Nakon što je argentinska umjetnica Marina Otero svojom predstavom „F**k me“ do posljednjeg mjesta ispunila gledalište Zagrebačkog kazališta mladih izazvavši nevjerojatne reakcije publike i kritike, Milo Rau je u subotu nadmašio sva očekivanja predstavom Medejina djeca. Nova predstava umjetnika kojeg je zagrebačka kazališna publika, zahvaljujući gostovanjima njegovih predstava na ranijim izdanjima FSK, kao i razgovoru s redateljem u posljednjoj sezoni Filozofskog teatra u HNK, s velikim nestrpljenjem dočekala, ispraćena je ovacijama od deset minuta. Do ulaznica je bilo gotovo nemoguće doći, a sjedilo se i po stepenicama gledališta, što najbolje svjedoči o nužnosti ovakve manifestacije u Zagrebu, kao i relevantnosti Festivala svjetskog kazališta u europskim okvirima.
Sutra nam 21. Festival svjetskog kazališta donosi još jednu europsku kazališnu senzaciju, predstavu Solo slovenske umjetnice Nine Rajić Kranjac. Jedan od najzapaženijih i najbriljantnijih recentnih radova u slovenskom teatru očekuje nas u GDK Gavella. Riječ je o projektu u kojem se redateljica i glumci sreću kroz improvizaciju, ali i pokušaju redateljice da u središte stavi i prouči samu sebe pretvarajući se u subjekt problema i njegov katalizator. Polazeći od pitanja što to znači biti sam, „Solo“ otvara teme čemu kazalište, čime se ono bavi, i kako promijeniti način razmišljanja o njemu. Vođena idejom vlastitog distanciranja od kazališta, redateljica je s glumcima zamijenila uloge, glumci režiraju, a redateljica glumi. Ipak, u procesu, kod umjetnice se počela se pojavljivati još veća želja za kazalištem. Okružila se bliskim umjetnicima, kako bi zajedno preispitali kazalište i definirali svoje stvaralačke prioritete.
Nina Rajić Kranjac: SOLO Zamisel, zasnova in izvedba: Nina Rajić Kranjac, Nataša Keser, Benjamin Krnetić, Minca Lorenci, Marko Mandić
„Nastup na Festivalu svjetskog kazališta za mene je velika čast, radost i izazov. Predstava, ili bolje reći performans, nastala je u doba korone, kao svojevrsno kolektivno putovanje, preispitivanjem svojih uloga u kazalištu: u kojoj su mjeri predodređene i mogu li se mijenjati. Zapitali smo se kako i što stvarati, ima li kazalište danas smisla i gdje je, istražujući samu kazališnu formu, kao i neka intimna profesionalna i egzistencijalna pitanja. Ako se kazalištem svijet ne može mijenjati, kako nam kao medij može pomoći da ga bolje razumijemo.“ – izjavila je Nina Rajić Kranjac.
Kritičar Primož Jesenko napisao je da Solo „bijesan, ali ne očajan krik generacije koja odbacuje protokole sistema čiji bi trebala postati dio. To objašnjava sve psovke, bijesno odbacivanje i negiranje eminentnih imena lokalne i internacionalne scene, uključujući Petera Steina. Protagonisti jednostavno gube živce i prekidaju s ljubaznim zadržavanjem teatra prethodnog stoljeća jer žele ići naprijed. Kao generacija “potomaka”, nisu naslijedili ništa konkretno osim sjene divova teatra, a ta sjena im stoji na putu. Svijet se uronio u oblik povampirenog kapitalizma koji tolerira teatar autonomnog mišljenja kao dekorativni privjesak. Zato Solo ne štedi ništa, kao višeslojna četverosatna predstava koja ne postavlja ni vremenska ograničenja sama sebi, već dopušta da vlada intuicija. Napetost se održava jer je pripovijedanje perpetuirano naizgled beskrajnim improvizacijskim instinktom, što je sinonim za kolektivno samopouzdanje i izvanredan duh izvedbe. […] Ovo nije mladost čiji je bijes samo poziranje, bez razloga, već su oni grupa koja usavršava vještinu potiskivanja neke vrste gotovo ontološkog bijesa.“
Nina Rajić Kranjac privukla je pažnju javnosti još kao studentica. Njena prva profesionalna predstava Govor ptica (Glej, 2015.) donijela joj je nagradu za najbolju mladu redateljicu na MESS-u. Godine 2017. je magistrirala kazališnu režiju pod mentorskim vodstvom Tomija Janežiča, s kojim je radila kao asistent režije na nekoliko predstava. Režirala je u većini slovenskih institucionalnih kazališta, a njene predstave su uvrštene u programe vodećih slovenskih festivala na kojima su često i nagrađivane. Uz predstavu Solo, izdvajaju se njezini Požari prema tekstu Wajdija Mouawada, Mrakijada i Anđeli u Americi.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković predstavljanje sezone povezala je s društvenim i političkim okolnostima u kojima kazalište danas djeluje.
Što danas znači biti uspješna žena i postoji li uopće kriterij prema kojem se uspjeh može pošteno mjeriti, pitanja su koja se otvaraju uz novi izbor pokrenut na platformi Uspješna.hr, gdje je javnosti omogućeno da nominira i podrži žene koje smatra najboljima u četiri vrlo različite kategorije. Znanstvenica godine, Trenerica godine, Influencerica godine i Najbolje odjevena osoba godine titule su za koje će konkurirati poznata, ali i manje poznata imena, dok će završnu riječ imati stručni žiri koji čine Ecija Ojdanić, Ana Begić Tahiri, Judita Franković Brdar i Barbara Nola.
Povijest modne kuće Chanel gotovo se uvijek dijeli na dva razdoblja, ono u kojem je njezin identitet stvarala Gabrielle Coco Chanel i ono koje je započelo dolaskom Karla Lagerfelda 1983. godine. Lagerfeld je tijekom sljedećih desetljeća postao toliko povezan s Chanelom da se njegovo ime danas gotovo automatski pojavljuje uz svaku priču o modernizaciji te francuske kuće. Pripisuju mu se povratak Chanela u središte modne industrije, nova interpretacija kostima od tvida, pretvaranje tradicionalnih simbola kuće u prepoznatljive modne dodatke i stvaranje estetike koja je obilježila osamdesete i devedesete godine.
Prava jesen napokon je stigla, a s njom i hladnija jutra, kišni dani i ono dobro poznato pitanje što odjenuti kada želimo izgledati dotjerano, a pritom se osjećati ugodno. Lagane ljetne haljine polako ustupaju mjesto jaknama, slojevitim kombinacijama i toplijim materijalima, dok se u naše ormare vraćaju smeđe, bež i maslinaste nijanse. Upravo u takvoj paleti Tatjana Dragović pronašla je kombinaciju koja bi mnogim ženama mogla poslužiti kao inspiracija za jesenske dane, osobito onima koje vole jednostavnu odjeću, kvalitetne modne dodatke i pomalo ležeran izgled.
Sjećate li se Mirana Kurspahića od prije deset i više godina, kada je imao kratku kosu, uredno oblikovane brkove i njegovao uglađen, gotovo gospodski izgled? Poznati domaći redatelj i glumac tada je imao sasvim drukčiji imidž, a priznat ćemo da bismo ga najradije upravo takvog i pamtili. U međuvremenu se dogodila poprilična stilska preobrazba, i to u smjeru koji nas nije osobito oduševio. Nekadašnji uglađeni gospodin danas izgledom pomalo podsjeća na Iggyja Popa za siromašne, ali njegovu aktualnu frizuru i cjelokupni vizualni identitet ovom prilikom radije nećemo komentirati. Zato ćemo s punim pravom pohvaliti njegov modni odabir za izlet u Trst, jer je Kurspahić ovaj put pokazao da itekako zna složiti dobru odjevnu kombinaciju.
Dodao je da se aktualni postupak treba baviti okolnostima prodaje poslovnog udjela, a ne osobnim prihodima Angeline Jolie iz razdoblja nekoliko godina prije te transakcije.
