Svi smo čitali „Malog princa“, ali ovakav ga još niste doživjeli – balet u Rijeci koji će vam slomiti i izliječiti srce
„Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.“ Rečenica koja desetljećima odzvanja književnim svijetom uskoro će u riječkom HNK Ivana pl. Zajca dobiti novo, raskošno i emotivno ruho – ono baletno. U petak, 13. veljače 2026. u 19.30 sati, premijerno će biti izveden balet „Mali princ“, autorski projekt koji kroz pokret, glazbu i vizualnu magiju otvara vrata svijeta u kojem su nježnost, prijateljstvo i odgovornost najveće vrijednosti.
U koreografiji Lukasa Zuschlaga i na glazbu Aleksandre Naumovski Potisk, ova baletna adaptacija jednog od najčitanijih romana svih vremena pretvara pozornicu u „kazalište planeta“ – prostor u kojem se susreću dječja mašta i zrelost, fantazija i stvarnost, tišina i snažna emocija. Riječ je o predstavi namijenjenoj djeci, ali jednako snažno i odraslima, onima koji su možda zaboravili kako je to gledati svijet otvorenim srcem.
Ulogu Malog princa utjelovit će Federico Rubisse, dok će Pilota plesati Ali Tabbouch. Ružu, simbol ljubavi i krhkosti, tumačit će Marta Kanazir, a zavodljivu i zagonetnu Zmiju Samuele Taccone. Kao Lisica, čuvarica jedne od najvažnijih životnih lekcija o pripitomljavanju i odgovornosti, nastupit će Giorgio Otranto. Uloge stanovnika neobičnih planeta – Kralja, Hvalisavca, Poslovnog čovjeka, Pijanca, Geografa i Čovjeka koji pali uličnu svjetiljku – preuzet će Alessio Alfonsi i Leonard Cela, dok će ansambl u prizorima Ružičnjaka i Građana oživjeti bogat, razigran i simboličan svijet kroz plesnu dinamiku i kolektivnu energiju.
Roman Antoinea de Saint-Exupéryja, objavljen 1943. godine, već više od osam desetljeća nadahnjuje čitatelje diljem svijeta. „Mali princ“ nije samo bajka, nego suptilna, filozofska meditacija o usamljenosti, ljubavi, odgovornosti i potrazi za smislom. U središtu priče je susret pilota, čiji se avion srušio u pustinju, i neobičnog dječaka koji dolazi s malenog planeta na kojem je ostavio svoju ružu. Njegovo putovanje kroz svemir niz je susreta s odraslima zarobljenima u vlastitim iluzijama moći, taštine i posjedovanja – od kralja bez podanika do poslovnog čovjeka koji želi „posjedovati“ zvijezde, ne znajući da je njihova ljepota upravo u tome što su nedostižne.
Nastavite čitati nakon oglasa
Baletna verzija ove bezvremenske priče ne oslanja se na riječi, već na snagu tijela i emocije koje ono prenosi. Pokret postaje jezik, a tišina između glazbenih fraza prostor za osobnu interpretaciju. Usamljenost se pretače u suptilne duete, prijateljstvo u skladne partnerske sekvence, a gubitak u krhke, gotovo lebdeće prizore koji publiku podsjećaju na prolaznost i važnost svakog odnosa koji gradimo.
Nastavite čitati nakon oglasa
Vizualni identitet predstave potpisuje scenograf Matjaž Arčan, dok je kostimografkinja Ina Ferlan oblikovala svijet u kojem se bajkovito i simbolično isprepliću s minimalističkom elegancijom. Dizajn svjetla Andreja Hajdinjaka i projekcije Stelle Ivšek dodatno pojačavaju dojam putovanja kroz različite planete – od pustinjske tišine do zvjezdanog beskraja. Kostimi i scenografija izrađeni su u kazališnom studiju SNG Opera i Balet Ljubljana, a njihovu adaptaciju za riječku pozornicu potpisuje Aleksandra Ana Buković. Predstava se izvodi uz snimku orkestra SNG Opera i Balet Ljubljana pod ravnanjem maestra Ayrtona Desimpelaerea, čime se glazbenoj dimenziji daje snažna, filmska širina.
„Mali princ“ na riječkoj pozornici nije tek adaptacija književnog klasika, već emotivno iskustvo koje poziva na unutarnje preispitivanje. U vremenu u kojem su brzina i površnost često norma, ova predstava podsjeća da su najvažnije stvari – prijateljstvo, briga za drugoga, sposobnost divljenja – nevidljive očima, ali duboko upisane u srce.
Nastavite čitati nakon oglasa
Reprize baleta na programu su 14., 16., 20., 21. i 23. veljače, pružajući priliku publici svih generacija da zakorači u svijet u kojem dječak sa zvijezda postavlja najjednostavnija, a istovremeno najteža pitanja: Što znači voljeti? Što znači biti odgovoran? I jesmo li spremni ponovno naučiti gledati – srcem?
U vremenu u kojem se kazališne pozornice često okreću sigurnim, provjerenim naslovima, povratak jedne od najveličanstvenijih opera uopće djeluje gotovo poput tihog, ali snažnog kulturnog potresa – onog koji ne dolazi naglo, već se godinama iščekuje i naposljetku dogodi s puninom značenja. Upravo takav trenutak dočekat će Rijeka početkom travnja, kada će se na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, nakon dugih trideset i dvije godine izbivanja, vratiti monumentalna Puccinijeva „Turandot“, djelo koje istodobno pripada povijesti, ali i neumorno govori suvremenosti.
Miran Kurspahić pripada krugu suvremenih kazališnih autora koji vlastiti umjetnički identitet oblikuju na sjecištu različitih izvedbenih i autorskih praksi, pri čemu se njegov rad ne iscrpljuje u samoj režiji, nego se širi prema pisanju, glumi i konceptualnom oblikovanju predstava koje nastaju kao rezultat promišljenog, ali otvorenog i procesualnog rada. Njegov kazališni rukopis odlikuje se dinamičnim spojem ironije, društvene osjetljivosti i sklonosti prema žanrovskom miješanju, pa se u njegovim predstavama često prepoznaje istodobna prisutnost humora i nelagode, lakoće i dubine, kao i stalna težnja da se publiku ne zadrži na površini zabave, nego je uvuče u prostor preispitivanja vlastitih stavova i navika.
Uoči premijere predstave LOGOR / GOLGOTA u Zagrebačkom kazalištu mladih, u kazališnom je prostoru održana tribina Čitanje kazališta, zamišljena kao mjesto susreta kritičkog mišljenja, kazališne prakse i suvremenog društvenog konteksta. Ova je tribina bila posvećena novoj produkciji ZKM-a koja na scenu donosi zanimljivu i provokativnu dramaturšku koncepciju: dvije rane drame Miroslava Krleže, U logoru i Golgota, objedinjene su u jedinstvenu scensku cjelinu. Predstavu režira nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac, autorica čiji se rad posljednjih godina sve snažnije ističe na europskoj kazališnoj sceni, osobito po smjelim interpretacijama klasičnih tekstova i izraženom društveno-kritičkom senzibilitetu.
Na kazališnu pozornicu Zagreba stiže predstava koja će publiku istodobno nasmijati do suza i natjerati na nelagodno prepoznavanje vlastitih slabosti. Nova komedija „CELO TELO TU ME BOLI“, autora i redatelja Nikola Pejaković, gostuje 12. ožujka 2026. u 21 sat u Satiričko kazalište Kerempuh, u produkciji Teatar na Brdu, donoseći večer inteligentnog humora, britke ironije i gorko-slatkih istina o vremenu u kojem živimo.
Predstava „Babin kuk gori“ koja tematizira putovanje dviju žena od Zagreba do Babina Kuka kako bi spriječile vjenčanje koje ih je emotivno uznemirilo, donosi suvremenu priču o impulsivnim odlukama i posljedicama koje one mogu imati. U središtu radnje nalaze se Katarina Sladić i Marija Jelavić, koje nakon primitka pozivnice na vjenčanje donose spontanu odluku da automobilom krenu na dug put, vjerujući da mogu promijeniti tijek događaja, no putovanje se ubrzo pretvara u kompleksan road trip ispunjen humorom, napetošću i preispitivanjem vlastitih motiva. Autori predstave inspiraciju su pronašli u motivima poznate priče o putovanju kao metafori za osobni razvoj, a lokalni kontekst Zagreba i Babina Kuka daje dodatnu autentičnost i bliskost domaćoj publici.
Nakon pulske premijere, autorski projekt SOLARIS DVA, nastao u koprodukciji Montažstroja i Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, sinoć je doživio i svoju zagrebačku premijeru u Zagrebačko kazalište mladih, gdje će se ponovno izvesti i sutra, 25. veljače 2026. godine u 20 sati. Time se ovaj ambiciozni i višeslojni projekt upisuje u kazališni život metropole kao događaj koji istodobno propituje suvremenost i priziva snažnu kulturnu memoriju.
Povodom tridesete obljetnice svoje stand-up karijere, jedan od najprepoznatljivijih autora domaće satire, Željko Pervan, okupio je novinare na susretu koji je, u skladu s njegovim stilom, bio jednako ceremonijalan koliko i ležerno duhovit – uz tortu, kavu i razgovor koji je neprestano klizio između autobiografije i improvizirane komedije. Već u uvodu naglasio je kako je sama činjenica da se tri desetljeća bavi istim zanimanjem gotovo egzistencijalni paradoks, jer, kako je u šali rekao, čovjek bi se trebao umoriti od vlastite profesije mnogo prije nego što ona doživi jubilej. Uz karakterističnu ironiju prisjetio se i zdravstvenih epizoda koje su, prema njegovu viđenju, gotovo spriječile proslavu obljetnice, sugerirajući kako bi u tom slučaju interes javnosti bio još veći, ali bi povod bio posve drukčiji.
U trenutku kada se čini da je stvarnost postala tek još jedna kartica otvorena na zaslonu, a sjećanje podatak koji se može pohraniti, kopirati i beskonačno reproducirati, SOLARIS DVA Boruta Šeparovića dolazi u Zagrebačko kazalište mladih kao precizno osmišljeni intermedijalni eksperiment koji kazališnu pozornicu pretvara u prostor susreta triju paralelnih svjetova – filmskog, izvedbenog i računalno generiranog.
U vremenu u kojem se ljepota sve češće mjeri filtrima, prolaznim trendovima i površnim dojmovima, splitski bend RØLØ odlučio je učiniti suprotno – stati, ogoliti emociju i kroz glazbu progovoriti o onome što ostaje kada se sve vanjsko polako počne topiti. Njihov novi singl Melasa nije tek još jedna ljubavna pjesma, već slojevita, gotovo melankolična refleksija o prolaznosti fizičkog, o nesavršenostima koje nas čine stvarnima i o tihoj hrabrosti potrebnoj da ih prihvatimo.