Kada se stihovi pretvore u svjetlo: “Prvi snijeg” Saše Šekoranje pretvorio je Oktogon u najpoetičniju adventsku točku Zagreba
Postoje trenuci u adventskom vremenu kada grad na trenutak uspori, kada se buka svakodnevice utiša, a prostor ispuni nečim suptilnijim, gotovo nevidljivim – emocijom, sjećanjem i tihom nostalgijom. Upravo se takav trenutak sinoć dogodio u samom srcu Zagreba, u Prolazu Oktogon, gdje je svečano otvorena umjetnička instalacija „Prvi snijeg“, autorski projekt Saše Šekoranje, jednog od najprepoznatljivijih domaćih umjetnika čiji rukopis već desetljećima oblikuje način na koji doživljavamo estetiku blagdana.
Smještena u povijesni prolaz koji spaja Ilicu i Radićevu ulicu, u prostoru čija arhitektura sama po sebi nosi snažnu simboliku zagrebačke urbane memorije, instalacija „Prvi snijeg“ djeluje kao tiha, ali snažna intervencija u tkivo grada, pretvarajući Oktogon u intimnu galeriju svjetla, riječi i glazbe, dostupnu svima koji su spremni zastati, pogledati i osjetiti.
Pjesma kao temelj, svjetlo kao forma, emocija kao poruka
U središtu instalacije uzdiže se impresivno svjetlosno drvce visoko gotovo deset metara, no ono nije tek još jedno adventsko božićno stablo – ono je, u svojoj suštini, materijalizirana poezija. Bor je oblikovan od svjetlom ispisanih stihova legendarne pjesme „Prvi snijeg“, čiji su autori Ivica Krajač i Nikica Kalogjera, a čija je interpretacija u izvedbi Gabi Novak već desetljećima neizbrisivo upisana u kolektivnu emocionalnu memoriju.
Riječi pjesme, pažljivo komponirane u prostornu strukturu, ne postoje samo kao tekst, već kao nositelji značenja koji se, pretvoreni u svjetlo, uzdižu prema staklenoj kupoli Oktogona, stvarajući dojam da se emocija širi prostorom, odbija od arhitekture i vraća promatraču u obliku tihe kontemplacije. U pozadini se nenametljivo, ali postojano, čuje melodija „Prvog snijega“, čime instalacija postaje potpuno osjetilno iskustvo – vizualno, auditivno i emotivno.
Crteži kao intimni zapisi grada
Ono što instalaciju dodatno produbljuje i čini slojevitom jest serija od pedesetak crteža i skica, koje Saša Šekoranja izlaže u podnožju svjetlosnog drvca. Riječ je o crtežima nastalima u tehnici pera i tuša, brzima, gotovo dnevničkima, ali iznimno preciznima u hvatanju atmosfere zimskog Zagreba.
Na tim se radovima pojavljuju prepoznatljivi gradski motivi – krošnje drveća, dimnjaci, pročelja starih zgrada, glazbeni paviljon, zagrebački brežuljci i parkovi – prizori koji ne prikazuju spektakl, već tihe, svakodnevne trenutke grada u zimskom ruhu. Postavljeni na drvene saonice, crteži dodatno prizivaju osjećaj djetinjstva, sporosti i vremena kada su se zime doživljavale drugačije, s više strpljenja i manje žurbe.
Oktogon kao savršena scenografija
Odabir Prolaza Oktogon kao lokacije pokazao se iznimno promišljenim. Riječ je o prostoru koji u sebi spaja monumentalnost i intimnost, povijest i suvremenost, prolaznost i zadržavanje, a njegova staklena kupola omogućuje da se svjetlo instalacije reflektira i raspršuje, stvarajući gotovo sakralni ugođaj.
U tom kontekstu „Prvi snijeg“ ne djeluje kao nametnuta dekoracija, već kao organski dio prostora, kao da je ondje oduvijek postojao, čekajući pravi trenutak da se otkrije. U svojim istupima Saša Šekoranja ističe kako je središnja poruka instalacije zajedništvo, ideja da riječi – baš kao i ljudi – dobivaju puni smisao tek kada su povezane u cjelinu. U vremenu obilježenom fragmentacijom, brzinom i površnošću, „Prvi snijeg“ poziva na suprotan impuls: na zadržavanje, promišljanje i emocionalno povezivanje.
Instalacija je ujedno i posveta Gabi Novak, ali i hommage svima onima koji u toj pjesmi prepoznaju vlastite uspomene, prve snjegove, prve ljubavi i one tihe zimske večeri kada je grad bio prekriven bijelom tišinom.
Svečano otvorenje u znaku umjetnosti i elegancije
Sinoćnje otvorenje okupilo je brojne predstavnike kulturnog i javnog života, među kojima su bili Josipa Lisac, Đurđa Tedeschi, Martina Bienenfeld, Branko Franceschi i mnogi drugi, a atmosfera je bila u skladu s karakterom same instalacije – nenametljiva, elegantna i prožeta osjećajem poštovanja prema umjetničkom činu.
Reakcije posjetitelja bile su iznimno pozitivne, a mnogi su isticali kako je riječ o jednoj od najemotivnijih i najautentičnijih adventskih intervencija posljednjih godina, koja ne pokušava impresionirati veličinom, već dubinom.
„Prvi snijeg“ Saše Šekoranje ostaje otvoren do 7. siječnja, svakodnevno od 14 do 22 sata, i predstavlja nezaobilaznu točku ovogodišnjeg Adventa u Zagrebu – ne kao mjesto brze konzumacije sadržaja, već kao prostor susreta s vlastitim sjećanjima, gradom i onim tihim dijelom blagdana koji često zaboravljamo.
U vremenu u kojem advent sve češće postaje natjecanje u buci i svjetlima, „Prvi snijeg“ podsjeća da je ponekad dovoljno nekoliko stihova, malo svjetla i dobra pjesma da bi se grad ponovno pretvorio u mjesto osjećaja.
U Galeriji Kranjčar u petak, 30. siječnja, s početkom u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografija Zore i sutoni autora Maroja Vučićevića, koja publici donosi suzdržan, kontemplativan vizualni svijet nastao dugogodišnjim, tihim i posvećenim fotografskim radom.
Izložba povodom Noći muzeja donosi presjek stvaralaštva Frane Missije i vodi kroz Split, Pariz i New York viđene očima umjetnika koji je gradove pretvarao u emociju, pokret i osobni zapis
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar sinoć je otvorena izložba „TANKA – Istraživanje forme, ravnoteže i materijala kroz suvremeni autorski nakit“, kojom se javnosti prvi put predstavlja istoimena kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Riječ je o autorskom projektu koji proizlazi iz osobnog senzibiliteta autorice, njezinih iskustava u arhitekturi te dugotrajnog istraživanja odnosa između forme, materijala i tijela, a realiziran je kroz minimalistički izraz i modularnu strukturu nakita.
Velik interes publike obilježio je završetak izložbe Antonija Krasnik, prva hrvatska dizajnerica: skica za portret, koja je proteklog vikenda zatvorena u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a koju je od otvorenja 6. prosinca 2025. godine razgledalo više od osam tisuća posjetitelja, čime je potvrđena snažna potreba publike za ponovnim čitanjem i vrednovanjem zaboravljenih poglavlja nacionalne povijesti dizajna.
U rasprodanoj Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, pred publikom koja je do posljednjeg mjesta ispunila prostor, premijerno je izvedena predstava „MARE #ženamajkaglumica“, snažna i duboko osobna kazališna ispovijest koja je publiku vodila kroz čitav spektar emocija – od iskrenog smijeha do tišine ispunjene suzama.
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar 21. siječnja otvara se izložba TANKA, prva kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Kolekcija je rezultat autoričinog intimnog izraza, spajajući osobna iskustva, emocije i arhitektonsku preciznost.
U petak 9. siječnja 2026. u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost otvara se izložba Riječi, slike i snovi – Plakati iz zbirke Petra Smiljanića, koja publici donosi iznimno vrijedan i rijetko viđen presjek povijesti plakata kao medija vizualne komunikacije, umjetničkog izraza i društvenog svjedočanstva. Riječ je o izložbi koja ne pretendira tek na estetski doživljaj, nego otvara prostor za dublje razumijevanje plakata kao slojevitog kulturnog artefakta, u kojem se susreću dizajn, umjetnost, ideologija, tehnologija i svakodnevni život, a koji je tijekom 20. stoljeća imao presudnu ulogu u oblikovanju vizualnog identiteta javnog prostora.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida