Kuća koja se raspada pred vašim očima: Predstava o kojoj će svi pričati stiže u Zagreb!
Zamislite da sjedite u kazalištu, svjetla se gase, a pred vama scena koja doslovno nestaje ciglu po ciglu. Zidovi se urušavaju, predmeti gube smisao, a iz ruševina izranja – glazba. To nije obična predstava, to je Sans Tambour, kazališno-glazbeno iskustvo koje Zagreb još nije doživio, a koje će vas istovremeno nasmijati, dirnuti i potpuno razoružati.
U subotu, 20. rujna, na pozornici Gavelle, u sklopu 22. Festivala svjetskog kazališta, zagrebačka publika imat će priliku vidjeti djelo francuskog redatelja Samuela Achachea koje je već oduševilo Avignon, Pariz i niz europskih metropola. Sans Tambour briše granice između koncerta i kazališta – na sceni je devetero izvođača, glazbenika i glumaca, koji u jednom trenutku stvaraju Schumannove intimne melodije, a u drugom slapstick kaos nalik Braći Marx.
To je svijet koji ne ide “kako bi trebao”, ali u tome leži njegova ljepota. Predstava spaja romantiku i grotesku, nježnost i komiku, elegiju i apsurd – sve ono što čini našu svakodnevicu. I dok se pred publikom urušava kuća, metaforički se otvara pitanje – koliko se i naš život gradi na ruševinama prošlosti, koliko puta ga sami iznova podižemo?
Ako ste ljubitelj kazališta koje izaziva i širi granice, ovo je događaj koji ne smijete propustiti. Ulaznice se već prodaju, a sudeći po interesu za prethodne izvedbe Festivala, karte će nestati brže nego što scena Sans Tamboura uspije pasti u prah.
U Zagrebačkom kazalištu mladih jučer je održano novo izdanje tribine Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića, koje je ovoga puta bilo posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone – ACID/KISELINA Tene Štivičić.
Ususret premijeri predstave, Srđan Sandić razgovara s psihologinjom Lidijom Arambašić i spisateljicom Ivanom Bodrožić o moći, etici i kreativnim procesima u suvremenom kazalištu.
U prepunom Knapu, atmosfera je bila gotovo opipljiva. Smijeh, emocija i aplauz ispunili su prostor dok je Nexstage teatar službeno započeo svoju kazališnu priču premijerom predstave “Ljudina” – i publika je već na prvoj izvedbi pokazala da je riječ o pravom hitu.
Postoji nešto gotovo nestvarno u trenutku kada se uoči blagdana upale svjetla pozornice, a Zagreb nakratko postane kulisa najljepše božićne priče. Orašar, balet koji generacijama budi nostalgiju, toplinu i onu posebnu iskru djetinjstva, ove godine dobiva novo, raskošno ruho – i to jedno od najveličanstvenijih koje smo ikada vidjeli na domaćoj sceni.
Sinoć je HNK Ivana pl. Zajca bio ispunjen onom posebnom, gotovo električnom tišinom koja vlada nekoliko trenutaka prije velikog umjetničkog događaja. A kada se zastor napokon podigao, riječku je publiku dočekao svijet koji se nije samo gledao – nego i osjećao. Premijerna izvedba „Venezuele“, jedne od najznačajnijih koreografija vizionarskog Ohada Naharina, opravdala je svako očekivanje i više od toga. Ovacije koje su ispunile kazalište trajale su minutama, kao spontani i iskreni odgovor na djelo koje je publiku istovremeno razoružalo i oduševilo.
U svijetu gdje se granice između pokreta, glazbe i osjećaja brišu, na scenu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca dolazi jedno od najintrigantnijih suvremenih plesnih djela – „Venezuela“, koreografski dragulj svjetski slavnog izraelskog umjetnika Ohada Naharina.
Postoji nešto gotovo meditativno u darivanju biljke – osobito one koja je u isto vrijeme i skulptura, i dizajnerski predmet, i živi podsjetnik na pažnju koju ste nekome posvetili. Upravo zato posljednjih godina sve više kreativnih duša otkriva ljepotu kokedama, delikatnih zelenih kugli omotanih mahovinom koje izgledaju kao da lebde između prirode i umjetnosti.
Nakon gotovo tisuću dana šutnje, potresa i dugotrajnih radova, jedan od najintimnijih prostora hrvatske kulturne baštine ponovno će oživjeti: Atelijer Meštrović sredinom prosinca otvara svoja vrata s novim stalnim postavom, promišljenim s iznimnom pažnjom i dubokim poštovanjem prema životu i djelu Ivana Meštrovića.