Tatjana Jurić šokirala iskrenim priznanjem: “Da nije ove knjige, danas me ne bi bilo” – njezina najosobnija ispovijest potresla je Hrvatsku
Postoje knjige koje nastaju iz autorske inspiracije, postoje knjige koje nastaju kao rezultat dugog istraživanja određene teme, ali postoje i rijetka djela koja nastaju kao posljednji prostor u kojem čovjek pokušava sačuvati vlastitu cjelovitost, vlastito dostojanstvo i vlastiti život, a upravo toj skupini pripada prvijenac Tatjane Jurić pod naslovom „Muškarci lijevo, žene desno?!“, djelo koje nadilazi okvire autobiografske ispovijesti i prerasta u slojevito svjedočanstvo o procesu psihološkog oporavka, emocionalnog sazrijevanja i ponovne izgradnje osobnog identiteta nakon razdoblja duboke unutarnje krize.
Autorica kroz vlastito iskustvo otvara prostor razgovora o mentalnom zdravlju, emocionalnoj iscrpljenosti, posljedicama dugotrajnih trauma, važnosti postavljanja zdravih granica i odgovornosti prema vlastitom životu, pri čemu svjesno odbacuje senzacionalizam i usmjerava pozornost prema univerzalnim pitanjima koja se tiču svakoga pojedinca bez obzira na dob, spol ili životne okolnosti, stvarajući pritom iznimno iskren tekst u kojem osobna priča postaje polazište za mnogo širu društvenu refleksiju.
Posebna vrijednost ove knjige proizlazi iz činjenice da autorica ne pokušava ponuditi jednostavna rješenja niti univerzalne recepte za sreću, nego vrlo otvoreno prikazuje dugotrajan proces ozdravljenja tijekom kojega se isprepliću bol, sumnje, unutarnji sukobi, emocionalni padovi, prihvaćanje vlastitih slabosti i postupno vraćanje povjerenja u sebe, pokazujući kako psihološki oporavak nije događaj nego višegodišnji proces koji zahtijeva strpljenje, disciplinu, odgovornost i svakodnevni osobni rad.
Knjiga jednaku pozornost posvećuje i društvenim obrascima koji oblikuju međuljudske odnose, osobito odnosima između muškaraca i žena, pri čemu autorica propituje duboko ukorijenjene stereotipe, neosviještene obrasce ponašanja, prešutne oblike isključivosti, nedostatak istinske empatije te prisutnost društvenih očekivanja koja često dovode do emocionalnog preopterećenja pojedinca, osobito žena koje su tijekom života naučene vlastite potrebe stavljati iza potreba svih drugih.
Jedna od najvažnijih poruka knjige proizlazi iz autoričina uvjerenja da postavljanje osobnih granica nije izraz sebičnosti nego nužan preduvjet očuvanja mentalnog zdravlja, emocionalne stabilnosti i zdravih međuljudskih odnosa, zbog čega čitatelja potiče na preispitivanje vlastitih obrazaca ponašanja, načina donošenja odluka i odnosa prema vlastitom dostojanstvu, naglašavajući kako nitko ne može izgraditi kvalitetne odnose s drugima ako prethodno nije izgradio zdrav odnos prema samome sebi.
Posebnu emocionalnu snagu djelu daje činjenica da autorica vlastitu životnu priču ne koristi kako bi tražila razumijevanje ili opravdanje, nego kako bi pokazala da i najteža iskustva mogu postati temelj osobnog razvoja kada ih čovjek odluči prihvatiti kao priliku za učenje, sazrijevanje i promjenu, zbog čega knjiga postupno prerasta iz osobne ispovijesti u svojevrsni vodič kroz proces emocionalnog osvještavanja, preuzimanja odgovornosti i izgradnje unutarnje otpornosti.
Istodobno autorica vrlo jasno razlikuje suosjećanje od samoponištavanja, ljubav od emocionalne ovisnosti, partnerstvo od neravnopravnog odnosa te odgovornost od osjećaja krivnje, pokazujući kako upravo pogrešno shvaćanje tih pojmova često postaje izvor dugotrajne emocionalne patnje, zbog čega knjiga otvara prostor za ozbiljno promišljanje o kvaliteti partnerskih odnosa, komunikaciji, međusobnom poštovanju i važnosti uzajamnog uvažavanja.
Vrijednost ove knjige dodatno se očituje u činjenici da autorica vlastitu ranjivost ne prikazuje kao slabost nego kao prostor autentičnosti, hrabrosti i ljudskosti, čime razbija društvenu stigmu koja još uvijek prati razgovore o mentalnom zdravlju te svojim primjerom pokazuje da traženje pomoći, suočavanje s vlastitim emocijama i otvoreni razgovor o psihičkim teškoćama predstavljaju znak osobne snage, a ne osobnog neuspjeha.
Djelo istodobno otvara i širu društvenu raspravu o odgovornosti zajednice prema pojedincu, ulozi empatije u svakodnevnim odnosima, važnosti emocionalne pismenosti te potrebi stvaranja društvenog okruženja u kojem će razgovor o psihičkom zdravlju biti jednako prirodan kao razgovor o fizičkom zdravlju, čime knjiga nadilazi osobnu dimenziju i postaje vrijedan doprinos suvremenom javnom prostoru.
Značajno mjesto u autoričinu stvaralaštvu zauzima i najava druge knjige pod naslovom „To malo života“, u kojoj će kroz osobno iskustvo progovoriti o skrbi za majku oboljelu od Alzheimerove bolesti, čime postaje jasno da njezin književni opus nastaje iz autentičnih životnih iskustava, duboke emocionalne angažiranosti i želje da osobna iskustva pretvori u prostor razumijevanja, podrške i osvještavanja tema koje se u društvu još uvijek nedovoljno otvaraju.
„Muškarci lijevo, žene desno?!“ zbog svega navedenoga nije moguće promatrati isključivo kao autobiografsku knjigu niti kao intimni dnevnik jedne poznate medijske osobe, nego kao ozbiljno, sadržajno i društveno relevantno djelo koje povezuje osobnu ispovijest, psihološku introspekciju, promišljanje međuljudskih odnosa, kritiku društvenih obrazaca i snažnu poruku o važnosti mentalnog zdravlja, emocionalne odgovornosti i osobnog razvoja, ostavljajući čitatelju prostor da kroz autoričino iskustvo prepozna i vlastite životne izazove, preispita vlastite obrasce ponašanja te pronađe dodatni poticaj za vlastiti proces ozdravljenja, prihvaćanja i osobnog rasta.
Školska knjiga objavila je znanstvenu monografiju Povijest Sjedinjenih Američkih Država – od europskih kolonija do svjetske velesile dr. sc. Mladena Tomorada, redovitog profesora i pročelnika Odjela za povijest na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o prvoj cjelovitoj sintezi američke povijesti napisanoj na hrvatskom jeziku koja razvoj prostora današnjih Sjedinjenih Američkih Država prati od nastanka europskih kolonija do početka 20. stoljeća, odnosno razdoblja u kojem SAD prerasta u svjetsku silu. Monografija obuhvaća 632 stranice i više od tisuću fotografija, povijesnih karata, crteža, skica, karikatura, arhivskih dokumenata i drugih ilustrativnih priloga te povezuje političku, društvenu, gospodarsku i kulturnu povijest s izvornom povijesnom građom.
Drago Glamuzina ove jeseni objavljuje novu knjigu pjesama Crveni zec, u izdanju V.B.Z.-a, četiri godine nakon zbirke sabranih i novih pjesama Crni zec. Nova zbirka nastavlja pjesničku liniju po kojoj je Glamuzina prepoznatljiv još od početka književnog rada, ali je razvija u smjeru izraženije refleksivnosti i intimnijeg promatranja iskustava koja su desetljećima prisutna u njegovoj poeziji.
Ideja o povratku u prošlost obično dolazi s vrlo konkretnom željom. Promijeniti jednu odluku. Ne izgovoriti rečenicu zbog koje smo kasnije požalili. Prihvatiti posao koji smo odbili. Ostati s osobom od koje smo otišli ili otići od osobe s kojom smo ostali. U romanu Ti & ja i Ti & ja i Ti & ja, autorski dvojac Josie Lloyd i Emlyn Rees tu poznatu fantaziju pretvara u priču o dugom braku, obitelji i svim onim životima za koje se pitamo jesu li mogli biti naši.
Malo je pustolovnih romana koji su toliko snažno utjecali na predodžbu o gusarima kao Otok s blagom Roberta Louisa Stevensona. Karta na kojoj je mjesto zakopanog blaga označeno velikim slovom X, crna točka kao prijeteća poruka, papiga na ramenu, drvena noga, pobuna na brodu i potraga za blagom na udaljenom otoku danas djeluju kao gotovo neizostavni elementi gusarskih priča. Mnogi od tih motiva postojali su i prije Stevensona, ali upravo ih je njegov roman povezao u priču koja je tijekom više od stoljeća snažno utjecala na književnost, film i popularnu kulturu. Otok s blagom zato se odavno ne čita samo kao pustolovni roman iz 19. stoljeća, nego i kao jedno od djela koja su oblikovala način na koji kasnije generacije zamišljaju gusare i njihove pustolovine.
Lumen je objavio roman Grad ruševina američke autorice Charisse Weaks, drugi dio romantasy serijala Vještica lutalica, koji nastavlja priču započetu romanom Skupljač vještica. Hrvatsko izdanje preveo je Denis Brkić, a novi roman nastavlja pratiti Rainu Bloodgood i Alexusa Thibaulta u svijetu Tiressije, u kojem se osobni sukobi likova sve snažnije povezuju s ratom, političkim interesima, drevnom magijom i borbom za vlast.
Na policama s novim izdanjima pojavila se knjiga koja već svojim naslovom postavlja jednostavno pitanje o načinu na koji gledamo vlastiti život, a iza hrvatskog naslova Koliko sam sretan nalazi se ilustrirano djelo američkog animatora i dizajnera Christiana Watsona, čiji je originalni naslov How Lucky Am I: A Skeleton's Guide to Living Your Best Life. Knjiga je objavljena 28. srpnja 2026. u izdanju Clarkson Pottera, ima 128 stranica i pripada onoj vrsti izdanja koja se teško može smjestiti u samo jednu uobičajenu kategoriju, jer povezuje ilustraciju, kratku prozu, osobna promišljanja, teme zahvalnosti, gubitka, prolaznosti i osobnog razvoja.
Početak školske godine za svako dijete predstavlja važnu promjenu, ali njezina težina nije jednaka za sve. Dok se školarci koji se vraćaju u poznato okruženje uglavnom ponovno povezuju s prijateljima, učiteljima i svakodnevnim obvezama, budući prvašići tek trebaju upoznati svijet škole. Nova učionica, nepoznati učitelj, drugačiji ritam dana i susret s vršnjacima mogu izazvati uzbuđenje, ali i nesigurnost. Istodobno, suvremeno djetinjstvo donosi još jedan izazov koji roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici sve teže mogu zanemariti, a riječ je o vremenu koje djeca provode uz pametne telefone, tablete, televizore i druge digitalne uređaje.
Što je Jane Austen posluživala svojim gostima, kako je Emily Dickinson pripremala čaj i kakvi su se okusi nalazili na stolu Lava Tolstoja, Colette ili Trumana Capotea? Na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga „Pisci za stolom“ američke autorice Valerie Stivers, koja književnost promatra iz pomalo neočekivane, ali vrlo bliske perspektive – kroz hranu, kuhanje, svakodnevne navike i trenutke provedene za stolom.
Više od tri desetljeća nakon što su Winifred, Mary i Sarah Sanderson prvi put uskrsnule u Salemu, Disney priprema njihov novi povratak. Hocus Pocus 3 više nije samo ideja o kojoj povremeno govore glumice ili nastavak koji postoji zahvaljujući željama obožavatelja, nego projekt koji se nalazi u razvoju u Disneyju. Put do trećeg filma ipak traje mnogo dulje nego što se moglo očekivati nakon velikog interesa koji je izazvao Hocus Pocus 2. Disney je razvoj trećeg nastavka potvrdio još 2023. godine, tijekom sljedećih nekoliko godina stizale su tek povremene informacije o scenariju i razgovorima s glumačkom postavom, a konkretniji pomak dogodio se 2026. godine, kada je potvrđeno da se Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy planiraju ponovno okupiti kao tri sestre Sanderson.
Odjeća koju nosimo kod kuće dugo je pripadala dijelu garderobe koji se nije previše pokazivao drugima, ali se ta granica posljednjih godina gotovo potpuno promijenila. Udobne hlače, mekane košulje, ogrtači, pleteni komadi i odjeća inspirirana pidžamama izašli su iz privatnog prostora i postali dio svakodnevnih kombinacija za grad, putovanja, posao i večernje izlaske. Lisca se tom promjenom bavi kroz novu loungewear kolekciju za sezonu jesen i zima 2026., u kojoj pokušava spojiti ono po čemu je desetljećima poznata s odjećom koja se može nositi tijekom cijelog dana. Službena stranica brenda novu kolekciju predstavlja upravo kroz ideju prelaska „od kuće do grada”, a među glavnim elementima pojavljuju se opušteni krojevi, cvjetni i leopard uzorci te viskozni žakard.
Adriana je jednostavnu haljinu kombinirala s balerinkama modne kuće Liviana Conti sa zebrastim uzorkom. Životinjski uzorak tako je unio dozu razigranosti u inače vrlo nenametljivu kombinaciju.
Dok dio korisnika društvenih mreža smatra da je komičar izgovorio ono što mnogi misle, drugi su se zapitali ima li upravo Davidson pravo prozivati druge zbog načina na koji zarađuju.
