Kečap je danas vjerojatno najpoznatiji umak na svijetu i mnogi ne mogu zamisliti sendvič ili ručak bez njega.
Obično ga povezujemo s modernom hranom poput različitih varijanti fast fooda, ali jeste li znali da njegova povijest seže stoljećima u prošlost?
Kako je nastao kečap?
Podrijetlo kečapa seže tisućama godina unatrag u jugoistočnu Aziju, no tada nije nalikovao umaku kakav danas volimo, piše Reader’s Digest. “Priča počinje prije nekoliko tisuća godina, kada su ljudi koji su živjeli uz obale i rijeke jugoistočne Azije i današnje južne Kine počeli čuvati lokalnu ribu i škampe, soleći ih i fermentirajući u bogate slane paste”, kaže Dan Jurafsky, profesor lingvistike na Sveučilištu Stanford i autor knjige The Language of Food.
Ove paste bile su ograničene na regiju sve dok car Wu od Hana nije počeo širiti državu oko 200. pr. Kr. “Dokazi pokazuju da su u tom razdoblju Kinezi usvojili ove riblje umake”, kaže on.
Nastavite čitati nakon oglasa
Stotinama godina ti su fermentirani riblji umaci ostali jedna od najpopularnijih metoda za aromatiziranje hrane u ovoj regiji Kine, danas poznatoj kao Fujian – sve dok ih pomorska putovanja i trgovina nisu otkrili svijetu. “Fujianski trgovci i pomorci voljeli su riblji umak, nazvavši ga ke-tchup, što znači konzervirani riblji umak na Hokkienu, jeziku južnog Fujiana i Tajvana”, kaže Jurafsky.
Početkom 1600-tih, britanski mornari koji su putovali u Indoneziju radi trgovine počeli su razvijati ukus za ke-tchup. “Jelo s broda (slana svinjetina i sušeni krekeri) bilo je prilično bljutavo, pa je ke-tchup pomagao” kaže Jurafsky. “Ali također je moguće da su trgovci zaključili da ga mogu plasirati kod kuće kao egzotičan azijski umak“. Dodaje da je riječ kečap vjerojatno prvi put ušla u engleski jezik u nekom od ovih indonezijskih lučkih gradova.
Ubrzo su britanski mornari kupovali velike količine kečapa, punili ga u boce i donosili kući. No, kao i mnogi uvozni proizvodi, bio je skup, pa su Britanci počeli pokušavati napraviti vlastiti.
Nastavite čitati nakon oglasa
Londonska kuharica iz 1742. sadrži recept za kečap napravljen od piva, inćuna, gljiva, ljutike i začina. “Gljive su ubrzo postale glavni sastojak, a od 1750. do 1850. godine riječ kečap počela je označavati sve rijetke tamne umake napravljene od gljiva ili čak oraha, koji su se često koristili za aromatiziranje otopljenog maslaca”, objašnjava Jurafsky.
Otkud rajčica u kečapu?
Britanci su prvi dodali rajčice u kečap, napominje Jurafsky. Sredinom 1800-tih rajčice su zamijenile gljive. Zatim su inćuni nestali iz recepta te je kečap potpuno izgubio vezu sa svojim ribljim korijenima. Ali iako su korištene rajčice, ovaj je umak još uvijek bio relativno smeđ i rijedak, a ne kao moderni kečap.
Budući da se rajčica razgrađuje brže od ostalih sastojaka, Heinz je 1876. godine proizveo prvi kečap s octom koji sprječava raspadanje.
Nastavite čitati nakon oglasa
U kasnim 1800-tima proizvodnja i popularnost kečapa počeli su rasti u Americi. “Nakon građanskog rata, proizvođači u Americi odgovorili su na znatno povećanu potražnju povećanjem proizvodnje kečapa, prilagođavajući svoje recepte američkim potrošačima, koji su počeli preferirati njihov kečap koji je bio nešto slađi i gušći od britanskog”, kaže Jurafsky.
Otprilike 1910. kečap (osobito Heinz) počeo je nalikovati kečapu u koji danas umačemo pomfrit i pileće medaljone. “Proizvođači poput Heinza otkrili su da dodavanje još više šećera i puno octa pomaže u proizvodnji kečapa koji se bolje čuva, što je dovelo do moderne slatko-kisele formule“, objašnjava Jurafsky.
Kečap koji danas jedemo na hrenovkama i u hamburgerima zapravo je prilično sličan Heinzovom receptu iz ranih 1900-tih. Rajčice i destilirani ocat su još uvijek tu, kao i sol i začini poput luka u prahu. Šećer iz izvornog recepta zamijenjen je visokofruktoznim kukuruznim sirupom.
Četvrto izdanje Asian Street Food Festivala ponovno potvrđuje status jednog od najprepoznatljivijih gastronomskih i kulturnih događanja u Zagrebu, ali i u regiji, jer na jednome mjestu spaja suvremenu street food scenu, elemente azijskih tradicija te oblik kulturne razmjene koji nadilazi isključivo gastronomski doživljaj. Od 13. do 19. svibnja, Trg Josipa Jurja Strossmayera pretvara se u pažljivo kuriran prostor u kojem se svakodnevni gradski ritam preobražava u dinamičnu platformu okusa, mirisa, zvukova i interaktivnih iskustava.
Prvomajsko izdanje PLACe Marketa na Kvatriću ove godine donosi posebno produženi format i još opušteniju atmosferu na otvorenom. U petak, 1. svibnja, popularna zagrebačka gastro manifestacija počinje ranije nego inače – već od 15 sati – čime se posjetiteljima omogućuje cjelodnevno uživanje u hrani, druženju i proljetnom ritmu grada.
Zagrebačka poslovna scena od sutra dobiva novo, relevantno odredište u segmentu urbane gastronomije i jutarnjih rituala – Jo & The Sisters, etablirani splitski “morning club” koncept koji je u proteklim godinama izgradio snažan identitet temeljen na kvaliteti, funkcionalnosti i jasno profiliranoj ponudi.
Hrvatska destilacijska industrija ostvarila je novo, međunarodno relevantno priznanje zahvaljujući uspjehu proizvoda Franz Pelinkovac, koji je na natjecanju London Spirits Competition 2026 osvojio zlatnu medalju te pritom bio najbolje ocijenjeni pelinkovac u svojoj kategoriji. Ovaj rezultat predstavlja jasan pokazatelj konkurentnosti domaćih proizvođača u globalnom kontekstu, ali i potvrdu sustavnog rada usmjerenog na standardizaciju kvalitete i tržišnu prepoznatljivost.
Proljeće je vrijeme buđenja, a nema boljeg mjesta za osjetiti tu energiju od zagrebačkog restorana NOEL, prvog „nositelja“ Michelinove zvjezdice u gradu. Njihov novi jelovnik, simbolično nazvan Spring Echo, prava je oda svježini i kreativnosti koja dolazi s toplijim danima.
Bili smo na otvaranju petog Pizza Festivala Zagreb i već prvi dan jasno je dao do znanja da je riječ o izdanju koje podiže ljestvicu, ne samo u odnosu na prethodne godine, nego i u kontekstu regionalne street food scene. Trg dr. Franje Tuđmana, već dobro poznata festivalska pozornica, tog je četvrtka 16. travnja bio ispunjen gotovo filmskom atmosferom: sunce koje je obasjavalo prostrani park, miris peći na drva koji se širio prostorom i stalni žamor posjetitelja koji su od ranog podneva stvarali ritam koji će obilježiti sljedećih jedanaest dana.
Inspiriran sezonom i lakoćom uživanja, novi jelovnik Le Bistroa donosi suptilnu igru svježine i kreativnosti. Svaki tanjur promišljeno je složen, s naglaskom na čistoću okusa i sklad tekstura, dok cijelo iskustvo zaokružuju tople, zavodljive note koje ostaju dugo u sjećanju. Još jedan spoj lokalnih sastojaka i francuske kuhinje, s naglaskom na održivost, uz potpis chefice Ane Grgić Tomić.
Kad se govori o modernom Eurosongu, teško je zaobići ime Käärijä, čovjeka koji je u samo nekoliko minuta nastupa uspio postati jedan od najvećih fenomena koje je ovo natjecanje iznjedrilo posljednjih godina. Finski glazbenik pravog imena Jere Pöyhönen na Eurosongu 2023. osvojio je publiku eksplozivnom pjesmom “Cha Cha Cha”, kombinacijom industrial metala, rapa, elektronike i potpuno nepredvidive scenske energije koja je prkosila svim pravilima klasične pop izvedbe. Iako nije odnio službenu pobjedu, gledatelji diljem Europe vrlo brzo počeli su ga doživljavati kao moralnog pobjednika natjecanja, a njegov nastup prerastao je u svojevrsni kulturni fenomen koji je nadživio samu Euroviziju.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
