Premijerna „Venezuela“ u Rijeci: Večer kad je ples progovorio jezikom emocije
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
Naharin, jedan od najutjecajnijih suvremenih koreografa, ponovno je dokazao zašto njegovo ime stoji uz bok najvećim reformatorima plesnog jezika. New York Times „Venezuelu“ je nazvao „vlastitim svijetom i odrazom jednog još većeg“, a sinoć je i Rijeka, bez sumnje, zavirila u taj kompleksni, senzibilan i duboko emocionalan univerzum.
„Venezuela“ je dvodijelna predstava koja koristi istu koreografsku strukturu, ali je postavlja u sasvim različite kontekste – jednom uz meditativne gregorijanske korale, drugi put uz eksplozivnu snagu benda Rage Against the Machine. Kontrast koji se na papiru čini gotovo provokativnim, na pozornici se pretvara u precizno dirigiranu napetost između tišine i bunta, meditacije i tijela u usponu, svjetla i sjene.
Baletni ansambl riječkog HNK, predvođen zavidno snažnom postavom – Sephorom Ferrillo, Yurikom Kimurom, Ksenijom Krutovom, Sonjom Milovanov, Laurom Orlić, Teom Rušin, Alessiom Tacchini, Isabelle Zabot, Martom Kanazir, Jodyjem Betom, Leonardom Celom, Giovannijem Liveranijem, Giorgiom Otrantom, Federicom Rubisseom, Alijem Tabbouchom, Samueleom Tacconeom, Alessiom Alfonsijem i Simonom Boleyjem – donio je izvedbu koja je bila mnogo više nego samo tehnički precizna. Bila je to izvedba puna supstancije, impulsa, unutarnjeg sagorijevanja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Njihova tijela bila su ispružena poput živih linija emocije, savršeno ukorak s Naharinovom filozofijom plesa kao istraživanja prostora između impulsa i namjere. Posebno dojmljiva bila je transformacija između dva dijela – isti pokret, a potpuno drugačiji svijet. Gledatelji su mogli osjetiti kako ples može biti dijalog, pitanje i odgovor, sjećanje i budućnost.
Publika je to prepoznala bez oklijevanja. Stajaće ovacije, uzdasi oduševljenja i dugi aplauz bili su dokaz da je riječki baletni ansambl još jednom potvrdio svoju ambiciju i snagu. „Venezuela“ nije bila samo predstava – bila je to večer koja je dokazala da ples može biti jednako intelektualan koliko i intuitivan, jednako snažan u šutnji koliko i u eksploziji energije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Rijeka je sinoć gledala ples u njegovoj najčišćoj, najhrabrijoj formi. A „Venezuela“? Ona je postala iskustvo koje će se još dugo prepričavati – i osjećati.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Duhovita, intimna i emotivna izvedba poziva na razgovor s onim dijelom sebe koji još uvijek vjeruje da u životu postoji nešto što ne možemo do kraja objasniti.
Nakon što je pjesma 'Nisam kriva ja' ('Bezosjećajna') u samo šest dana od premijere prikupila nekoliko milijuna pregleda na YouTubeu, Severininim društvenim mrežama i streaming platformama, Severina nastavlja svoje glazbeno putovanje kroz najavljenu trilogiju. Ovoga puta predstavlja 'Pozovi me ti' ('Anksiozna'), drugu pjesmu u konceptualno povezanoj cjelini koja kroz tri različita emotivna stanja donosi tri snažne priče o ljubavi, gubitku i suočavanju sa samim sobom.
Crna večernja toaleta koju potpisuje dizajner Igor Djuga savršeno utjelovljuje suvremeni glamur, pročišćenu eleganciju i profinjeni minimalizam, dok Jana Dužanec cijelim stylingom potvrđuje kako upravo nenametljiv luksuz ostavlja najsnažniji dojam. Umjesto oslanjanja na raskošne aplikacije ili upečatljive detalje, odabir pada na besprijekornu konstrukciju haljine, kvalitetu materijala i precizno oblikovanu siluetu koja svaku liniju tijela naglašava s dozom sofisticiranosti, zbog čega cjelokupan look djeluje istodobno bezvremenski i iznimno suvremeno.
