Tvornica kulture će se pretvoriti u emotivni kaleidoskop: ToMa obećava koncert na kojem se pjeva, pleše, osjeća i nitko ne izlazi isti
Tomislav Marić, javnosti poznat kao ToMa, priprema koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture koji se ne oblikuje kao klasičan nastup, nego kao cjelovito glazbeno putovanje kroz njegov dosadašnji autorski rad, s posebnim naglaskom na njegov drugi studijski album Sudbine i priče nove, ali i na presjek pjesama koje su obilježile početak njegove karijere i izgradnju odnosa s publikom. Koncert je zamišljen kao dramaturški strukturirana cjelina u kojoj svaka pjesma ima funkciju poglavlja u priči koja se razvija od početaka do trenutka sadašnjosti, ali i prema onome što tek dolazi.
U osnovi cijelog projekta nalazi se ideja glazbenog i emocionalnog kaleidoskopa, što ToMa i sam koristi kao opis svog novog albuma, naglašavajući kako se u pjesmama isprepliću različita stanja – od melankolije i introspekcije do zaljubljenosti, tuge i trenutaka čiste euforije. Upravo ta emocionalna raznolikost oblikovala je i koncertni koncept, pa će se publika tijekom večeri kretati kroz dinamične kontraste, od intimnih i gotovo ogoljenih trenutaka do snažnih, energičnih dijelova u kojima će se prostor Tvornice kulture pretvoriti u zajedničku koncertnu platformu pokreta i pjevanja.
Posebnu važnost u setlisti zauzima novi materijal koji će po prvi put biti izveden uživo, među kojima su pjesme s aktualnog albuma, uključujući “Da smo sebi dali”, “Tvoj”, “Oči”, “Sami pod zvijezdama” i “Mama”, kao i druge skladbe koje do sada nisu imale svoju koncertnu premijeru u Zagrebu. Upravo te pjesme predstavljaju novu fazu njegova stvaralaštva, u kojoj se osjeća zreliji autorski pristup, ali i snažnija emocionalna ekspresija koja dolazi iz osobnijeg i introspektivnijeg prostora.
Istodobno, koncert neće zanemariti ni pjesme koje su obilježile njegov raniji rad i koje su izgradile njegovu publiku, pa će tako u programu biti i prepoznatljivi trenuci poput “Prevari me osjećaj”, “Voljet ćeš opet”, “Kriva procjena”, “Tamo”, “5 minuta”, “Ledina” i “Za tebe”, koji u koncertnom kontekstu dobivaju novu interpretativnu snagu i često prerastaju u zajedničke trenutke izvođača i publike. Upravo te pjesme u njegovoj diskografiji nose snažan emotivni naboj i predstavljaju ključne točke prepoznavanja s publikom koja ga prati od početaka.
Cijeli koncert je strukturiran u tri jasno definirana dijela, pri čemu svaki segment donosi drugačiji omjer novih i starijih pjesama, kao i različitu emocionalnu dinamiku. U prvom dijelu naglasak je na uvodu u priču i postavljanju atmosfere, drugi dio donosi najintenzivniju emocionalnu liniju i premijere novih pjesama, dok treći dio vodi prema završnici koja se oblikuje kao emotivno zatvaranje kruga i svojevrsna zahvalnica publici.
Važnu ulogu u oblikovanju koncerta ima i produkcijski tim, uključujući producenta Filipa Gjuda, koji je sudjelovao u raspoređivanju setliste i određivanju dramaturškog toka, kako bi se postigla prirodna emocionalna progresija tijekom večeri. Poseban naglasak stavljen je i na svjetlosni dizajn i scenske efekte, koji prate intenzitet pjesama, ali ne preuzimaju primarnu ulogu, nego ostaju u službi glazbe i emocije.
Iako je koncert tehnički i produkcijski pažljivo strukturiran, ToMa naglašava da ostavlja prostor za spontanost i improvizaciju, budući da svaki nastup živi u odnosu s publikom. Njegov scenski pristup temelji se na energiji trenutka, što znači da će određeni dijelovi koncerta biti oblikovani i prema reakciji publike, koja je poznata po aktivnom sudjelovanju, pjevanju i plesu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Jedan od najintimnijih segmenata večeri bit će akustični dio u kojem će mu se na pozornici pridružiti brat Igor, što koncertu daje dodatnu osobnu dimenziju i otvara prostor za tiši, emotivno ogoljeniji kontakt s publikom. Taj trenutak zamišljen je kao kontrast ostatku programa i kao prostor u kojem se glazba svodi na svoju najčišću formu.
Koncert u Tvornici kulture tako ne predstavlja samo promociju novog albuma, nego i pregled cijelog dosadašnjeg glazbenog puta, u kojem se spajaju osobne priče, profesionalni razvoj i odnos s publikom koja ga prati. Završetak večeri zamišljen je jednostavno i emotivno, bez pretjerane scenografije, s naglaskom na zahvalnost i zajednički doživljaj koji ostaje i nakon što se svjetla pozornice ugase.
Na taj način ToMa gradi koncert koji ne funkcionira samo kao niz pjesama, nego kao zaokružena priča o emociji, promjeni i kontinuitetu, u kojoj svaka izvedba ima svoje mjesto u većem narativu koji se razvija pred publikom u stvarnom vremenu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kako zamišljaš cjelokupni dramaturški tok koncerta i na koji način će svaka pjesma služiti kao poglavlje u priči koju želiš prenijeti publici?
Koncert je od početka zamišljen kao glazbeno putovanje kroz moja dva do sad objavljena albuma, prisjećanje na neke glazbene početke a i proslava nekih većih uspjeha i pjesama. Kroz godine sam skupio publiku koja suosjeća sa mojom glazbom i prati me neovisno o tome u koji žanr glazbeni povremeno skrenem. Želja mi je svakoj pjesmi koju sam napisao i objavio dati priliku da se predstavi i kaže sve ono što ima i pokaže zašto je dobila svoje mjesto na albumu. Drago mi je i da se publika raduje prvi put uživo poslušati “Sudbine i priče nove”.
Koje osobne životne događaje ili unutarnje transformacije želiš reflektirati kroz ovaj koncert i kako su oblikovale izbor pjesama?
Cijeli album pa samim time mogu reći i konert je kaleidoskop emocija, jedna velika lepeza različitih osjećaja- od tuge do sreće, melankolije, ljubavi, zaljubljenosti… Ne postoji jedan nazivnik kojim bi se moglo opisati mjesto iz kojeg dolaze pjesme. Kao i do sad na mojim koncertima publika će imati priliku samo stajati u trenutku sa svojim emocijama i prebirati misli i iskustva slušajući neke od istrospektivnijih pjesama, a naravno da će biti i trenutaka kad neće biti mirnih nogu na podiju nego ćemo svi zajedno plesati. Na ovaj koncert gledam kao da je proslava svih pjesama, kolega, suradnji, uspjeha i postignuća koja imam iza sebe.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kako si planirao setlistu tako da nova glazba i starije pjesme zajedno stvaraju emocionalnu kontinuitet i dramaturški balans?
Moram se zahvaliti Filipu Gjudu koji je glazbeni producent koncerta i koji je dao veliku pomoć u sastavljanju setliste, točnije u pozicioniranju pjesma. Koncert je podijeljen na tri dijela, a svaki donosi dio nove glazbe, dio stare i pokoju obradu. Želja nam je, a mislim da smo to i uspjeli- staviti spotlight i na one pjesme koje nisu bile singlovi, koje nemaju spot, priliku da se i one istaknu uz sve druge dobro poznate pjesme. Vjerujem kako će svi koji dođu na koncert u subotu moći osjetiti našu viziju.
Koji trenutak u koncertu zamišljaš kao emotivno najintenzivniji i kako si ga pripremio da prenese snažnu poruku publici?
Nekoliko je takvih trenutaka. Očekivano je da se dogode baš na nekim od najemotivnijih pjesama koje sam izdao- Prevari me osjećaj, Voljet ćeš opet i Mama, to su trenuci za koje vjerujem da će dotaknuti srca ljudi u Tvornicu Kulture.
Postoji li pjesma koja će prvi put biti izvedena uživo i na koji način si pristupio njenoj pripremi da osiguraš maksimalnu iskrenost i energiju?
U Tvornici prvi put izvodimo pjesme s novog albuma. Iako su neke već svirane uživo – Kriva procjena, Tamo, 5 minuta, O mrtvima samo najbolje, Ledina i Za tebe, u subotu ćemo prvi put uživo predstaviti pjesme Da smo sebi dali, Mama, Tvoj, Oči i Sami pod zvijezdama. Iza mene je cijeli tim koji se bavi audiovizualnim efektima kako bi svaka pjesma zazvučala i izgledala kvalitetno pa se nekako osjećam sigurno u ovotjedni nastup i predstavljanje novih pjesama.
Kako zamišljaš interakciju s publikom tijekom različitih pjesama – hoće li publika pratiti ritam, pjevati s tobom ili sudjelovati na neki drugi način?
Moja publika zna koliko sam ja živ i poletan na pozornici, da nemam mira i da se volim kretati i plesati pa samim time i oni plešu i zabavljaju se. To nešto što volim kod ljudi koji me prate i slušaju- ne srame se doći i zabaviti na koncertu. A na već prijašnjim koncertima sam se uvjerio i da su dobri pjevači pa će sigurno biti i trenutaka kad će publika nešto sama otpjevati.
Koji vizualni elementi, uključujući rasvjetu, scenski dizajn i video-projekcije, smatraš ključnima za prenošenje atmosfere albuma uživo?
Mislim da je glazba sama za sebe dovoljna i da bend i ja jednako kvalitetno možemo taj album predstaviti uživo. Međutim ovaj koncert ipak zaslužuje da odemo korak dalje pa smo tako posebnu pažnju pridali i lightshowu koji će pratiti intenzitet cijelog koncerta.
Koliko produkcijski tim, rasvjeta i zvuk utječu na tvoj scenski nastup i na koji način koordiniraš sve te elemente da koncert bude besprijekoran?
Srećom imam dovoljno ljudi u svom timu pa je svaki aspekt posla pokriven i svatko ima svoje zaduženje. A moram reći kako sam i sretan što svime time ravna moj managment, Ema Gušavac, koja koordinira sve pozive, poruke, mailove i sastanke tako da je moja glava isključivo u glazbi i ne moram se brinuti oko tehničkih detalja.
Postoji li pjesma koju trenutno najviše izaziva tvoj vokalni ili emotivni doživljaj i kako planiraš pripremiti sebe za nju pred publikom?
Uvijek se koplja loma između Prevari me osjećaj i Voljet ćeš opet koje i jesu nekako najemotivnije pjesme u mojoj diskografiji. Publika na svakom koncertu izgubi glas kad krene Prevari me osjećaj pa nekako ponesen tom energijom i ja dam 300% od sebe.
Na koji način pripremaš emocionalnu otpornost da tijekom izvedbe možeš u potpunosti biti prisutan, a da te snažne emocije ne preplave?
Na takvo nešto se ne pripremam. Ja osobno dozvoljavam emocijama da dođu kad trebaju doći i da miruju kad je vrijeme za mirovanje. Takva mi je i glazba, takve su mi i izvedbe – sve će ovisiti o samom trenutku, publici, atmosferi i mislima koje mi se budu motale po glavi za vrijeme izvođenja.
Koje pjesme ili dijelove koncerta vidiš kao “trenutke intime” između tebe i publike i kako ih planiraš postići?
Najintimniji dio koncerta zasigurno će biti trenutak kad će mi se na pozornici pridružiti brat Igor s kojim ću odraditi jedan mali akustik set. Na koncertu u Petom Kupeu se baš taj trenutak publici posebno svidio pa smo ga odlučili ponoviti i u subotu.
Koliko će improvizacija igrati ulogu u izvođenju, i u kojim situacijama planiraš reagirati spontano na energiju publike?
Cijeli koncert je jako strukturiran i postavljen. Ali moji producenti dobro znaju da ja jako volim izimprovizirati razne trenutke na pozornici pa vjerujem da će takvih biti i u subotu. U krajnju ruku ovo je koncert, a ne kazališna predstava – postoji prostor da se stvari malo improviziraju, da bude opuštenih neplaniranih trenutaka… dapače- oni su dobrodošli.
Kako zamišljaš ulogu gostiju ili suradnika na pozornici i na koji način njihova prisutnost nadopunjuje tvoju umjetničku viziju?
Gosti koje sam pozvao su ljudi koje ja izrazito cijenim i osobno slušam, ljudi za koje smatram da bih volio da nam se glazbeni putevi ukrste (ako već nisu). Anya G je definitivno osoba čijem talentu i osobnosti se divim i naravno da je bez razmišljanja bila odluka da se naš duet prvi put izvede uživo u Tvornici. S druge strane duet koji imam s Frankom će ovaj put zasjati u novom svjetlu. Franka nažalost neće moći biti u subotu u Tvornici pa će na njezino mjesto doći jedna pretalentirana vokalistica za koju vjerujem kako će također biti poseban trenutak večeri.
Koje pjesme zamišljaš kao kritične trenutke kada publika prvi put doživljava glazbu koja još nije objavljena i kakvu reakciju očekuješ?
Ne bih rekao da ima nekih kritičnih trenutaka. Svi koji dolaze u Tvornicu već dobro znaju moj album, pjesme, interpretaciju… Ovo je prilika da to prvi put čuju uživo. Vjerujem kako neke nove pjesme mogu samo dobiti na većoj važnosti nakon izvedbe uživo. Nadam se da će svi biti otvorena srca i poslušati sve nove materijale koje donosimo.
Koliko osobnih priča iz tvojeg života želiš da publika prepozna i osjeti kroz pjesme, a koliko želiš da ostane univerzalno i interpretativno?
Od starta pišem iskrenu glazbu i trudim se publici davati realne osjećaje. Zato se publika u mojoj glazbi i pronalazi i suosjeća. Vjerujem kako će ovaj koncert u Tvornici biti idealna prilika da zajedno osjetimo pjesme, priče i ljude koji stoje iza njih. Da filtriramo emocije i doma odemo čiste duše i glave, a puna srca.
Kako zamišljaš završni dio koncerta – hoće li završetak biti dramatičan, introspektivan ili oslobađajući, i što želiš da publika osjeti?
Kraj koncerta će biti emotivan, jednostavan… Želja mi je zadnjom pjesmom reći hvala svima koje volim i koji me vole, prate i podržavaju i dolaze na moje koncerte. Tom trenutku se nekako najposebnije i radujem.
Kako zamišljaš da publika internalizira cijeli koncert, odnosno kako će iskustvo koncerta odjeknuti u njima i nakon što završi?
Vjerujem da će publika prije svega uživati u svirci, a onda i rezonirati s emocijama, porukama pjesama, da će zaista imati priliku isfiltrirati ono što u tijelu čini nemir.
Koliko planiraš pripremiti sebe fizički i psihički da izdržiš intenzitet cijelog nastupa i održavaš energiju od prve do posljednje pjesme?
Prije svega bend i ja moramo dati sve od sebe da pjesme iznesemo onako kako zaslužuju, s druge strane publika treba biti otvorena i dozvolit nam da se zabavimo s njom, tugujemo, budemo sretni, plešemo, pjevamo… Ali ako i jedna osoba doma ode ispunjena, zadovoljna i s nekim novim pogledom na svoj život i emocije- eto savršenog koncerta.
Glazbeni put Danijele Martinović teško je sažeti u nekoliko rečenica, jer je riječ o karijeri koja se već desetljećima razvija na raskrižju emocije, interpretacije i autentičnosti. Ipak, jedan od ključnih trenutaka njezine umjetničke prepoznatljivosti dogodio se početkom devedesetih, kada je kao članica grupe Magazin pobijedila na Dori i s pjesmom „Nostalgija“ predstavljala Hrvatsku na Eurosongu 1995. Taj nastup, obilježen snažnom vokalnom interpretacijom i emotivnim nabojem, otvorio joj je vrata prema široj europskoj publici i učvrstio njezin status jedne od najprepoznatljivijih domaćih pjevačica.
Njezin trenutačni profesionalni zamah pokazuje koliko se televizijska industrija promijenila i otvorila novim narativima, osobito za glumice njezine generacije.
Prema navodima koje je Rose iznijela u javnost, riječ je o navodnom seksualnom napadu koji se, kako tvrdi, dogodio tijekom njihovog boravka u klubu u središtu grada.
Iako ni Laila ni Sinner ne žele javno komentirati svoj privatni život niti objavljuju zajedničke fotografije, njihova sve češća pojavljivanja u istom društvu teško prolaze nezapaženo.
Glazbeni put Danijele Martinović teško je sažeti u nekoliko rečenica, jer je riječ o karijeri koja se već desetljećima razvija na raskrižju emocije, interpretacije i autentičnosti. Ipak, jedan od ključnih trenutaka njezine umjetničke prepoznatljivosti dogodio se početkom devedesetih, kada je kao članica grupe Magazin pobijedila na Dori i s pjesmom „Nostalgija“ predstavljala Hrvatsku na Eurosongu 1995. Taj nastup, obilježen snažnom vokalnom interpretacijom i emotivnim nabojem, otvorio joj je vrata prema široj europskoj publici i učvrstio njezin status jedne od najprepoznatljivijih domaćih pjevačica.
Njezin trenutačni profesionalni zamah pokazuje koliko se televizijska industrija promijenila i otvorila novim narativima, osobito za glumice njezine generacije.