Rijetko iskrena i emotivna: ‘Melasa’ benda RØLØ osvaja na prvo slušanje
U vremenu u kojem se ljepota sve češće mjeri filtrima, prolaznim trendovima i površnim dojmovima, splitski bend RØLØ odlučio je učiniti suprotno – stati, ogoliti emociju i kroz glazbu progovoriti o onome što ostaje kada se sve vanjsko polako počne topiti. Njihov novi singl Melasa nije tek još jedna ljubavna pjesma, već slojevita, gotovo melankolična refleksija o prolaznosti fizičkog, o nesavršenostima koje nas čine stvarnima i o tihoj hrabrosti potrebnoj da ih prihvatimo.
Već na prvo slušanje, Melasa otkriva svoju sugestivnu atmosferu, onu koja se ne nameće, već polako uvlači pod kožu, ostavljajući za sobom osjećaj blage nostalgije i neizgovorene čežnje. U njezinoj srži nalazi se ideja koja je danas možda neugodna, ali upravo zato nužna – upozorenje na štetnost opsesije vanjštinom i podsjetnik da je ljepota, u svojoj suštini, daleko kompleksnija od onoga što se može vidjeti. RØLØ ovom pjesmom ne moralizira, već suptilno otvara prostor za promišljanje, istovremeno pozivajući slušatelja na prihvaćanje vlastitih nesklada, mana i lomova kao neizostavnih dijelova identiteta.
Iako su članovi benda svjesni osjetljivosti teme kojom se bave, upravo su u toj nelagodi pronašli razlog više da je iznesu u javnost. U vremenu kada je iskrenost često filtrirana i prilagođena očekivanjima, njihova odluka da progovore bez zadrške djeluje gotovo subverzivno, ali i oslobađajuće. Melasa tako postaje više od pjesme – ona je intimna ispovijest pretočena u zvuk, ali i tiha pobuna protiv nametnutih standarda.
Ovo izdanje posebno je i po tome što donosi prvi studijski potpis mladog klavijaturista Tome Bedalova, čiji je senzibilitet već prepoznatljiv na koncertima benda, no sada dobiva svoju punu studijsku dimenziju. Njegov glazbeni rukopis, u suautorstvu s Mišom Komendom, Karlom Kazinotijem i Bernardom Andrijaševićem, unosi dodatnu dubinu u zvučnu sliku pjesme, stvarajući slojeve koji se otkrivaju postupno, pri svakom novom slušanju.
Vizualnu dimenziju singla dodatno produbljuje videospot u režiji Marina Vrce, inspiriran kratkom pričom Raymonda Carvera Why Don’t You Dance?, čija se suptilna emocionalna napetost i osjećaj tihe izgubljenosti savršeno nadovezuju na atmosferu pjesme. Spot ne ilustrira doslovno, već interpretira – ostavljajući prostor gledatelju da sam pronađe značenja između kadrova, u prazninama koje često govore više od riječi.
Objavljena u suradnji s izdavačkom kućom Basic & Rough, Melasa je dostupna na svim digitalnim glazbenim platformama, spremna pronaći svoj put do onih koji u glazbi traže više od zvuka – traže osjećaj, priču i možda, barem na trenutak, razumijevanje vlastite nesavršenosti.
Svečanom dodjelom nagrada i projekcijom pobjedničkog naslova ovogodišnjeg Cannesa – filma Fjord Cristiana Mungiua – u subotu, 14. studenoga, u prepunoj dvorani kina Kaptol Boutique Cinema službeno je zatvoren 24. Zagreb Film Festival. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, zatvaranje su svojim dolaskom uveličala i brojna lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.
Jedna od sljedećih postaja je i Arena Zagreb, 15. prosinca, za kada Severina priprema poseban repertoar i novo poglavlje turneje pod nazivom 'Ja samo pjevam – B strana'.
Američki film „Josephine” redateljice Beth de Araújo osvojio je Zlatna kolica za najbolji dugometražni igrani film na 24. Zagreb Film Festivalu, održanom od 9. do 15. studenoga 2026. godine. Festivalske nagrade dodijeljene su u konkurenciji dugometražnih i kratkometražnih filmova te u programima Kockice, Ponovno s nama, PLUS i KinoKino. Među nagrađenim ostvarenjima našli su se filmovi iz Sjedinjenih Američkih Država, Hrvatske, Palestine, Nizozemske i drugih europskih zemalja, a žiriji su pri donošenju odluka posebno razmatrali redateljske postupke, glumačke izvedbe i način na koji su autori pristupili temama obiteljskih odnosa, nasilja, identiteta i odrastanja.
Petak na 24. ZFF-u obilježilo je gostovanje srpskog redatelja s berlinskom adresom Borisa Hadžije, koji je s iranskom redateljicom Hodom Taheri režirao film U vrtu moja ruka pušta korijen, posljednji regionalni naslov ovogodišnjega glavnog dugometražnog programa. Nakon večernje projekcije u 21 sat u Kaptol Boutique Cinema, Hadžija je na Q&A-u programskoj koordinatorici ZFF-a Barbari Gregov otkrio više o svom dugometražnom prvijencu premijerno prikazanom u Veneciji.
Adventsko ludilo polako se zahuktava, a Zagreb otkriva prve detalje blagdanskog programa koji će ove zime ponovno ispuniti gradske ulice, trgove i šetališta. Iako nas od početka Adventa dijeli još nekoliko tjedana, poznato je što se priprema na Gornjem gradu - nakon četiri godine pauze adventska događanja vraćaju se na plato Gradec. Uz koncerte poznatih domaćih izvođača, tematske zabave i programe za djecu, ovogodišnje izdanje donosi i jednu gastronomsku novost. Strossmayerovo šetalište pretvorit će se u ulicu posvećenu isključivo slasticama, a među prvim najavljenim glazbenim imenima su TBF, Kids From The Sky i Lollipop.
Dugo se njega kože kod muškaraca promatrala kroz vrlo jednostavnu prizmu, kao nešto što se svodi na brzo umivanje nakon brijanja, korištenje jednog proizvoda koji mora obaviti sve zadatke i eventualno nanošenje kreme kada se pojavi osjećaj zatezanja kože, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom izgledu i osjećaju ugode postao je mnogo dublji i svjesniji. Suvremeni muškarac više ne traži samo način kako izgledati urednije, već sve češće pronalazi male rituale koji mu pomažu usporiti, posvetiti nekoliko minuta sebi i povezati vanjsku njegu s unutarnjim osjećajem ravnoteže.
U suvremenom načinu života, koji je sve brži, zahtjevniji i često obilježen dugim radnim satima, večera se kod mnogih muškaraca pretvara u obrok koji se konzumira usput, bez previše promišljanja o njegovoj stvarnoj ulozi u organizmu. Iako se često percipira tek kao završni dnevni ritual, večernji obrok ima znatno dublju fiziološku i psihološku funkciju jer upravo u tom dijelu dana tijelo prelazi u fazu oporavka, regeneracije i pripreme za sljedeći dan. U tom kontekstu, koncept “muške večere” ne odnosi se na rodnu ekskluzivnost, nego na specifične prehrambene potrebe muškaraca koji, ovisno o životnoj dobi, razini fizičke aktivnosti i životnim navikama, imaju drugačije metaboličke zahtjeve, ali i na širi kulturni obrazac u kojem se muškarci sve više okreću svjesnijem načinu prehrane.
U suvremenom sportskom okruženju, koje je istodobno i izrazito kompetitivno i sve više podložno javnoj i medijskoj evaluaciji, tema mentalne otpornosti sportaša postaje jednako važna kao i njihova fizička pripremljenost. Iako se u javnosti često naglasak stavlja na kondiciju, tehniku i taktičku disciplinu, sve veći broj stručnjaka iz područja sportske psihologije upozorava da su upravo nevidljivi, unutarnji procesi ono što presudno određuje razliku između vrhunskog i prosječnog sportaša. U tom kontekstu, muški sportovi, osobito oni koji su povijesno obilježeni kulturom izdržljivosti, discipline i često rigidnog shvaćanja „čvrstoće“, otvaraju prostor za dublje razumijevanje načina na koji se mentalna otpornost razvija, održava i transformira.
U suvremenom ritmu života, u kojem se obveze neprestano umnažaju, a privatno i poslovno često se isprepliću do granica neprepoznatljivosti, briga o vlastitom zdravlju kod muškaraca nerijetko ostaje na margini prioriteta. Preventivni medicinski pregledi, iako ključni za rano otkrivanje bolesti i dugoročno očuvanje kvalitete života, često se odgađaju ili potpuno zaboravljaju, ne toliko zbog nedostatka svijesti koliko zbog izostanka sustava koji bi ih učinio dijelom svakodnevice. Upravo se u tom prostoru između namjere i realizacije otvara prostor za kreativna, tehnološki potpomognuta i psihološki promišljena rješenja koja mogu značajno unaprijediti zdravstvenu disciplinu.
Svečanom dodjelom nagrada i projekcijom pobjedničkog naslova ovogodišnjeg Cannesa – filma Fjord Cristiana Mungiua – u subotu, 14. studenoga, u prepunoj dvorani kina Kaptol Boutique Cinema službeno je zatvoren 24. Zagreb Film Festival. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, zatvaranje su svojim dolaskom uveličala i brojna lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.
