Manekenka i influencerica Lidija Lešić još je jednom oduševila svoje pratitelje na društvenim mrežama – ovaj put jednostavnim i zdravijim receptom za domaći banana bread. Poznata po tome da rado dijeli ideje iz kuhinje, Lidija je pokazala kako od nekoliko osnovnih sastojaka napraviti ukusan kolač koji je savršen za doručak ili međuobrok.
Banana bread, odnosno sočni kolač od zrelih banana, već je godinama omiljen diljem svijeta. Priprema se brzo, ne zahtijeva komplicirane sastojke, a idealan je način da se iskoriste prezrele banane koje bi inače završile u smeću. Upravo je ta praktičnost, uz bogat i prirodno sladak okus, razlog njegove popularnosti.
Lidijina verzija nešto je laganija i nutritivno bogatija, a u nastavku donosimo recept.
SASTOJCI:
3 velike zrele banane
1 manja jabuka
2 jaja
150 g grčkog jogurta
2 ili 3 datulje (po želji, za dodatnu slatkoću)
150 g zobenih mekinja
1 žličica praška za pecivo
prstohvat soli
1 žličica kokosova ulja
cimet ili vanilija po želji
nasjeckani orasi i/ili tamna čokolada (po želji)
PRIPREMA:
Pećnicu zagrijte na 180 °C, a kalup obložite papirom za pečenje ili ga lagano premažite kokosovim uljem.
Banane zgnječite vilicom dok ne dobijete glatku smjesu. Jabuku ogulite i naribajte ili sitno nasjeckajte te je umiješajte u banane. Ako koristite datulje, sitno ih nasjeckajte ili kratko izmiksajte pa dodajte smjesi.
Umiješajte jaja, grčki jogurt i kokosovo ulje te sve dobro sjedinite. Zatim dodajte zobene mekinje, prašak za pecivo i prstohvat soli. Po želji ubacite cimet ili vaniliju, kao i orahe ili komadiće tamne čokolade.
Dobivenu smjesu prebacite u kalup, poravnajte vrh i pecite 40 do 50 minuta. Kolač je gotov kada čačkalica zabodena u sredinu izađe suha. Prije rezanja ostavite ga da se kratko ohladi kako bi zadržao sočnost i lijepu strukturu.
Valentinovo je dan kada se romantika ne skriva u kutku restorana, već je posvuda oko nas – u crvenim ružama koje krase izloge, u svijećama koje trepere po stolovima, i, naravno, u desertima koji slave ljubav na tanjuru. Ako ste ikada sjedili u omiljenoj kafiću ili restoranu tog dana, znate da je čokolada gotovo univerzalni jezik zaljubljenih, a aroma kakaa i jagoda odmah priziva osjećaj slatke očekivanosti.
Romantična večera koja budi sva čula – afrodizijačke namirnice, začini i pažljivo odabrana atmosfera pretvaraju svaki zalogaj u ritual strasti i intimnosti.
Ove godine, Valentinovo u Zagrebu dobiva posebno, kulinarski prožeto značenje jer Dežman bar otvara vrata večeri koja spaja atmosferu bliskosti, razgovora i uživanja u svakom detalju. Mjesto gdje se svaka nota okusa pretvara u mali ritual nježnosti, a svaki slijed jela u svoju vlastitu ljubavnu priču. Za ovu posebnu priliku, tim Dežman bara pripremio je meni osmišljen za dvoje, pažljivo komponiran kako bi od prvog zalogaja do posljednjeg deserta obogatio zajedničko iskustvo i stvorio nezaboravne trenutke.
Valentinovo je jedan od rijetkih dana u godini kada se sve čini usporenije, kada satovi gube svoju strogu funkciju, a pažnja prirodno pronalazi mjesto u sitnicama koje inače prolaze nezapaženo, u osmijehu partnera, u mirisu svježe pripremljene hrane i u tihom razgovoru koji ispunjava prostor između dva pogleda. Nije riječ o spektakularnim gestama niti o poklonima koji se pamte po cijeni, nego o trenucima dijeljenja, o trenutcima kada osjećate da ste upravo tamo gdje trebate biti, u društvu osobe koja vam znači, uz osjećaj sigurnosti i topline koji se ne može zamijeniti ničim drugim.
Večera koja spaja romantiku i čaroliju kroz jela koja mijenjaju boje, dimne efekte i pjenušave teksture – Valentinovo pretvoreno u multisenzorni doživljaj za dvoje.
Ako poželite pobjeći od predvidljivih večera kod kuće, improviziranih planova i poklona kupljenih u posljednji trenutak, zagrebački hotel Esplanade i ove godine nudi savršeno osmišljenu alternativu koja spaja profinjenu gastronomiju, bezvremensku eleganciju interijera, vrhunsku uslugu i onaj teško opisivi osjećaj istinskog uživanja u romantičnim trenucima u dvoje.
Daleko smo dogurali od prvog vala feminizma početkom 20. stoljeća. Žene danas imaju više prava, izbora i vidljivosti nego ikada prije – pristup obrazovanju, radnom tržištu i javnom prostoru u zapadnim se zemljama više se ne dovodi u pitanje kao nekad. Ipak, unatoč svim tim pomacima, stvarna ravnopravnost i dalje je daleko od idealne – nasilje nad ženama i u 2026. je stvaran i vrlo relevantan problem, a vlasti u mnogim državama i dalje dovode u pitanje žensku autonomiju nad vlastitim tijelom. Tu je i nejednakost na radnom tržištu – ona je danas suptilnija nego prije pedeset, pa čak i dvadeset ili deset godina, ali zato i teže prepoznatljiva. Ta neravnopravnost i dalje snažno oblikuje svakodnevice žena diljem svijeta.
Gotovo je nemoguće da vam u proteklih nekoliko zima nisu za oko zapele popularne Inuikii čizmice. Ovaj švicarski brend obuće poznat je po svojim karakterističnim zimskim čizmama s debelim vezicama i jednostavnom siluetom, koje su prije nekoliko godina osvojile i domaću modnu scenu. Zato nas je posebno razveselila vijest da je ova modna kuća predstavila novu kolekciju u čijem su središtu – tenisice.
„Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.“ Rečenica koja desetljećima odzvanja književnim svijetom uskoro će u riječkom HNK Ivana pl. Zajca dobiti novo, raskošno i emotivno ruho – ono baletno. U petak, 13. veljače 2026. u 19.30 sati, premijerno će biti izveden balet „Mali princ“, autorski projekt koji kroz pokret, glazbu i vizualnu magiju otvara vrata svijeta u kojem su nježnost, prijateljstvo i odgovornost najveće vrijednosti.
Borut Šeparović ne pripada generaciji koja je kazalište gledala samo kao prostor zabave – on ga vidi kao sustav, laboratorij i mehanizam spoznaje. Njegovo djetinjstvo, smješteno između tribina Maksimira i građanskog salona, oblikovalo je pogled koji ne romantizira prošlost, već traži istinu u kontradikcijama svakodnevnog života. Nogomet je bio njegov prvi masovni ritual, a emocije koje su se mogle pojaviti uz tuđi rezultat – ekstaza, agresija, sram, nada – postale su prva lekcija o energiji gomile i njezinoj manipulativnoj moći. S druge strane, privilegije „crvene buržoazije“ i rascjep između deklarirane jednakosti i stvarne moći stvorili su u njemu trajni osjećaj odgovornosti i antielitizma.
