Otočka konoba opće prakse preobrazila se u vrlo dobar do izvrstan restoran moderne kuhinje
U Kali smo zaista uživali. Tehnički savršeno precizno kuhanje, kvalitetne namirnice i okusi hrane
koje ćemo dugo pamtiti – zaslužuju naklon i još jedan posjet.
Sjećate se priče o ružnom pačetu koje se pretvori u labuda? E, pa upravo takvu transformaciju je doživjela Konoba Kala u Supetru, na otoku Braču.
Naime, Konoba Kala postoji već dugi niz godina, a u tom razdoblju je prošla trnovit put od klasičnog turističkog restorana koji je na meniju imao sve od pizze i pilećih krilaca do škampa, da bi prošlih nekoliko sezona svoj fokus prebacili na modernu reinterpretaciju tradicionalne kuhinje.
U Kali smo jeli prošle subote. U restoranu koji je zimski odmor završio sredinom svibnja, za
večerom je bilo 5-6 stolova (što je i očekivano s obzirom na katastrofalne vremenske prilike proteklih tjedana), tako da možemo reći da smo među prvima isprobali njihov novi meni.
Na jelovniku je tek 15-ak jela, zajedno s predjelima i desertima. Volimo kada restoran nudi manje jela, ali tada i očekujemo mnogo veći fokus i wow efekt od baš svakog jela. S obzirom na to da se u Supetru ali i na Braču i nema baš što raditi sredinom svibnja, već ranije smo se pripremili da ćemo dobar dio predvečerja i večeri provesti u restoranu. A to nam je dalo priliku da isprobamo Kalin degustacijski meni.
ChefDino Šeparović, jedan od najzgodnijih hrvatskih kuhara (cure, napomena: gospodin je friško oženjen), pripremio je 3 tasting menija: mesni od 5 sljedova, riblji od 5 sljedova i kombinirani od 7 sljedova koji je spoj prva dva menija. Odlučili smo se za tasting meni od 7 sljedova, koji se uz amuse-bouche i petit fours zapravo penje do 10 sljedova.
Majoneza od pjenušca, tartar od janjetine, grancigula
Pozdrav iz kuhinje stigao je u obliku patea od crne bračke masline i korneta s tartarom od cikle. Kombinacija hrskavog korneta i slatkasto-svježe cikle je izvrsna, jedini problem je što nestaje u jednom zalogaju. Pate od crne masline savršeno je kremaste teksture uz slabije intenzivan okus ali zato taj okus jako dugo okupira okusne pupoljke. Srećom, prvo smo degustirali ciklu a tek potom maslinu. Da je bilo obrnuto, ciklu ne bismo primijetili. Drugi slijed, što zapravo i ne uračunavamo u sljedove iako nas restorateri u novije vrijeme pokušavaju uvjeriti drugačije, jest kruh. Kalin kruh je fin, od kiselog je tijesta koje ipak zadržava umjerenu notu u okusu, a dolazi uz začinjeni maslac.
Nema mu se što prigovoriti, ali u našem slučaju kruh je ipak ostao sa strane, da upotpuni sljedeće, prave sljedove. Prvo predjelo je panirani poriluk, u kojem su dinstani luk, mrkva, lješnjak i komorač. Isključivo povrtno jelo, što je i u redu s obzirom na količine mesa i ribe koje tek slijede.
Nastavite čitati nakon oglasa
Tartar mlade janjetine poslužen je u omotu od korabe, a upotpunjuje ga majoneza na bazi pjenušca. Ovo jelo zapravo je imalo veliku tehničku grešku, ali to je bila jedina tehnička pogreška u 10-slijednom meniju. Tabasco je popularan umak koji se stavlja u tartar, a njegova uloga je ljutinom pojačati okus jela i eventualno smanjiti okus sirovosti za one koji ne vole sirovo, ali bi ipak uživali u tartaru. Ipak, kada se radi s delikatnim i iznimno kvalitetnim mesom kao što je mlado janje, tada bi u prvom planu trebao biti okus janjetine, a ne ljutina. Istine radi, ljutini usprkos – tartar je bio fin.
Cappellette punjene grancigulom ćemo pamtiti još dugo. Tehnički precizno skuhana tjestenina, briljantan umak kojeg bismo najradije jeli samog uz kruh, dali su nam novi pogled na Kalu. Iako smo dojma da je intenzivan umak dominirao nad tjesteninom, mi ga ne želimo mijenjati. Umak je eksplozija okusa u ustima.
Nastavite čitati nakon oglasa
Dimljenje povrća bi neke moglo iznenaditi
Porcije su velike. Bolje bi pristajale meniju od 3 do 5 sljedova, a 10 sljedova ovakvih porcija je zaista teško pojesti. Zatražili smo od kuhinje da uspore s izbacivanjem jela, što su s osmijehom prihvatili.
Rekli bismo da su i oni svjesni da imaju velike porcije, ali – s obzirom na onu poznatu činjenicu o „rastrošnosti“ Bračana – bolje i više nego da nekom bude manje.
Slijedile su šparoge s gljivama, upotpunjene dimljenim (sic!) radičem, a potom i prvo glavno jelo: brancin s dimljenom blitvom. Dimljenje kupusastog povrća popularno je u francuskoj kuhinji, a snažan utjecaj ove kolijevke kulinarstva na chefa Šeparovića smo primijetili i u drugim jelima.
Nastavite čitati nakon oglasa
Nakon izvrsnog brancina, drugo glavno jelo je janjeći file u au jus umaku, s kremom od graška, gnudima od ovčjeg sira i mladim lukom. Dimljenim lukom, naravno. Janjetina dolazi u dva oblika – omotana pancetom i u tempuri. Ovo jelo bismo najradnije jeli svaki vikend.
Desert je podijeljen u dva slijeda. Prvo dolazi mousse od maline i limuna, a u drugom slijedu kolačić od smokve, kolačić od naranče i badema te čokolada okupana portom. Čokolada je možda bila previše intenzivna za kraj tako složene i količinski velike večere, a nije joj pomoglo ni to što je već prošla ponoć. S druge strane, da jednog dana moramo izabrati desert kao svoje posljednje jelo – velika je vjerojatnost da bi to bio upravo mousse od maline i limuna chefa Šeparovića.
Kala nije konoba. Kala je ozbiljan restoran moderne europske kuhinje
Vinska karta pokušava balansirati između ziheraštva i hrabrosti. Pa tako nudi pjenušac vinarije Grabovac iz Donjeg Prološca, ali za svaki slučaj i popularniju etiketu poput Šembera, a tu je i šampanjac za one željne krede. Za čitatelje koji slabije prate pjenušce iz doline dalmatinske Zagore, Grabovac su oni koji su se ne tako davno usporedili sa slavnim Dom Perignonom. Glupost na stranu, ali Grabovčev pjenušac zaista je fin. Fin za onu kategoriju kojoj bi i trebao pripadati.
Od šezdesetak vina u ponudi, tek su 4 s otoka Brača. I još nekolicina iz bližeg okruženja. Popriličan je broj Francuza, Talijana, Istrijana pa čak i vina s Plešivice. U bračkoj konobi bismo očekivali mnogo veći utjecaj bračkog podneblja. Ili barem srednjodalmatinskih etiketa.
Istini za volju, uz ono što chef Šeparović kuha, ne ide domaće bračko vino već ponajbolje svjetske etikete. Kala nije konoba. Kala je ozbiljan restoran moderne europske kuhinje koji temelj svog jelovnika nalazi u tradiciji bračkog i dalmatinskog podneblja. I zato Kali pristaju i foie gras, i janjetina u panceti, i Bourgogne Rouge, i Senjkovićev Bročko. Obitelj Šeparović i Kala, ako nastave s ovakvim kuhanjem, a istovremeno budu pazili na food cost i ozbiljno upravljali poslovanjem restorana, donijet će svijetlu budućnost bračkoj kuhinji.
Ipak, šteta. Šteta da Supetar nije na kopnu, pa da Kala može funkcionirati kao cjelogodišnji
restoran. Ovako ćemo u njihovim specijalitetima moći uživati tek nekoliko mjeseci u godini. Naravno, pod uvjetom da smo spremni istrpjeti ekstremne gužve u splitskoj luci radi dobrog zalogaja. Srećom, Kala vrijedi toga. Degustacijski meni za dvoje, uz pjenušac, bocu Chablisa poznate francuske vinarije William Fevre Domaine, čašu Damjanićevog Clementea, par voda i viski su nas koštali oko 400 eura. Izvrsna vrijednost za novac. Servis je korektan i pristojan, ali donekle ukočen. No, želimo vjerovati da će se i oni brzo uhodati.
Postoje mjesta na kojima se tradicija ne čuva iza staklenih vitrina muzeja niti između korica starih kuharica, nego svakoga jutra ponovno oživi u mirisu svježe naribane korice limuna, toplini pećnice i rukama koje već desetljećima jednako strpljivo oblikuju tijesto prema pravilima koja se nikada nisu zapisivala u receptima, nego su se prenosila pogledom, iskustvom i povjerenjem između generacija žena. Upravo se takva priča već više od trideset godina odvija u kamenoj jezgri Korčule, gdje je Smiljana Matijaca svoj život posvetila nečemu što je mnogo veće od slastičarstva, pretvorivši očuvanje tradicionalnih korčulanskih kolača u životni poziv i dokaz da gastronomija može biti jednako snažan čuvar identiteta kao jezik, arhitektura ili običaji.
Postoje mjesta koja osvajaju spektakularnim hotelima, luksuznim marinama ili velikim plažama, a postoje i ona čija se posebnost krije upravo u njihovoj skromnosti, tišini i autentičnosti, zbog čega se svaki dolazak pretvara u iskustvo koje se dugo pamti, a upravo je takav Vrnik Arts Club, jedinstvena lifestyle i gastronomska destinacija smještena na otočiću Vrniku, svega desetak minuta vožnje brodom od povijesne jezgre Korčule, gdje se susreću priroda, umjetnost, bogata otočka baština i mediteranska kuhinja koja na najbolji mogući način interpretira okuse juga Hrvatske.
Korčula posljednjih godina sve snažnije potvrđuje status jedne od najzanimljivijih hrvatskih gastronomskih destinacija, no među brojnim restoranima i konobama posebno se izdvaja Maha Bar, mjesto koje uspješno spaja ozbiljno kuharsko iskustvo, suvremeni pristup street foodu i autentične okuse otoka u koncept koji jednako privlači lokalno stanovništvo i goste iz cijeloga svijeta, stvarajući pritom iskustvo koje nadilazi očekivanja klasičnog burger bara i pretvara svaki obrok u opušteno, ali gastronomski promišljeno putovanje kroz suvremenu dalmatinsku kuhinju.
Postoje mjesta na Jadranu koja ne osvajaju pogledom na more s prve linije obale, raskošnim interijerima ili modernim gastronomskim konceptima, već nečim daleko vrjednijim – osjećajem da ste barem na nekoliko sati postali dio nečijeg doma, obiteljske priče i tradicije koja se na istom mjestu prenosi generacijama. Upravo je takvo mjesto seljačko domaćinstvo Gera, smješteno u Postrani, jednom od najstarijih zaseoka Žrnova, svega nekoliko minuta vožnje od grada Korčule, gdje kamen, maslinici, vinogradi i mirisi mediteranskog bilja i danas određuju ritam svakodnevice jednako kao i prije nekoliko stoljeća.
Generacijama potrošača u Hrvatskoj dobro poznat okus privukao je pozornost i na međunarodnoj sceni. Cockta je uvrštena među najzanimljivija bezalkoholna pića iz različitih dijelova svijeta u izboru uglednog britanskog lifestyle magazina Monocle, koji je ističe kao autentično piće prepoznatljivog karaktera i podrijetla koje vrijedi isprobati.
Jadranska tuna već je godinama jedan od najcjenjenijih simbola mediteranske gastronomije, namirnica koja u sebi nosi karakter mora, snagu tradicije i neograničen prostor za kreativnost suvremenih chefova, a upravo će ta posebna riba biti u središtu jedne od najiščekivanijih gourmet večeri ovogodišnjeg Tunalicious Festivala. U četvrtak, 10. rujna, s početkom u 19:30 sati, porečki restoran Spinnaker otvorit će vrata ekskluzivnom izdanju Spinnaker Gourmet Stagea, događanju koje će spojiti autorsku kuhinju chefa Marka Turkovića i vrhunske vinske etikete renomirane vinarije Saints Hills.
Može li jedno bezalkoholno piće postati dio identiteta zemlje? Ako je suditi prema izboru uglednog svjetskog magazina Monocle, odgovor je potvrdan. U svom ljetnom vodiču posvećenom najzanimljivijim osvježavajućim pićima iz različitih dijelova svijeta, urednici su odlučili napraviti odmak od globalnih klasika i čitateljima preporučiti pića koja nose priču, tradiciju i autentičan karakter. Drugim riječima, poruka je bila jednostavna – ovoga ljeta barem nakratko odložite Coca-Colu i otkrijte okuse koji su obilježili čitave generacije u svojim zemljama.
Postoje mjesta koja putovanje pretvaraju u niz lijepih fotografija, a postoje i ona koja ga pretvaraju u uspomenu kojoj se vraćamo još dugo nakon povratka kući. Restoran Filippi na Korčuli pripada upravo toj drugoj kategoriji jer ovdje gastronomija nije tek dio turističke ponude, nego način na koji otok priča svoju priču kroz mirise, okuse, ljude i stoljetnu tradiciju. Smješten uz povijesne zidine staroga grada, na slikovitom Šetalištu Petra Kanavelića, Filippi već godinama predstavlja jedno od najposebnijih mjesta na hrvatskoj gastronomskoj karti, a činjenica da ga kontinuirano preporučuje Michelin Guide potvrđuje kako je riječ o restoranu koji uspješno spaja vrhunsku kuhinju, autentičnost i iskustvo koje nadilazi klasičan odlazak na večeru.
Problem više nije pronaći kolagen, nego odabrati onaj beauty suplement koji ima najviše smisla. Ponuda nikad nije bila veća, formule na prvu djeluju slično, a gotovo svaka obećava čvršću kožu, bujniju kosu i nokte koji se više ne listaju. Budući da cijene kolagenskih dodataka nisu zanemarive, metoda pokušaja i pogreške može postati prilično skup eksperiment.
Glumičina mlađa sestra Gesine Bullock-Prado objavila je emotivnu uspomenu iz njihovog djetinjstva, a mnogi su primijetili koliko se holivudska zvijezda gotovo nije promijenila.
Nika je uz more pozirala u bikiniju s prepoznatljivim crveno-bijelim gingham uzorkom. Gornji dio klasičnog je trokutastog kroja, dok se donji dio veže tankim trakicama sa strane.
