Barbara Udovičić ima novu knjigu, a „Bedra puna riže“ nije ono što očekujete od knjige o osobnom rastu

Gotovo milijardu pregleda na društvenim mrežama posljednjih je mjeseci Barbaru Udovičić pozicioniralo među prepoznatljivije autore regionalnog digitalnog prostora, a sadržaj koji svakodnevno objavljuje pokazao je da postoji široka publika zainteresirana za razgovore o životu koji ne ostaju na površini i koji se ne pokušavaju svesti na jednostavne formule, motivacijske poruke ili kratke odgovore na složena osobna pitanja. Njezina promišljanja o međuljudskim odnosima, ljubavi, emocionalnim izborima, gubicima, granicama, odgovornosti i osobnom rastu privukla su publiku različitih generacija, upravo zato što polaze od stvarnosti kakva jest, sa svim njezinim proturječjima, pogreškama, razočaranjima i odlukama koje često donosimo i onda kada znamo da možda nisu najbolje za nas.

Sada taj razgovor prvi put izlazi iz kratke forme društvenih mreža i dobiva opsežniji oblik u knjizi „Bedra puna riže“, književnom prvijencu Barbare Udovičić koji je dostupan u prednarudžbi. Knjiga ne nastavlja trend publikacija koje čitatelju obećavaju jednostavan put prema idealnom životu, niti pokušava ponuditi univerzalne odgovore na pitanja koja su po svojoj prirodi osobna i složena. Naprotiv, „Bedra puna riže“ polazi od pretpostavke da se život ne može urediti nekoliko motivacijskih rečenica i da osobni razvoj nije proces u kojem nakon nekoliko pravilno odabranih odluka sve odjednom postaje jednostavno, jasno i savršeno.

U središtu knjige nalazi se upravo ono što se često pokušava izbjeći kada govorimo o osobnom razvoju – suočavanje sa stvarnošću. Bez ružičastih naočala, bez nametanja toksične pozitive i bez uvjeravanja da će se svaka situacija nužno pretvoriti u nešto dobro, Barbara Udovičić otvara teme o kojima ljudi često razmišljaju u tišini, ali ih nerijetko izbjegavaju izgovoriti naglas. Riječ je o pitanjima koja se odnose na naše odnose s drugima, odluke koje donosimo, granice koje postavljamo, obrasce ponašanja koje ponavljamo i sposobnost da prepoznamo trenutak u kojem moramo prihvatiti da nešto više ne funkcionira, čak i kada smo dugo ulagali u uvjerenje da će se okolnosti promijeniti.

Zašto ostajemo ondje gdje znamo da više ne bismo trebali biti, zašto branimo odluke koje nas čine nesretnima, koliko smo spremni platiti za vlastitu nadu, što sve nazivamo ljubavlju i koliko dugo možemo živjeti prema pravilima svijeta koji se u međuvremenu promijenio samo su neka od pitanja koja otvara „Bedra puna riže“. Umjesto pokušaja da čitatelju ponudi konačne odgovore, knjiga prostor ostavlja upravo pitanjima, uključujući i ona koja nisu ugodna, koja mogu izazvati nelagodu ili nas natjerati da preispitamo vlastite odluke, jer se stvarna promjena najčešće ne događa u trenutku kada pronađemo savršenu rečenicu, nego onda kada smo spremni iskreno pogledati vlastiti život i priznati ono što smo dugo pokušavali ne vidjeti.

Jedna od središnjih metafora knjige upravo je riža, namirnica koja sama po sebi djeluje jednostavno i neutralno, ali koja se promjenom konteksta, dodavanjem sastojaka i načinom pripreme pretvara u nešto sasvim drugo. Jedno zrno može izgledati gotovo nevažno, toliko malo da mu pojedinačno teško možemo pripisati bilo kakvu ozbiljnu vrijednost, no zrno po zrno na kraju ispunjava cijelu zdjelu. Ista se logika može primijeniti i na život, jer velike posljedice često nisu rezultat jedne velike odluke, nego niza malih izbora koje svakodnevno ponavljamo, često bez svijesti o tome koliko će se njihovi učinci s vremenom zbrojiti.

Na isti način na koji se zrna riže postupno nakupljaju, u našim se životima nakupljaju odluke, odnosi, navike, kompromisi, prešućivanja, granice koje smo postavili ili propustili postaviti, kao i situacije preko kojih smo odlučili prijeći uvjeravajući sami sebe da nisu dovoljno važne da bismo se njima bavili. Ono što nam se danas može činiti kao sitnica, nakon dovoljno vremena može postati obrazac koji određuje način na koji živimo, ljude koje biramo, odnose u kojima ostajemo i sliku koju imamo o sebi.

Upravo zato „Bedra puna riže“ osobni rast ne promatra kroz njegovu uljepšanu, idealiziranu i često površnu verziju koju danas susrećemo u digitalnom prostoru, nego kao proces koji zahtijeva vrijeme, disciplinu, odgovornost i spremnost na suočavanje sa sobom. Takav rast nije uvijek ugodan, a često nije ni posebno atraktivan, jer podrazumijeva spremnost da se prođe kroz vlastite pogreške, razočaranja i emocionalne slijepe ulice, bez pokušaja da se sve odmah pretvori u pozitivnu lekciju ili inspirativnu priču.

Vizualni i sadržajni identitet knjige pritom počiva na snažnom kontrastu crne i bijele boje, odnosno dominantne tame i nemilosrdne jasnoće svjetla, čime se dodatno naglašava temeljna ideja knjige da između onoga što želimo vidjeti i onoga što uistinu jest često postoji prostor koji pokušavamo ispuniti različitim opravdanjima. „Bedra puna riže“ ne nudi jednostavne sive zone kao utočište od donošenja odluka, nego čitatelja poziva da vlastite situacije pogleda izravnije i da prihvati mogućnost kako jasnoća ponekad dolazi tek nakon što prestanemo pregovarati sami sa sobom.

Od gotovo tri desetljeća u medijima do nove knjige

Barbara Udovičić po struci je profesorica psihologije i magistrica ekonomije, a profesionalni je put gotovo tri desetljeća gradila u medijima, gdje je radila kao novinarka, televizijska urednica i voditeljica, uređivala sadržaje, intervjuirala sugovornike, vodila televizijske emisije te sudjelovala u organizaciji poslovnih i javnih događanja. Dugogodišnje iskustvo rada s ljudima, pričama i različitim životnim perspektivama pritom je oblikovalo način na koji pristupa temama koje danas obrađuje i u svojem digitalnom radu.

Nakon gotovo trideset godina provedenih u medijskom prostoru, Barbara je svoj način razmišljanja posljednjih mjeseci prenijela na društvene mreže, gdje je njezin sadržaj dosegnuo neočekivanu razinu interesa. Gotovo milijardu pregleda predstavlja značajan doseg, no još je važnija činjenica da se iza tog broja razvila aktivna publika koja njezine sadržaje prati, komentira i dijeli te se uključuje u razgovore o temama koje se često smatraju previše osobnima, složenima ili neugodnima za javni prostor.

Paradoksalno, upravo je rast publike dodatno naglasio potrebu da se odmakne od pozicije osobe koja navodno ima odgovor na svako pitanje. Umjesto konačnih rješenja, njezin pristup sve se više temelji na otvaranju pitanja koja ostaju prisutna i nakon što sadržaj završi, odnosno na promišljanjima koja čitatelja ili gledatelja ne pokušavaju uvjeriti da postoji jedna ispravna odluka, nego ga potiču da razmotri vlastite okolnosti i odgovornost koju ima prema vlastitom životu.

Takva pitanja često ne daju brze odgovore, a njihova vrijednost upravo je u tome što ostaju s nama. Vraćaju se tijekom svakodnevnih situacija, dok vozimo automobil, stojimo pod tušem, razgovaramo s nekim koga volimo ili ponovno napravimo nešto za što smo prethodno odlučili da više nikada nećemo učiniti. Upravo se u tom prostoru između odluke i njezine provedbe, između onoga što znamo i onoga što ipak činimo, nalazi velik dio tema kojima se „Bedra puna riže“ bave.

Knjiga je zato prirodan nastavak autoričina dosadašnjeg rada, ali istodobno i njegov novi oblik. Za razliku od kratkog digitalnog formata, koji nužno zahtijeva sažimanje složenih misli u ograničen vremenski prostor, knjiga omogućuje da se pojedina tema razvije, da se pitanje zadrži dovoljno dugo i da čitatelj dobije prostor za vlastito promišljanje. „Bedra puna riže“ upravo zato ne pokušava život svesti na nekoliko sekundi sadržaja, nego mu pristupa kao procesu koji zahtijeva vrijeme, pažnju i spremnost da se u pojedinim trenucima suočimo s onime što možda ne želimo čuti.

Nakon godina rada u medijima i svakodnevnog postavljanja pitanja različitim sugovornicima, Barbara Udovičić danas polazi od jednostavne, ali zahtjevne pretpostavke: ljudi koji tvrde da imaju odgovor na svako pitanje često su manje zanimljivi od onih koji znaju prepoznati pravo pitanje. Upravo takva pitanja čine temelj njezina književnog prvijenca, koji čitatelju ne obećava savršen život, nego nudi prostor za iskrenije promišljanje o životu koji već živi.

„Bedra puna riže“ dostupna je u prednarudžbi, a knjiga je zamišljena kao nastavak razgovora koji je Barbara Udovičić započela na društvenim mrežama, samo sada u formatu koji omogućuje više prostora, više konteksta i dublje zadržavanje na temama koje se u kratkom digitalnom sadržaju često mogu tek otvoriti. Umjesto još jednog priručnika za navodno savršen život, riječ je o knjizi koja polazi od jednostavne činjenice da osobna promjena nije uvijek ugodna, da odgovori nisu uvijek dostupni i da je ponekad najvažniji korak upravo spremnost da sebi postavimo pitanje od kojega smo najduže bježali.

Poseban dio projekta predstavlja i humanitarna komponenta knjige. Od svake prodane knjige „Bedra puna riže“ jedan euro izdvaja se u fond „Bertino zrno“, a prikupljena sredstva bit će donirana provjerenim udrugama i skloništima za napuštene životinje diljem regije. Na taj način projekt ne završava na samoj knjizi i njezinoj publici, nego dio ostvarene vrijednosti usmjerava prema konkretnom cilju i organizacijama koje svakodnevno brinu o životinjama kojima je potrebna pomoć.

„Bedra puna riže“ tako objedinjuje iskustvo gotovo tri desetljeća rada u medijima, autorici svojstven izravan pristup životnim temama i iskustvo komunikacije s publikom koja je njezin sadržaj već prepoznala na društvenim mrežama. Knjiga je pritom više od prijenosa postojećeg digitalnog formata između korica, jer čitatelju daje priliku da se dulje zadrži uz teme koje se tiču svakoga od nas, bez potrebe za uljepšavanjem, bez obećanja da će sve uvijek završiti dobro i bez ideje da postoji univerzalan recept za život.

Jer kao što jedno zrno samo po sebi ne čini zdjelu punom, ni jedan trenutak, jedna odluka ili jedna pogreška ne određuju cijeli naš život. Ono što nas oblikuje nastaje postupno, iz svega onoga što svakodnevno biramo, prihvaćamo, prešućujemo, ponavljamo i mijenjamo. Upravo zato „Bedra puna riže“ pozivaju na promišljanje o vlastitim izborima, ne nudeći čitatelju gotovu kartu za savršen život, nego prostor da napokon pogleda kartu koju već ima i odluči kamo želi dalje.