Od ulice do knjige: Kako je Plakatiranje postalo najvažniji arhiv suvremenog hrvatskog dizajna

Riječ je o izdanju koje obuhvaća iznimno širok i raznorodan korpus vizualnih radova nastalih kroz višegodišnje djelovanje projekta koji je tijekom svojeg trajanja okupio gotovo tristo dizajnera, umjetnika i ilustratora iz Hrvatske i regije, čime je stvoren jedinstven presjek suvremene vizualne produkcije u kojem se individualni rukopisi susreću u zajedničkom mediju plakata, ali i u zajedničkom promišljanju vremena u kojem su nastajali.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli VIZKULTURA (@vizkultura)

Monografija se javnosti predstavlja kao rezultat potrebe za objedinjavanjem i očuvanjem jednog opsežnog i danas već povijesno relevantnog opusa, a njezino će predstavljanje dodatno kontekstualizirati ključni akteri projekta, među kojima su urednik publikacije i kustos kolekcije Ivan Dorotić, koji je ujedno i pokretač te glavni urednik Vizkulture, zatim autorica likovnog oblikovanja i prijeloma Tessa Bachrach Krištofić, kao i likovni kritičar i kustos Marko Golub, dok će razgovor moderirati povjesničarka umjetnosti Tena Starčević, čime se otvara prostor za interpretaciju projekta iz različitih teorijskih i praktičnih perspektiva.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli @plakatiranje

Projekt Plakatiranje, koji je započeo 2013. godine u sklopu djelovanja platforme Vizkultura, od samih je početaka bio zamišljen kao dugoročno istraživanje medija plakata, ali i kao otvoreni prostor za autorsko eksperimentiranje u kojem su sudionici pozvani da kroz jednostavnu, ali izrazito zahtjevnu formu plakata artikuliraju vlastite teme, bez unaprijed zadane ikonografije ili narativnih okvira, što je rezultiralo iznimnom raznolikošću izraza i pristupa, ali i visokom razinom konceptualne i vizualne gustoće radova.

Upravo ta raznolikost, koja se kreće od tipografskih eksperimenata do ilustracijskih i fotografskih rješenja, od kolažnih intervencija do potpuno konceptualnih vizualnih struktura, čini ovu zbirku ne samo pregledom dizajnerske produkcije nego i slojevitim arhivom ideja, stavova i estetskih pozicija koje su se oblikovale u određenom društvenom i kulturnom trenutku.

Kako u svojem tekstu u monografiji ističe kustosica i povjesničarka dizajna Koraljka Vlajo, plakati nastali u okviru projekta mogu se čitati kao svojevrsni kolektivni portret lokalne kreativne zajednice, kao vizualni zapis unutarnjih stanja, društvenih napetosti, osobnih refleksija i kulturnih preokupacija, pri čemu se kroz njih istodobno prelamaju i privatni i javni slojevi iskustva, što cijelom projektu daje dodatnu antropološku i društvenu dimenziju.

Važna karakteristika Plakatiranja leži i u njegovoj dvostrukoj, gotovo hibridnoj prirodi, jer su plakati istodobno egzistirali kao fizički objekti u javnom prostoru, izloženi u urbanim vitrinama i time izravno uključeni u svakodnevicu grada i njegovih prolaznika, ali i kao digitalni sadržaji koji su cirkulirali kroz mrežne platforme i društvene kanale, čime je stvoren složen odnos između analognog i digitalnog prostora, koji dodatno produbljuje njihovo značenje.

Dizajner i teoretičar Borut Vild u svojem osvrtu u knjizi upravo taj odnos interpretira kao simbolički komentar suvremenog vizualnog okruženja u kojem su analogni i ekranski oblici percepcije nerazdvojivo isprepleteni, naglašavajući kako se značenje radova ne oblikuje isključivo u njihovoj materijalnoj pojavnosti nego i u njihovoj digitalnoj reprodukciji i distribuciji, čime se otvara prostor za višestruko čitanje istog vizualnog sadržaja.

Jedan od važnih aspekata monografije jest i činjenica da su uz same plakate objavljeni i autorski tekstovi, čime se dodatno otvara uvid u procese mišljenja i kontekstualizacije svakog pojedinog rada, pa čitatelj dobiva mogućnost ne samo promatranja vizualnog rezultata nego i razumijevanja konceptualnih polazišta koja su mu prethodila, što cijelom izdanju daje dodatnu istraživačku i edukativnu vrijednost.

Projekt je kroz godine uspio okupiti autore različitih generacija, od studenata i mladih dizajnera koji su tek ulazili u profesionalni prostor do afirmiranih autora čiji su radovi već duboko ukorijenjeni u povijest domaćeg dizajna i vizualnih umjetnosti, čime je stvorena jedinstvena generacijska presjeka koja danas omogućuje dodatnu refleksiju o razvoju scene i njezinim transformacijama.

U tom smislu monografija ne funkcionira samo kao arhiv jednog projekta nego i kao dokument šire profesionalne i kulturne zajednice, jer kroz nju postaje vidljiv kontinuitet rada, promjena estetika, pomaci u načinu razmišljanja o dizajnu i vizualnoj komunikaciji, ali i trajne veze između autora koji su u okviru projekta dijelili zajednički prostor eksperimenta i javne vidljivosti.

Paradoks Plakatiranja leži upravo u činjenici da je riječ o projektu koji je nastao u mediju koji je po svojoj prirodi prolazan i vezan uz trenutak, dok njegova konačna forma postaje monografija, dakle trajni kulturni zapis, čime se efemerni karakter plakata pretvara u arhivsku i povijesnu činjenicu koja nadilazi izvorni kontekst njegove pojave.

Na jednom od prvih plakata projekta ispisana rečenica „Od kulture se raste“ danas se može čitati kao svojevrsni sažetak cijele njegove ideje i razvoja, jer Plakatiranje tijekom godina nije raslo samo u smislu broja radova i sudionika nego i u smislu svog utjecaja na vizualnu kulturu i javni prostor, potvrđujući pritom da kultura nije dekorativni dodatak nego aktivan prostor mišljenja, artikulacije i društvenog dijaloga.

Monografija koju objavljuje Udruga Vizkultura, pod glavnim uredništvom Ivana Dorotića, uz oblikovanje Tesse Bachrach Krištofić te tipografski i likovni doprinos Marka Hrastovca, uz partnerstvo Igepa Plane, tekstove Koraljke Vlajo i Boruta Vilda, kao i uz podršku Grada Zagreba, tiskana u nakladi od petsto pedeset primjeraka u tiskari Kerschoffset, tako se uspostavlja kao važan izdavački i kulturni dokument koji ne zatvara samo jedno poglavlje nego i otvara prostor za buduća čitanja, interpretacije i povijesne uvide u razvoj suvremenog vizualnog jezika.