzivi Tet” dotiče se onoga što nazivamo kontinuitetom života. Njegov teatar ne rekonstruira roman, već ga preobražava u iskustvo koje se živi zajedno s publikom. Harstadov epski realizam, humor i melankolija u ZKM-u pronalaze novo tijelo – ono glumca, ansambla, gledališta.
Predstava je, u tom smislu, i hommage moći kazališta da upija složenost svijeta i da je iznova ispriča kroz glasove koji pripadaju sadašnjosti. ZKM se ovim naslovom ne priklanja trendu nego ga preispituje, potvrđujući da kazalište i dalje ima snagu stvarati kontinente osjećaja u vremenu koje se ubrzano fragmentira.
Miranda Lončar pripada generaciji stand-up komičara koja je svoju karijeru gradila u vrijeme kada se ovaj oblik komedije u Hrvatskoj tek počinjao ozbiljnije razvijati. Osamnaest godina nastupanja donijelo joj je iskustvo različitih pozornica, publike i životnih situacija koje danas pretvara u komičarski materijal. Njezin humor često polazi od osobnih iskustava, ljubavnih razočaranja, muško-ženskih odnosa i svakodnevnih proturječja, a prepoznatljiv je po izravnom govoru, ironiji i spremnosti da se našali na vlastiti račun. U petak, 20. studenoga, zagrebačkoj publici predstavit će svoj samostalni stand-up show „A mogu i bez njega“ u Scenoteci, kazališnom prostoru u Draškovićevoj ulici koji je nastao preuređenjem nekadašnje Scene Vidra. Njezin nastup najavljen je kao prvi ženski stand-up program na toj pozornici otkako prostor djeluje pod novim imenom.
U Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu 7. studenoga premijerno će biti izvedena predstava LUBENICA, novi autorski projekt Boruta Šeparovića, nastao u suradnji umjetničkog kolektiva MONTAŽSTROJ i Zorin doma. Predstava se bavi izraelskim razaranjem Gaze, stradanjem palestinskog stanovništva i načinom na koji se vijesti o ratu uklapaju u svakodnevni život ljudi koji nasilje promatraju iz sigurnosti vlastitih domova.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
