NOVO IZDANJE Školske knjige – Quincy Jones: 12 nota – o životu i kreativnosti

12 nota – o životu i kreativnosti Quincyja Jonesa, jednog od najomiljenijih svjetskih glazbenika, producenata i mentora, autobiografska je pripovijest i izvrstan vodič za samorazvoj koji potvrđuje da je kreativnost univerzalni poziv na koji se svi mogu i trebaju odazvati, bez obzira na godine ili iskustvo. Novo izdanje Školske knjige, u prijevodu Dine Puhovski, može se nabaviti u webshopu i svim knjižarama izdavača.

PROČITAJTE: Eksplozivne Grammy nominacije otkrivene! Tko će osvojiti glazbenu krunu? Pogledajte koje zvijezde su u utrci za najprestižnije nagrade!

Crpeći iz vlastitog života i života mnogih kreativnih suradnika iz prošlosti i sadašnjosti, taj glazbenik koji vješto svira više instrumenata, tekstopisac, skladatelj, aranžer i živa glazbena legenda u dirljivoj ispovijesti sažima pristupačne i mudre lekcije koje govore o strasti samoizražavanja. Dobitnik dvadeset i osam nagrada Grammy progovara o tome kako tugu i bol pretvoriti u moć, a donosi i mnoge praktične savjete o tome kako postaviti vlastite ciljeve i uvježbati svoj um s pomoću svakodnevnih, pozitivnih afirmacija.

Neumoran i vitalan

Quincy Jones vjerojatno je jedan od najdarovitijih glazbenika u povijesti s jedinstvenom karijerom i zadivljujuće širokim rasponom djelovanja: od jazz-trubača i vođe sastava preko aranžera, dirigenta, skladatelja, redatelja Broadwaya i Oscara, producenta i direktora diskografske kuće do impresarija, pedagoga, aktivista… Da biste zavirili u njegovu kreativnu filozofiju, dovoljno je pročitati 12 nota – o životu i kreativnosti, zanimljivo strukturiranu knjigu u kojoj je svaka lekcija nova glazbena nota.

Njezin neumorni i nevjerojatno vitalni autor sedamdeset je godina prisutan u industriji zabave, u kojoj je surađivao s najvećim izvođačima poput Michaela Jacksona, Franka Sinatre, Arethe Franklin i Celine Dion. Uz mnogobrojne zanimljive anegdote i vrijedne savjete, u knjizi donosi svoju fascinantnu životnu priču – od djetinjstva u South Sideu u Chicagu, najvećemu američkome crnačkom getu u vrijeme Velike depresije, uz oca radoholičara koji je radio za gangstere i majku hospitaliziranu u psihijatrijskoj ustanovi, do vrhunskih postignuća na svjetskoj glazbenoj sceni.

Ispreplećući svoju pripovijest, Jones upoznaje čitatelje s vlastitim kreativnim procesom te pokazuje koliko je važno dopustiti poštenju, marljivom radu i dobrim odnosima s ljudima da pokreću karijeru. „Kreativnost teče kroz vas, ne prema vama”, ističe taj produktivni glazbenik te podsjeća na to da je uz njegovanje kreativnosti važna i posvećenost osobnom rastu i kvalitetama kao što su poniznost, velikodušnost, suosjećanje…

Moralni kompas

„Svjestan sam toga da se moje postupanje može katkad učiniti ‘premekanim’, no svoju želju da budem pristojno ljudsko biće ne bih mijenjao za sav novac ovog svijeta. (…) Istina, možda sam tu i tamo propustio prilike ili izgubio novac zato što sam odabrao ispravan put, no također sam se spasio mnogih glavobolja. Bez obzira na to vjerujete li u Boga, karmu, zakone privlačnosti ili ništa od toga, zajednički je nazivnik svega toga da, kada postupate principijelno, privlačite one koji se također ravnaju prema načelima. Ako s ljudima postupate loše, i oni će tako postupati s vama. Naravno, ima iznimaka, ali većinu je vremena točno tako. Znajući tu istinu, spasio sam se od poslova s ljudima kojima nije bilo stalo do moje dobrobiti. Ako postupate časno, izdvajate se iz mnoštva. Lako je prilagoditi se većini i raditi onako kako to rade drugi; mnogo je teže ići uz dlaku i ravnati se prema vlastitome moralnom kompasu”, iskreno napominje autor knjige.

O životu često mislimo kao o nizu događaja koje nismo prouzročili, no to često ne odgovara stvarnoj slici. Za neke smo situacije izravno odgovorni. Quincy Jones priznaje da mu, „odrastajući pod vodstvom jazz-mačora četrdesetih i pedesetih godina” nisu bile strane teške droge te da je običavao popušiti četiri kutije cigareta u jednom danu. Družeći se s prijateljima poput Raya Charlesa i Franka Sinatre, prema vlastitom je priznanju popio količinu alkohola dovoljnu za četrdeset tisuća ljudi! Taj opasan način života slijedio bi i danas da nije bilo susreta sa smrću prouzročenog puknućem glavne arterije u mozgu nakon što je tri dana i tri noći neprestano radio na svojem albumu Mellow Madness. Operacija je trajala sedam i pol sati, a izgledi da preživi bili su jedan posto. Zatim su mu dijagnosticirali još jednu aneurizmu i ponovno je završio na operacijskom stolu. Skupina prijatelja iz glazbene industrije pripremila je za njega komemoraciju, no kako je preživio, pretvorena je u koncert u slavu života.

Poziv na buđenje

„Ono što ljudi često ne primjećuju jest to da sve, pa i fizičko zdravlje, počinje u glavi. Um je najmoćnija stvar koju posjedujete. Može vas dovesti do zelene livade, ali i do najmračnije staze. Ako ostavimo po strani mentalne poremećaje, postizanje razine svjesnosti isključivo je u vašim rukama. Bez svjesnog napora da promijenite svoje misaone procese, pa onda i svoje postupanje, neće se ništa promijeniti. Trebalo mi je nekoliko potresnih poziva na buđenje da to spoznam, no stvarno sam zahvalan što mi je konačno uspjelo. Nadam se da vi nećete čekati da vas trgnu takvi pozivi; nadam se da ćete umjesto toga iz ovih mojih priča izvući pouku i učiniti nužne promjene”, poručuje devedesetogodišnji Quincy Jones.

ULOMCI IZ KNJIGE 12 NOTA – O ŽIVOTU I KREATIVNOSTI

Radite najbolje što možete

Sreća obično prati sudar prilike i pripremljenosti, stoga valja biti pripravan. Nastavite razvijati svoja umijeća, a onda neka se dogodi što se već treba dogoditi. Nije važno kakvu titulu imate na poslu ili imate li osjećaj da je ono što radite nevažno – radite to najbolje što možete. Bez obzira na to jesam li čistio cipele, brao jagode, postavljao čunjeve za kuglanje ili pisao aranžmane za Franka Sinatru, na sve sam primijenio radnu etiku koju mi je usadio moj otac i koja je sve do danas ostala duboko u meni. Bit će mnogo trenutaka u kojima rad koji obavljate neće biti zapažen, no poslušajte me kada vam govorim da netko uvijek gleda. Činjenica da je Bobby Tucker zapazio moje sviranje u Juniorskom bendu Bumpsa Blackwella i da me je Billy Eckstine dovoljno dobro zapamtio da predloži moje ime Nicole Barclay, savršeni su primjeri za to. Što god radili, radite to dobro ili nemojte uopće. (…) Moj je savjet za vas: budite uvijek spremni udubiti se u detalje jer je to jedini način da dosegnete vrhunsku razinu na svojem polju.

Moji mentori

Mnogo mi se toga lošega dogodilo, no ne mogu zaboraviti ni to da je legendarni Clark Terry prihvatio moju molbu da me podučava sviranju trube kada od toga nije imao apsolutno nikakve koristi. Ne mogu zaboraviti ni razdoblje kada me je velika Nadia Boulanger uzela pod svoje okrilje da me nauči sve o jazzu, kontrapunktu, melodiji i da mi temelje koji su mi bili potrebni da postanem glazbenikom kakav sam danas. Ne mogu zaboraviti ni podršku Counta Basieja i njegovo nastojanje da me nauči kako da budem čovjek s integritetom. Neću to nikada, nikada zaboraviti. Nema sumnje da su me moji mentori oblikovali u osobu kakva sam danas, a bez njihove ljubavi i vodstva možda bih još čamio u mraku svoje prošlosti.

Mogućnost izbora

Kada god zapnemo, a onda još ostanemo i zaključani u prošlosti, lišavamo se sadašnjice, ali, nepobitno, i budućnosti. Možemo „zasjesti“ u negativnost davno prošlih dana ili je možemo rabiti kao gorivo za pogon vlastite kreativnosti i života. U većini slučajeva, ako ostavimo po strani ekstremne psihičke bolesti, u konačnici imamo izbor, možemo odlučiti na što ćemo se usredotočiti: na dobro ili na loše.

Naravno, možete se čvrsto držati svoje ljutnje, no ogorčenje će vas uništiti. Morao sam donijeti svjesnu, svakodnevnu odluku da se neću uništavati, nego ću, umjesto toga, preusmjeriti tu energiju i uložiti je u pjesmu, aranžman, ploču ili film – kao kada uzmete smeće i od njega napravite reciklirani papir. Nije lako. Ali je moguće.