Mirogoj kakav još niste vidjeli: Tajne najljepšeg groblja Europe koje redefinira povijest Zagreba
U kontekstu ubrzanih društvenih i urbanističkih transformacija koje su obilježile 19. stoljeće, europski su gradovi, suočeni s intenzivnim demografskim rastom i posljedičnim infrastrukturnim pritiscima, bili primorani razvijati sustavne i dugoročno održive modele upravljanja javnim prostorom. Među ključnim prioritetima tadašnjih upravnih i političkih struktura, uz osiguravanje dostatnih količina pitke vode, razvoj kanalizacijskih sustava i modernizaciju prometne mreže, istaknulo se i pitanje organizacije prikladnih prostora za ukop, koji su morali zadovoljiti stroge sanitetske propise, ali i reflektirati estetske i kulturne vrijednosti vremena. U tom se smislu u brojnim urbanim središtima pristupilo osnivanju novih grobalja ili značajnom proširenju postojećih, najčešće temeljem odluka lokalnih vlasti koje su djelovale u skladu s novim zakonodavnim okvirima.
Istodobno, riječ je o razdoblju u kojem dolazi do snažnog razvoja nacionalnih ideologija i intenziviranja interesa za povijest, što se izravno odrazilo i na percepciju grobalja kao mjesta kolektivne i individualne memorije. Groblja više nisu bila isključivo prostori posljednjeg počivališta, već su zadobila status simboličkih prostora u kojima se afirmira identitet zajednice, njeguje sjećanje na istaknute pojedince te artikulira društveni status obitelji i pojedinaca. Diljem Europe, ali i u regijama pod snažnim europskim kulturnim utjecajem, nastaju monumentalni grobljanski kompleksi obilježeni reprezentativnim arhitektonskim rješenjima, raskošnim mauzolejima i skulpturalnim programima, koji postaju vidljivim pokazateljima civilizacijskih dosega i kulturne samosvijesti društava koja ih podižu.
Takvi su procesi ostavili dubok trag i u urbanom razvoju Zagreba, koji je, unatoč svojoj tadašnjoj veličini i perifernom položaju unutar habsburškog imperijalnog sustava, uspio realizirati projekt iznimne arhitektonske i kulturne vrijednosti. Središnje gradsko groblje Mirogoj, izgrađeno prema projektu arhitekta Herman Bollé, predstavlja jedno od najreprezentativnijih ostvarenja grobljanske arhitekture u srednjoeuropskom prostoru te se s pravom ubraja među vrhunska djela hrvatskog historicizma. Njegova arhitektonska koncepcija, osobito u pogledu odnosa arkada i kupolom natkrivenih paviljona, nema izravnih paralela ni u srednjoeuropskom ni u talijanskom kontekstu 19. i ranog 20. stoljeća. Dodatnu vrijednost ovom kompleksu daje i njegova specifična topografska pozicija – smještaj na padini omogućio je stvaranje dinamične i vizualno iznimno dojmljive cjeline koja već više od stoljeća i pol dominira sjevernim obroncima grada.
Znanstvena i kulturna valorizacija ovoga prostora dodatno je unaprijeđena objavom monografije Mirogoj – Povijest i baština multikonfesionalne nekropole Zagreba autora Dragana Damjanovića, koja na sustavan i analitički utemeljen način obrađuje povijest izgradnje Mirogoja, s posebnim naglaskom na razvoj njegova arhitektonskog sklopa. Publikacija donosi i komparativnu analizu stilskih rješenja u kontekstu srodnih grobljanskih kompleksa južne i srednje Europe, čime se dodatno potvrđuje jedinstvenost zagrebačkog primjera. Posebna vrijednost knjige ogleda se u njezinu interdisciplinarnom pristupu, kojim se arhitektonske specifičnosti Mirogoja interpretiraju unutar šireg društvenog, političkog i kulturnog okvira vremena njegova nastanka.
Bogato opremljena arhivskom građom, suvremenim fotografijama, ilustracijama i nacrtima, uz iscrpnu bibliografiju i detaljno kazalo imena, ova monografija predstavlja relevantan doprinos ne samo povijesti umjetnosti i arhitekture, već i razumijevanju šireg procesa oblikovanja urbanog identiteta Zagreba kao srednjoeuropske metropole.
Početak školske godine za svako dijete predstavlja važnu promjenu, ali njezina težina nije jednaka za sve. Dok se školarci koji se vraćaju u poznato okruženje uglavnom ponovno povezuju s prijateljima, učiteljima i svakodnevnim obvezama, budući prvašići tek trebaju upoznati svijet škole. Nova učionica, nepoznati učitelj, drugačiji ritam dana i susret s vršnjacima mogu izazvati uzbuđenje, ali i nesigurnost. Istodobno, suvremeno djetinjstvo donosi još jedan izazov koji roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici sve teže mogu zanemariti, a riječ je o vremenu koje djeca provode uz pametne telefone, tablete, televizore i druge digitalne uređaje.
Što je Jane Austen posluživala svojim gostima, kako je Emily Dickinson pripremala čaj i kakvi su se okusi nalazili na stolu Lava Tolstoja, Colette ili Trumana Capotea? Na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga „Pisci za stolom“ američke autorice Valerie Stivers, koja književnost promatra iz pomalo neočekivane, ali vrlo bliske perspektive – kroz hranu, kuhanje, svakodnevne navike i trenutke provedene za stolom.
Gotovo milijardu pregleda, publika iz cijele regije i prepoznatljiv autorski pristup temama koje se tiču odnosa, ljubavi, životnih odluka, gubitaka i osobnog razvoja sada dobivaju i književni nastavak. Barbara Udovičić svoj digitalni rad prvi put objedinjuje između korica knjige „Bedra puna riže“, naslova koji donosi drukčiji pogled na osobni rast, bez toksične pozitive, uljepšavanja stvarnosti i unaprijed ponuđenih recepata za sreću.
Ljeto je ono doba godine kada napokon malo usporimo. Dani su duži, obaveza je barem na trenutak manje, a knjige koje su mjesecima čekale na noćnom ormariću ponovno dolaze na red. Za Antoniju Ćosić, novinarku, magistru psihologije i autoricu slikovnice „Krakograd“, čitanje ipak nije samo sezonska navika. Ono je njezin mali ritual, vrijeme koje čuva samo za sebe.
Raskošna izdanja s obiljem 3D ilustracija dizajnirao je i ilustrirao slavni londonski studio MinaLima, poznat po vizualnom identitetu filmova o Harryju Potteru.
Od fenomenalnih recepata gotovih u samo pola sata i vodiča za život bez osjećaja krivnje do raskošnog romantasyja smještenog u veličanstvenoj Italiji, Svijet knjige istaknuo je tri knjige koje će vam začiniti ljetne dane.
Ljeto je idealno vrijeme za nadoknađivanje čitanja za koje tijekom ostatka godine često ne pronalazimo dovoljno vremena. Bilo da čitate pod suncobranom, na balkonu, tijekom dugog putovanja ili u hladu daleko od svakodnevnih obaveza, dobra knjiga može postati najbolje društvo za odmor.
Kada se spomene ime Gordona Ramsayja, većina će najprije pomisliti na temperamentnog chefa koji ne pristaje na prosječnost, restorane nagrađene Michelinovim zvjezdicama i televizijske emisije u kojima od profesionalnih kuhara i amatera očekuje besprijekornu izvedbu. No iza njegova prepoznatljivog perfekcionizma godinama se razvijala i druga filozofija kuhanja, ona koja polazi od činjenice da svakodnevni obroci ne moraju biti komplicirani kako bi bili ukusni, uravnoteženi i vrijedni posluživanja. Upravo je ta ideja u središtu njegove nove kuharice "Gordon Ramsay: Brzo i fino", koja donosi čak stotinu recepata osmišljenih tako da budu gotovi za pola sata ili manje, bez odricanja od bogatih okusa i kvalitete po kojoj je jedan od najpoznatijih svjetskih chefova postao globalno prepoznatljiv.
Ako vam se čini da je s posljednjim danima kolovoza završilo i vrijeme za putovanja, imamo dobru vijest: nije. Rujan je, zapravo, jedan od onih mjeseci koji gradove čini posebno privlačnima. Ljetne gužve polako se povlače, temperature postaju ugodnije za višesatne šetnje, a kafići, restorani, trgovi i ulice još uvijek imaju onu opuštenu atmosferu zbog koje se čini kao da ljeto nije sasvim završilo.
Nakon ljeta provedenog između Los Angelesa i Havaja, jedna od poznatijih domaćih lifestyle poduzetnica, Jana Dužanec, u novu sezonu ulazi s promjenom koja se itekako primijeti – svoju prepoznatljivu kosu odlučila je osvježiti elegantnim plavim tonovima.
