Nezaboravna Disneyjeva čarolija se vraća u Zagreb: Večer u kojoj se Lisinski pretvara u svijet iz djetinjstva
U Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno se otvara prostor u kojem se glazba ne doživljava samo kao izvedba, nego kao pažljivo oblikovan svijet u koji publika ulazi već pri samom ulasku u dvoranu. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog izdanja, “Disney koncert: tamo gdje snovi postaju stvarnost” vraća se 12. i 13. rujna u 19 sati, s ambicijom da iskustvo podigne na još višu razinu i da poznate melodije pretvori u zajedničko emocionalno putovanje kroz sjećanja, djetinjstvo i maštu.
U središtu tog glazbenog doživljaja nalazi se Zagrebačka filharmonija Zagrebačka filharmonija, čiji orkestralni zvuk pod ravnanjem maestra Alana Bjelinskog daje Disneyjevim pjesmama novu, koncertnu dimenziju. Ono što je u animiranim filmovima vezano uz sliku i narativ, ovdje se pretvara u čistu glazbu koja nosi emociju bez posredovanja, oslanjajući se isključivo na interpretaciju, dinamiku i zajednički dah orkestra i solista.
Ovogodišnji program okuplja izvođače koji su već prepoznatljivi po sposobnosti da se prirodno kreću između kazališne interpretacije i pop senzibiliteta, pa tako publiku očekuju nastupi izvođača poput Franke Batelić, Damira Kedže, Vande Winter, Dražena Bratulića i Laure Sučec. Njihove interpretacije poznatih Disneyjevih skladbi ne oslanjaju se samo na vokalnu preciznost, nego i na emocionalnu interpretaciju koja zahtijeva svojevrsni povratak u vlastitu maštu, u onaj trenutak kada su se te pjesme prvi put doživjele bez filtera odraslog svijeta.
U razgovorima o pripremama i samom koncertu, izvođači često ističu upravo taj povratak djetinjstvu kao ključni dio procesa. Damir Kedžo naglašava kako je posebno iskustvo pjevati pjesme uz koje je i sam odrastao, ali sada u potpuno novom okruženju simfonijskog orkestra i pred publikom koja se proteže kroz više generacija, što cijelom događaju daje dodatnu slojevitost i težinu. Dražen Bratulić, koji već desetljećima ima poseban odnos s Disneyjevim svijetom kroz sinkronizaciju i scenski rad, govori o tom susretu kao o kontinuiranoj igri koja nikada nije u potpunosti prestala, već je samo mijenjala oblik kroz godine.
Vanda Winter posebno naglašava atmosferu zajedništva na sceni i osjećaj sigurnosti koji donosi rad s maestrom Bjelinskim, ali i uz orkestar koji svakoj izvedbi daje novu boju i dinamiku, dok mlada Laura Sučec ovaj nastup doživljava kao izazov i priliku za umjetnički rast, posebno ističući veličinu i snagu orkestra kao iskustvo koje se ne može usporediti s manjim glazbenim formatima. Franka Batelić, s druge strane, u pripreme ulazi kroz intimniji, obiteljski kontekst, naglašavajući kako joj upravo svakodnevni trenuci s djecom, zajedničko gledanje animiranih filmova i pjevanje pjesama kod kuće pomažu da ponovno pronađe onu iskrenu, dječju emociju koja je nužna za ovakav tip interpretacije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Posebna vrijednost ovogodišnjeg izdanja ogleda se i u dodatnom sadržaju koji se odvija prije samog koncerta, kada se najmlađi posjetitelji uvode u Disneyjev svijet kroz kreativne radionice i susrete koji stvaraju prvi kontakt s atmosferom koja ih kasnije čeka u dvorani. Time se cijeli događaj ne ograničava samo na večernju izvedbu, nego se pretvara u cjelodnevno iskustvo koje se postupno gradi i emocionalno priprema publiku.
Za one koji žele intimniji i personaliziraniji doživljaj, organiziran je i Meet & Greet program koji nakon koncerta omogućuje susret s izvođačima, čime se briše granica između pozornice i publike te se stvara osjećaj bliskosti koji ovakvi događaji rijetko nude u ovako velikom formatu.
Nastavite čitati nakon oglasa
U pozadini cijelog projekta nalazi se i ideja da glazba Disneyjevih filmova ne pripada isključivo ekranu, nego da živi u prostoru kolektivnog pamćenja, gdje se svaka nota povezuje s osobnim iskustvima gledatelja i slušatelja. Upravo zato ovaj koncert ne funkcionira samo kao glazbeni događaj, nego kao svojevrsni emotivni arhiv u kojem se susreću različite generacije kroz zajednički jezik melodije.
Ulazak u ovu koncertnu večer tako ne znači samo dolazak na izvedbu, nego ulazak u prostor u kojem se poznate priče ponovno otvaraju, ovaj put bez animacije, ali s jednakom snagom imaginacije. U tom susretu orkestra, glasova i publike, Disneyjev svijet ne ostaje na platnu, nego se širi u dvoranu i postaje iskustvo koje se pamti dugo nakon što se svjetla ugase.
Na današnji dan, prije trideset i jednu godinu, 7. kolovoza 1995., na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa dogodio se jedan od najtragičnijih događaja koji se vežu uz završnicu ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tijekom zračnog napada na izbjegličku kolonu koja se kretala prema Bosni i Hercegovini poginulo je deset civila, među kojima je bilo četvero djece, dok je više osoba ranjeno. Među najmlađim žrtvama bili su jedanaestogodišnja Nevenka Rajić i njezin devetogodišnji brat Žarko Rajić iz Donjeg Lapca, čije su smrti tijekom desetljeća postale simbol stradanja djece u ratnim okolnostima i podsjetnik na činjenicu da upravo oni koji u ratovima nemaju nikakvu odgovornost nerijetko plaćaju njihovu najveću cijenu.
Goran Bogdan tijekom posljednjih je godina izgradio status jednog od najuspješnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih glumaca, ostvarivši zapažene uloge u domaćim i inozemnim filmskim i televizijskim projektima koji su njegov talent predstavili publici daleko izvan granica Hrvatske, dok je svojim interpretacijama slojevitih i emocionalno zahtjevnih likova potvrdio glumačku širinu zbog koje ga redovito angažiraju ugledni redatelji europske kinematografije.
Dok publika na pozornici najčešće vidi tek završni rezultat umjetničkog rada, ono što se događa iza kulisa često ostaje skriveno. Upravo taj nevidljivi svijet – isprepleten prijateljstvima, sukobima, odlascima, ljubavima i zajedničkim uspomenama – u središtu je nove predstave „Kazalište“, autorskog projekta jednog od najcjenjenijih europskih dramatičara i redatelja Pascala Ramberta, koja će svoju premijeru doživjeti 21. srpnja u sklopu festivala Riječke ljetne noći.
Postoje predstave koje publiku zabavljaju, postoje one koje izazivaju divljenje zbog estetske ljepote, a postoje i one rijetke, istinski važne izvedbe koje nas ne puštaju da ostanemo isti. Upravo takvo kazališno iskustvo donosi predstava Kad ne čuješ tu rijeku, novi projekt Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta Sisak, nastao u koprodukciji s umjetničkom organizacijom Arterarij, koja na obali Kupe ne donosi samo umjetničku izvedbu, nego i dirljiv podsjetnik da iza svake statistike, svake naslovnice i svake prirodne katastrofe postoje ljudi čije se priče nastavljaju mnogo dulje nego što traje medijska pozornost.
Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.
Dok mnogi kazališni komadi publiku vode unaprijed određenim putem, Astro Maja odlučuje krenuti u sasvim suprotnom smjeru. Ova nesvakidašnja predstava nastala je kao autorski projekt Maje Posavec i Aleksandra Švabića, a posebnost joj je u tome što se njezin tijek ne oblikuje iza kulisa niti ga određuje strogo ispisan scenarij. Umjesto toga, svaka izvedba nastaje u trenutku, pod utjecajem ljudi koji sjede u gledalištu. Znakovi zodijaka prisutne publike postaju svojevrsni suautori večeri, određujući smjer razgovora, pitanja i tema koje će se otvoriti tijekom izvedbe.
Od 19. lipnja do 23. srpnja publiku očekuju 43 izvedbe na 25 lokacija, uključujući i pet novih gradskih prostora, spajajući glazbu, kazalište, ples, film i suvremene izvedbene programe u jedinstveni umjetnički doživljaj grada.
Duhovita, intimna i emotivna izvedba poziva na razgovor s onim dijelom sebe koji još uvijek vjeruje da u životu postoji nešto što ne možemo do kraja objasniti.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
Pulska Arena sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a Severinin koncert u sklopu aktualne turneje „Ja samo pjevam“ potvrdio je da njezina koncertna priča u ovom trenutku nadilazi klasični okvir velikog estradnog nastupa i sve se više oblikuje kao pažljivo koncipirana glazbena produkcija u kojoj su interpretacija, orkestralni zvuk, vizualni identitet i odnos s publikom ravnopravno uključeni u konačni doživljaj.
Beba na fotografiji nosi svijetloružičasti bodi i nježnu kapicu s diskretnim uzorkom, a prizor je u samo nekoliko sati privukao brojne čestitke i poruke podrške.
