Saša Šekoranja i knjiga Atmosfere: Luksuzna monografija koja se ne čita – nego osjeća
Nova knjiga Saše Šekoranje, naslovljena Atmosfere, pojavljuje se u trenutku u kojem vizualna kultura sve češće gubi mjeru, a estetika se nerijetko svodi na brzu potrošnju i površni dojam. Upravo zato ova opsežna monografija djeluje gotovo kontrapunktno vremenu u kojem je nastala. Ne nastoji se nametnuti aktualnošću niti zavesti spektaklom, nego se nudi kao promišljen, spor i izrazito osoban pregled umjetničkog i životnog senzibiliteta autora koji već desetljećima djeluje na razmeđi cvjetnog dizajna, likovne umjetnosti i oblikovanja prostora.
Atmosfere nisu knjiga koja pretendira na iscrpnu dokumentaciju karijere niti na sustavno arhiviranje rada. Ona prije svega funkcionira kao autorski izbor, kao subjektivna montaža prizora, prostora i fragmenata koji zajedno tvore prepoznatljiv Šekoranjin svijet. Taj svijet nije linearan niti kronološki organiziran, nego se razvija asocijativno, slijedeći unutarnju logiku osjećaja, sjećanja i vizualnih ritmova. Upravo u toj nepretencioznoj, ali strogo kontroliranoj strukturi leži jedna od temeljnih vrijednosti knjige.
Središnje mjesto u Atmosferama zauzima cvijeće, no ne kao dekorativni element, nego kao nositelj značenja i emotivnog naboja. Šekoranjini cvjetni aranžmani u knjizi nisu predstavljeni kao gotovi proizvodi, nego kao živi organizmi uhvaćeni u trenutku prolaznosti. Fotografije ne teže idealnoj kompoziciji, nego bilježe krhkost, nesavršenost i tiho raspadanje forme. Cvijet je ovdje simbol, ali i materijal, jednako važan zbog svoje vizualne ljepote koliko i zbog svoje prolazne prirode. U tom smislu Atmosfere se mogu čitati i kao meditacija o vremenu, o nestajanju i o nemogućnosti trajnosti.
Osobit značaj knjige proizlazi iz činjenice da autor ne odvaja svoj umjetnički rad od privatnog prostora. Interijeri, vrtovi i vlastite sobe pojavljuju se ravnopravno uz izložbene postave i javne instalacije. Granica između intime i prezentacije gotovo se briše, ali ne na način koji bi djelovao voajerski ili isprazno. Naprotiv, taj pristup otkriva duboko ukorijenjeno uvjerenje da estetika nije povremeni čin, nego kontinuirano stanje svijesti. Prostor u kojem se živi, jednako kao i prostor koji se izlaže, postaje produžetak unutarnjeg stava prema svijetu.
U knjizi su zastupljeni i autorovi slikarski i crtački radovi, koji dodatno proširuju razumijevanje njegova izraza. Ti radovi ne funkcioniraju kao ilustracija cvjetnih motiva, nego kao autonomni zapisi unutarnjih stanja. Linija i boja u njima su suzdržane, često melankolične, lišene svake potrebe za dopadljivošću. Njihova prisutnost u knjizi uspostavlja dijalog između različitih medija, ali i potvrđuje dosljednost autorova estetskog rukopisa, neovisno o formi u kojoj se manifestira.
Tekstualni dijelovi Atmosfera svedeni su na minimum, no njihova je uloga precizno odmjerena. Kratki zapisi, fragmenti misli i citati ne nude tumačenje, nego kontekst. Oni ne vode čitatelja prema zaključku, nego otvaraju prostor za osobnu interpretaciju. Takav odnos prema tekstu dodatno naglašava vizualnu narav knjige, ali i autorovu sklonost suzdržanosti, tišini i nenametljivosti.
Fizički oblik knjige snažno podržava njezin sadržaj. Veliki format, tvrdi uvez i raskošan tisak naglašavaju njezinu objektalnu vrijednost, ali bez pretjerivanja ili demonstrativnog luksuza. Atmosfere su zamišljene kao knjiga koja pripada prostoru u kojem se živi, kao predmet koji se ne konzumira jednokratno, nego kojemu se vraća. U tom smislu ona funkcionira i kao produžetak autorova rada na oblikovanju prostora, jer sama postaje dio interijera, tihi sugovornik svakodnevice.
U konačnici, Atmosfere nisu knjiga koja traži objašnjenje, niti ona koja nudi jasne poruke. Njena snaga leži u dosljednosti, u osjećaju mjere i u dubokom povjerenju u vizualni jezik. Riječ je o djelu koje ne pokušava biti sveobuhvatno, ali uspijeva biti iskreno, i upravo zbog toga ostavlja snažan dojam. U vremenu u kojem se estetika često instrumentalizira, Šekoranjina knjiga podsjeća na njezinu temeljnu svrhu: da uspori pogled, produbi osjećaj i otvori prostor za tišinu.
Na policama s novim izdanjima pojavila se knjiga koja već svojim naslovom postavlja jednostavno pitanje o načinu na koji gledamo vlastiti život, a iza hrvatskog naslova Koliko sam sretan nalazi se ilustrirano djelo američkog animatora i dizajnera Christiana Watsona, čiji je originalni naslov How Lucky Am I: A Skeleton's Guide to Living Your Best Life. Knjiga je objavljena 28. srpnja 2026. u izdanju Clarkson Pottera, ima 128 stranica i pripada onoj vrsti izdanja koja se teško može smjestiti u samo jednu uobičajenu kategoriju, jer povezuje ilustraciju, kratku prozu, osobna promišljanja, teme zahvalnosti, gubitka, prolaznosti i osobnog razvoja.
Početak školske godine za svako dijete predstavlja važnu promjenu, ali njezina težina nije jednaka za sve. Dok se školarci koji se vraćaju u poznato okruženje uglavnom ponovno povezuju s prijateljima, učiteljima i svakodnevnim obvezama, budući prvašići tek trebaju upoznati svijet škole. Nova učionica, nepoznati učitelj, drugačiji ritam dana i susret s vršnjacima mogu izazvati uzbuđenje, ali i nesigurnost. Istodobno, suvremeno djetinjstvo donosi još jedan izazov koji roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici sve teže mogu zanemariti, a riječ je o vremenu koje djeca provode uz pametne telefone, tablete, televizore i druge digitalne uređaje.
Što je Jane Austen posluživala svojim gostima, kako je Emily Dickinson pripremala čaj i kakvi su se okusi nalazili na stolu Lava Tolstoja, Colette ili Trumana Capotea? Na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga „Pisci za stolom“ američke autorice Valerie Stivers, koja književnost promatra iz pomalo neočekivane, ali vrlo bliske perspektive – kroz hranu, kuhanje, svakodnevne navike i trenutke provedene za stolom.
Gotovo milijardu pregleda, publika iz cijele regije i prepoznatljiv autorski pristup temama koje se tiču odnosa, ljubavi, životnih odluka, gubitaka i osobnog razvoja sada dobivaju i književni nastavak. Barbara Udovičić svoj digitalni rad prvi put objedinjuje između korica knjige „Bedra puna riže“, naslova koji donosi drukčiji pogled na osobni rast, bez toksične pozitive, uljepšavanja stvarnosti i unaprijed ponuđenih recepata za sreću.
Ljeto je ono doba godine kada napokon malo usporimo. Dani su duži, obaveza je barem na trenutak manje, a knjige koje su mjesecima čekale na noćnom ormariću ponovno dolaze na red. Za Antoniju Ćosić, novinarku, magistru psihologije i autoricu slikovnice „Krakograd“, čitanje ipak nije samo sezonska navika. Ono je njezin mali ritual, vrijeme koje čuva samo za sebe.
Raskošna izdanja s obiljem 3D ilustracija dizajnirao je i ilustrirao slavni londonski studio MinaLima, poznat po vizualnom identitetu filmova o Harryju Potteru.
Od fenomenalnih recepata gotovih u samo pola sata i vodiča za život bez osjećaja krivnje do raskošnog romantasyja smještenog u veličanstvenoj Italiji, Svijet knjige istaknuo je tri knjige koje će vam začiniti ljetne dane.
Ljeto je idealno vrijeme za nadoknađivanje čitanja za koje tijekom ostatka godine često ne pronalazimo dovoljno vremena. Bilo da čitate pod suncobranom, na balkonu, tijekom dugog putovanja ili u hladu daleko od svakodnevnih obaveza, dobra knjiga može postati najbolje društvo za odmor.
Gotovo tri desetljeća nakon njihova prekida, glumica se u podcastu „Friends Keep Secrets“ prisjetila odnosa s Pittom i razdoblja u kojem je njihova privatna veza postala jedna od najpraćenijih ljubavnih priča Hollywooda.
William se na važnoj ceremoniji pojavio bez supruge Kate Middleton, a društvo mu je pravila njegova teta, princeza Anne, koja je u Norvešku stigla u privatnom svojstvu.
Umjesto da haljinu sačuva za toplije dane, Nina ju je prilagodila prijelaznom razdoblju i pokazala jednostavan trik koji vrijedi isprobati čim temperature počnu padati.
