Gdje god ovo čitate – na kauču ili u krevetu – velika je vjerojatnost da to radite na nekoj vrsti ekrana. Prema istraživanju iz 2022., nakon pandemije Covida većina ljudi povećala je vrijeme koje provode pred ekranom, piše Guardian.
Iako to može ili ne mora biti loše iz raznih razloga, mnoge ljude zabrinjava plavo svjetlo i utječe li njegov sjaj na naša tijela na način na koji sunčeva svjetlost ne djeluje. Može li svjetlo koje isijavaju uređaji biti loše?
Kakav utjecaj plavo svjetlo ima na vaše oči
Za početak, osnove: plavo svjetlo nalazi se na kratkovalnom, visokoenergetskom dijelu vidljivog spektra, blizu UV zraka koje mogu dovesti do dokazano štetnih učinaka na kožu i mrežnicu oka.
Samo po sebi to ne znači ništa – sunce nas oduvijek obasjava plavim svjetlom – ali zabrinutost proizlazi iz činjenice da mnogi ljudi satima bulje u uređaje koji emitiraju plavo svjetlo, ponekad i par centimetara udaljeni od naših očiju, često dugo nakon što je sunce zašlo.
Zašto bi to moglo biti loše? Potencijalni problemi raspoređeni su u tri ključna područja, od kojih su dva međusobno povezana: vid, spavanje i šira zdravstvena pitanja.
Vid je potencijalno najviše zabrinjavajući – što ako svi polako uništavamo svoje oči od pojave pametnih telefona? – ali gotovo da nema dokaza da je to razlog za zabrinutost. Jedna od studija koja se najčešće navodi u prilog ideji da plavo svjetlo uzrokuje oštećenje oka, na primjer, sastojala se od istraživača koji su kombinirali “retinal”, kemikaliju koja se nalazi u oku, zajedno s drugim stanicama, na način koji se ne pojavljuje u žive ljudske oči.
Drugdje su studije na štakorima pokazale da plavo svjetlo može oštetiti stanice mrežnice, ali – još jednom – te su studije provedene in vitro, što znači da nam ne govore mnogo (štakori su noćne životinje, pa možda neće reagirati kao ljudi na plavo svjetlo). Studije na ljudima pod realnim uvjetima gotovo da i ne postoje jer je uporaba LED-a relativno nova, ali oftalmolozi trenutno ne vide mnogo razloga za zabrinutost.
Utječe li plavo svjetlo na spavanje?
Što je sa spavanjem? Ovdje postoje malo bolji dokazi za razmatranje. Prilično je prihvaćeno da plavo svjetlo pojačava budnost i može poboljšati kognitivnu funkciju pod određenim okolnostima – tijekom dana kada je dobro biti na oprezu. Postoje i neki dokazi da potiskuje melatonin, ali tu se mogu uvući nesporazumi. “Melatonin nije ‘hormon spavanja’, on je zapravo vrlo blagi modulator sna“, kaže Russell Foster, profesor cirkadijalne neuroznanosti na Sveučilištu Oxford, za Guardian.
“I nema dokaza da korištenje filtara plavog svjetla na vašem računalu, na primjer, ima bilo kakav učinak na cirkadijalni sustav. U jednoj od najboljih studija te vrste, volonteri su četiri sata gledali u e-čitač na najvećoj svjetlini, neposredno prije odlaska na spavanje. To su činili pet uzastopnih noći, na kraju kojih je melatonin bio potisnut, ali san je kasnio samo 10 minuta.” Ovo može biti statistički značajno, ali je biološki besmisleno, kaže Foster. “Nije da e-čitač nije imao nikakav učinak na biologiju – samo nije imao gotovo nikakav učinak na san.”
Ovo je ključno jer se ponekad smatra da se drugi zdravstveni problemi javljaju zbog poteškoća sa spavanjem povezanih sa svjetlom: pregled studija iz 2019., na primjer, sugerira da poremećaj ciklusa spavanja i budnosti povezan sa svjetlom može uzrokovati neraspoloženje ili metabolički poremećaj, dok je jedna mala studija otkrila veze između izlaganja svjetlu noću i određenih vrsta raka.
No čini se vjerojatnim da izloženost svjetlu općenito ima mnogo značajniji učinak na san od plavog svjetla posebno. Nedavni rad sugerira da se učinci plavog svjetla poništavaju ako ste tijekom dana bili izloženi čak i relativno slabom svjetlu.
Drugim riječima, malo je vjerojatno da si stvarate ozbiljne zdravstvene probleme povremenim prelistavanjem e-čitača ili gledanjem mobitela prije spavanja. Možda ćete osjetiti naprezanje očiju od predugog buljenja u ekran – ili ste pod stresom zbog toga što kasno navečer provjeravate e-mailove – ali malo je vjerojatno da ćete naštetiti snu.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Anamaria Raič za vjenčanje s Bornom Ćorićem odabrala je raskošnu bijelu vjenčanicu s hrvatskim potpisom. Iza kreacije koja je privukla veliku pažnju na prvim fotografijama s vjenčanja stoji Matija Vuica.
