Predstava o kojoj će se pričati: Zagreb prvi u svijetu nakon West Enda donosi “Peti korak”

Riječ je o kazališnom trenutku koji Zagrebu donosi rijetku privilegiju da postane prvi grad nakon Londona koji publici otvara vrata u intimni svijet jedne od najzapaženijih suvremenih drama današnjice, potvrđujući pritom da domaća kazališna scena itekako ima snagu prepoznati, prihvatiti i relevantno interpretirati najvažnije glasove europskog teatra.

„Peti korak“ nije predstava koja se gleda s distancije, nego iskustvo u koje se ulazi tiho, gotovo oprezno, jer se pred gledateljima postupno razotkriva odnos između Luka, mladića na početku oporavka u programu Anonimnih alkoholičara, i Jamesa, njegova sponzora, muškarca s iskustvom, pravilima i vlastitim sjenama koje ne prestaju tražiti izlaz na svjetlo. Njihov odnos, koji u početku nosi jasne obrise mentorstva i strukture, s vremenom se pretvara u kompleksnu mrežu povjerenja, ispovijedi i prešućenih istina, pri čemu autor suptilno, ali nemilosrdno istražuje granice muške ranjivosti, odgovornosti i moralne krivnje, ne nudeći jednostavne odgovore, nego postavljajući pitanja koja dugo ostaju u prostoru i nakon što se svjetla ugase.

David Ireland u ovom tekstu vješto balansira između duboke emotivne napetosti i neočekivanog humora, stvarajući dramu koja je istodobno uznemirujuća i iznenađujuće duhovita, a upravo ta izmjena težine i lakoće čini „Peti korak“ iznimno suvremenim i bliskim publici. Kroz dijaloge koji djeluju gotovo ispovjedno, predstava progovara o vjeri, istini i potrebi za priznanjem, ali i o opasnostima koje nastaju kada se šutnja zamijeni riječima koje možda nikada nisu trebale biti izgovorene, otvarajući prostor za neugodu, ali i za katarzu.

Zagrebačka produkcija dodatnu snagu crpi iz minimalističkog pristupa koji fokus u potpunosti stavlja na glumačku igru, dopuštajući da se emocije, prijepori i unutarnji lomovi likova odvijaju bez suvišnih estetskih distrakcija. Uloge Luka i Jamesa tumače Ronald Žlabur i Lovro Juraga, čija interpretacija donosi suptilnu, ali snažnu dinamiku odnosa koji se neprestano mijenja, dok režiju potpisuje Marko Juraga, oslanjajući se na preciznost, ritam i povjerenje u tekst koji ne traži dodatna objašnjenja, nego punu prisutnost izvođača i publike.

Kazalište Knap tako postaje prostor gotovo ispovjednog susreta, mjesto u kojem publika nije samo promatrač, nego tihi sudionik drame koja se bavi temama o kojima se često govori šaptom ili ih se gura na margine društvenih razgovora. Upravo u toj neposrednosti i hrabrosti leži snaga ove predstave, koja ne pretendira šokirati, nego razumjeti, ne pokušava suditi, nego slušati, i ne nudi utješne zaključke, nego prostor za osobno preispitivanje.

Premijera „Petog koraka“ 24. siječnja u 20 sati nije samo još jedna kazališna večer u gradu, nego kulturni događaj koji potvrđuje da suvremeno kazalište, kada je iskreno, precizno i emotivno točno, ima moć otvoriti dijalog o temama koje se tiču svakoga od nas, bez obzira na osobna iskustva ili životne okolnosti. U vremenu u kojem se često traže brzi odgovori i jasne podjele, ova predstava bira sporiji, ali daleko hrabriji put, onaj koji vodi kroz nelagodu prema razumijevanju, ostavljajući iza sebe snažan dojam i potrebu da se o viđenom razmišlja dugo nakon posljednjeg aplauza.