Kada se stihovi pretvore u svjetlo: “Prvi snijeg” Saše Šekoranje pretvorio je Oktogon u najpoetičniju adventsku točku Zagreba

Smještena u povijesni prolaz koji spaja Ilicu i Radićevu ulicu, u prostoru čija arhitektura sama po sebi nosi snažnu simboliku zagrebačke urbane memorije, instalacija „Prvi snijeg“ djeluje kao tiha, ali snažna intervencija u tkivo grada, pretvarajući Oktogon u intimnu galeriju svjetla, riječi i glazbe, dostupnu svima koji su spremni zastati, pogledati i osjetiti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by sasa sekoranja (@sasasekoranja)

Pjesma kao temelj, svjetlo kao forma, emocija kao poruka

U središtu instalacije uzdiže se impresivno svjetlosno drvce visoko gotovo deset metara, no ono nije tek još jedno adventsko božićno stablo – ono je, u svojoj suštini, materijalizirana poezija. Bor je oblikovan od svjetlom ispisanih stihova legendarne pjesme „Prvi snijeg“, čiji su autori Ivica Krajač i Nikica Kalogjera, a čija je interpretacija u izvedbi Gabi Novak već desetljećima neizbrisivo upisana u kolektivnu emocionalnu memoriju.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli HELLO! magazin Croatia (@hellomagazinecroatia)

Riječi pjesme, pažljivo komponirane u prostornu strukturu, ne postoje samo kao tekst, već kao nositelji značenja koji se, pretvoreni u svjetlo, uzdižu prema staklenoj kupoli Oktogona, stvarajući dojam da se emocija širi prostorom, odbija od arhitekture i vraća promatraču u obliku tihe kontemplacije. U pozadini se nenametljivo, ali postojano, čuje melodija „Prvog snijega“, čime instalacija postaje potpuno osjetilno iskustvo – vizualno, auditivno i emotivno.

Crteži kao intimni zapisi grada

Ono što instalaciju dodatno produbljuje i čini slojevitom jest serija od pedesetak crteža i skica, koje Saša Šekoranja izlaže u podnožju svjetlosnog drvca. Riječ je o crtežima nastalima u tehnici pera i tuša, brzima, gotovo dnevničkima, ali iznimno preciznima u hvatanju atmosfere zimskog Zagreba.

Na tim se radovima pojavljuju prepoznatljivi gradski motivi – krošnje drveća, dimnjaci, pročelja starih zgrada, glazbeni paviljon, zagrebački brežuljci i parkovi – prizori koji ne prikazuju spektakl, već tihe, svakodnevne trenutke grada u zimskom ruhu. Postavljeni na drvene saonice, crteži dodatno prizivaju osjećaj djetinjstva, sporosti i vremena kada su se zime doživljavale drugačije, s više strpljenja i manje žurbe.

Oktogon kao savršena scenografija

Odabir Prolaza Oktogon kao lokacije pokazao se iznimno promišljenim. Riječ je o prostoru koji u sebi spaja monumentalnost i intimnost, povijest i suvremenost, prolaznost i zadržavanje, a njegova staklena kupola omogućuje da se svjetlo instalacije reflektira i raspršuje, stvarajući gotovo sakralni ugođaj.

U tom kontekstu „Prvi snijeg“ ne djeluje kao nametnuta dekoracija, već kao organski dio prostora, kao da je ondje oduvijek postojao, čekajući pravi trenutak da se otkrije. U svojim istupima Saša Šekoranja ističe kako je središnja poruka instalacije zajedništvo, ideja da riječi – baš kao i ljudi – dobivaju puni smisao tek kada su povezane u cjelinu. U vremenu obilježenom fragmentacijom, brzinom i površnošću, „Prvi snijeg“ poziva na suprotan impuls: na zadržavanje, promišljanje i emocionalno povezivanje.

Instalacija je ujedno i posveta Gabi Novak, ali i hommage svima onima koji u toj pjesmi prepoznaju vlastite uspomene, prve snjegove, prve ljubavi i one tihe zimske večeri kada je grad bio prekriven bijelom tišinom.

Svečano otvorenje u znaku umjetnosti i elegancije

Sinoćnje otvorenje okupilo je brojne predstavnike kulturnog i javnog života, među kojima su bili Josipa Lisac, Đurđa Tedeschi, Martina Bienenfeld, Branko Franceschi i mnogi drugi, a atmosfera je bila u skladu s karakterom same instalacije – nenametljiva, elegantna i prožeta osjećajem poštovanja prema umjetničkom činu.

Reakcije posjetitelja bile su iznimno pozitivne, a mnogi su isticali kako je riječ o jednoj od najemotivnijih i najautentičnijih adventskih intervencija posljednjih godina, koja ne pokušava impresionirati veličinom, već dubinom.

„Prvi snijeg“ Saše Šekoranje ostaje otvoren do 7. siječnja, svakodnevno od 14 do 22 sata, i predstavlja nezaobilaznu točku ovogodišnjeg Adventa u Zagrebu – ne kao mjesto brze konzumacije sadržaja, već kao prostor susreta s vlastitim sjećanjima, gradom i onim tihim dijelom blagdana koji često zaboravljamo.

PROČITAJTE: Saša Šekoranja i knjiga Atmosfere – Luksuzna monografija koja se ne čita – nego osjeća

U vremenu u kojem advent sve češće postaje natjecanje u buci i svjetlima, „Prvi snijeg“ podsjeća da je ponekad dovoljno nekoliko stihova, malo svjetla i dobra pjesma da bi se grad ponovno pretvorio u mjesto osjećaja.