Premijerna „Venezuela“ u Rijeci: Večer kad je ples progovorio jezikom emocije
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
Naharin, jedan od najutjecajnijih suvremenih koreografa, ponovno je dokazao zašto njegovo ime stoji uz bok najvećim reformatorima plesnog jezika. New York Times „Venezuelu“ je nazvao „vlastitim svijetom i odrazom jednog još većeg“, a sinoć je i Rijeka, bez sumnje, zavirila u taj kompleksni, senzibilan i duboko emocionalan univerzum.
„Venezuela“ je dvodijelna predstava koja koristi istu koreografsku strukturu, ali je postavlja u sasvim različite kontekste – jednom uz meditativne gregorijanske korale, drugi put uz eksplozivnu snagu benda Rage Against the Machine. Kontrast koji se na papiru čini gotovo provokativnim, na pozornici se pretvara u precizno dirigiranu napetost između tišine i bunta, meditacije i tijela u usponu, svjetla i sjene.
Baletni ansambl riječkog HNK, predvođen zavidno snažnom postavom – Sephorom Ferrillo, Yurikom Kimurom, Ksenijom Krutovom, Sonjom Milovanov, Laurom Orlić, Teom Rušin, Alessiom Tacchini, Isabelle Zabot, Martom Kanazir, Jodyjem Betom, Leonardom Celom, Giovannijem Liveranijem, Giorgiom Otrantom, Federicom Rubisseom, Alijem Tabbouchom, Samueleom Tacconeom, Alessiom Alfonsijem i Simonom Boleyjem – donio je izvedbu koja je bila mnogo više nego samo tehnički precizna. Bila je to izvedba puna supstancije, impulsa, unutarnjeg sagorijevanja.
Njihova tijela bila su ispružena poput živih linija emocije, savršeno ukorak s Naharinovom filozofijom plesa kao istraživanja prostora između impulsa i namjere. Posebno dojmljiva bila je transformacija između dva dijela – isti pokret, a potpuno drugačiji svijet. Gledatelji su mogli osjetiti kako ples može biti dijalog, pitanje i odgovor, sjećanje i budućnost.
Publika je to prepoznala bez oklijevanja. Stajaće ovacije, uzdasi oduševljenja i dugi aplauz bili su dokaz da je riječki baletni ansambl još jednom potvrdio svoju ambiciju i snagu. „Venezuela“ nije bila samo predstava – bila je to večer koja je dokazala da ples može biti jednako intelektualan koliko i intuitivan, jednako snažan u šutnji koliko i u eksploziji energije.
Rijeka je sinoć gledala ples u njegovoj najčišćoj, najhrabrijoj formi. A „Venezuela“? Ona je postala iskustvo koje će se još dugo prepričavati – i osjećati.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković predstavljanje sezone povezala je s društvenim i političkim okolnostima u kojima kazalište danas djeluje.
Što danas znači biti uspješna žena i postoji li uopće kriterij prema kojem se uspjeh može pošteno mjeriti, pitanja su koja se otvaraju uz novi izbor pokrenut na platformi Uspješna.hr, gdje je javnosti omogućeno da nominira i podrži žene koje smatra najboljima u četiri vrlo različite kategorije. Znanstvenica godine, Trenerica godine, Influencerica godine i Najbolje odjevena osoba godine titule su za koje će konkurirati poznata, ali i manje poznata imena, dok će završnu riječ imati stručni žiri koji čine Ecija Ojdanić, Ana Begić Tahiri, Judita Franković Brdar i Barbara Nola.
Postoje parfemi koje biramo prema raspoloženju, godišnjem dobu ili prigodi, a postoje i oni koji s vremenom postaju dio našeg osobnog stila. Upravo takvu ambiciju ima novi Azzaro Forever Wanted Absolu, najraskošniji i najintenzivniji miris iz poznate muške kolekcije Wanted. Njegova kompozicija donosi zanimljiv susret toplih, aromatičnih i senzualnih nota, a u središtu mirisne priče nalaze se akord viskija, tajanstveni tamjan i vanilija s Madagaskara. Rezultat je dubok, topao i izražajan parfem koji se posebno dobro uklapa u hladnije dane, večernje izlaske i trenutke kada želimo nositi nešto malo drukčije od svakodnevnog mirisa.
