Mirogoj kakav još niste vidjeli: Tajne najljepšeg groblja Europe koje redefinira povijest Zagreba
U kontekstu ubrzanih društvenih i urbanističkih transformacija koje su obilježile 19. stoljeće, europski su gradovi, suočeni s intenzivnim demografskim rastom i posljedičnim infrastrukturnim pritiscima, bili primorani razvijati sustavne i dugoročno održive modele upravljanja javnim prostorom. Među ključnim prioritetima tadašnjih upravnih i političkih struktura, uz osiguravanje dostatnih količina pitke vode, razvoj kanalizacijskih sustava i modernizaciju prometne mreže, istaknulo se i pitanje organizacije prikladnih prostora za ukop, koji su morali zadovoljiti stroge sanitetske propise, ali i reflektirati estetske i kulturne vrijednosti vremena. U tom se smislu u brojnim urbanim središtima pristupilo osnivanju novih grobalja ili značajnom proširenju postojećih, najčešće temeljem odluka lokalnih vlasti koje su djelovale u skladu s novim zakonodavnim okvirima.
Istodobno, riječ je o razdoblju u kojem dolazi do snažnog razvoja nacionalnih ideologija i intenziviranja interesa za povijest, što se izravno odrazilo i na percepciju grobalja kao mjesta kolektivne i individualne memorije. Groblja više nisu bila isključivo prostori posljednjeg počivališta, već su zadobila status simboličkih prostora u kojima se afirmira identitet zajednice, njeguje sjećanje na istaknute pojedince te artikulira društveni status obitelji i pojedinaca. Diljem Europe, ali i u regijama pod snažnim europskim kulturnim utjecajem, nastaju monumentalni grobljanski kompleksi obilježeni reprezentativnim arhitektonskim rješenjima, raskošnim mauzolejima i skulpturalnim programima, koji postaju vidljivim pokazateljima civilizacijskih dosega i kulturne samosvijesti društava koja ih podižu.
Takvi su procesi ostavili dubok trag i u urbanom razvoju Zagreba, koji je, unatoč svojoj tadašnjoj veličini i perifernom položaju unutar habsburškog imperijalnog sustava, uspio realizirati projekt iznimne arhitektonske i kulturne vrijednosti. Središnje gradsko groblje Mirogoj, izgrađeno prema projektu arhitekta Herman Bollé, predstavlja jedno od najreprezentativnijih ostvarenja grobljanske arhitekture u srednjoeuropskom prostoru te se s pravom ubraja među vrhunska djela hrvatskog historicizma. Njegova arhitektonska koncepcija, osobito u pogledu odnosa arkada i kupolom natkrivenih paviljona, nema izravnih paralela ni u srednjoeuropskom ni u talijanskom kontekstu 19. i ranog 20. stoljeća. Dodatnu vrijednost ovom kompleksu daje i njegova specifična topografska pozicija – smještaj na padini omogućio je stvaranje dinamične i vizualno iznimno dojmljive cjeline koja već više od stoljeća i pol dominira sjevernim obroncima grada.
Znanstvena i kulturna valorizacija ovoga prostora dodatno je unaprijeđena objavom monografije Mirogoj – Povijest i baština multikonfesionalne nekropole Zagreba autora Dragana Damjanovića, koja na sustavan i analitički utemeljen način obrađuje povijest izgradnje Mirogoja, s posebnim naglaskom na razvoj njegova arhitektonskog sklopa. Publikacija donosi i komparativnu analizu stilskih rješenja u kontekstu srodnih grobljanskih kompleksa južne i srednje Europe, čime se dodatno potvrđuje jedinstvenost zagrebačkog primjera. Posebna vrijednost knjige ogleda se u njezinu interdisciplinarnom pristupu, kojim se arhitektonske specifičnosti Mirogoja interpretiraju unutar šireg društvenog, političkog i kulturnog okvira vremena njegova nastanka.
Bogato opremljena arhivskom građom, suvremenim fotografijama, ilustracijama i nacrtima, uz iscrpnu bibliografiju i detaljno kazalo imena, ova monografija predstavlja relevantan doprinos ne samo povijesti umjetnosti i arhitekture, već i razumijevanju šireg procesa oblikovanja urbanog identiteta Zagreba kao srednjoeuropske metropole.
Za sve koji vjeruju da dobra knjiga uvijek pronađe put do prave police, danas stiže vijest kojoj je teško odoljeti. Svijet knjige, prvi i najveći knjižni klub u Hrvatskoj, na jedan dan otvara vrata baš svima i omogućuje im da isprobaju posebne pogodnosti i popuste u kojima njegovi članovi redovito uživaju.
Posljednjih godina luksuzne modne kuće sve češće izlaze iz okvira modne industrije te kroz umjetničke monografije, fotografske publikacije i kolekcionarska izdanja nastoje dokumentirati osobe, vrijednosti i estetske ideale koji predstavljaju njihovu kreativnu filozofiju, a upravo se u tom kontekstu pojavljuje monografija Bellissimo, ekskluzivna knjiga koju potpisuju Domenico Dolce i Stefano Gabbana, osnivači modne kuće Dolce & Gabbana, posvećena talijanskom glumcu, glazbeniku, slikaru i modelu Micheleu Morroneu, jednom od najprepoznatljivijih suvremenih talijanskih umjetnika čija je međunarodna karijera posljednjih godina doživjela izniman uspon.
Dalibor Kovačec pripada novoj generaciji hrvatskih autora koji vlastite književne svjetove grade dugoročno, sustavno i s iznimnom posvećenošću svakom detalju, a njegova epska fantasy saga Peti Bog rezultat je više od dvadeset godina kontinuiranog rada tijekom kojih je nastajao kompleksan svijet L'vena, oblikovan vlastitom poviješću, geografijom, političkim odnosima, religijama, narodima, jezicima, magijskim sustavom i bogato inspiriran slavenskom mitologijom.
Ljetni mjeseci tradicionalno predstavljaju razdoblje u kojem čitanje ponovno zauzima posebno mjesto u svakodnevici brojnih ljubitelja književnosti, a upravo se tijekom godišnjih odmora, putovanja i sporijeg životnog ritma otvara prostor za romane koji pružaju istodobno opuštanje, emocionalnu angažiranost i potpuno uranjanje u priče koje ostaju u sjećanju dugo nakon posljednje pročitane stranice. Posljednjih nekoliko godina upravo je romantasy postao jedan od najbrže rastućih književnih žanrova na svjetskom tržištu zahvaljujući jedinstvenoj kombinaciji fantastičnih svjetova, složenih političkih odnosa, snažnih ženskih protagonistica, napetih zapleta, bogato izgrađenih mitologija te intenzivnih ljubavnih priča koje se razvijaju u okolnostima obilježenima magijom, opasnostima i moralnim izazovima, zbog čega milijuni čitateljica diljem svijeta s velikim zanimanjem prate svako novo izdanje najpoznatijih autorica ovoga književnog fenomena.
Telemach je u sklopu projekta Sretno more predstavio nagradni natječaj za vrtićku i školsku djecu te dječju edukativnu slikovnicu „Sretno more“, kojima nastavlja aktivnosti usmjerene zaštiti Jadrana i jačanju ekološke svijesti među najmlađima. Slikovnica je nastala u suradnji s autorom Domagojem Jakopovićem Ribafishem, koji se već ranije istaknuo u provođenju edukativnih aktivnosti s djecom i sudjelovanju u akcijama čišćenja obale i mora.
Postoje knjige koje nastaju iz autorske inspiracije, postoje knjige koje nastaju kao rezultat dugog istraživanja određene teme, ali postoje i rijetka djela koja nastaju kao posljednji prostor u kojem čovjek pokušava sačuvati vlastitu cjelovitost, vlastito dostojanstvo i vlastiti život, a upravo toj skupini pripada prvijenac Tatjane Jurić pod naslovom „Muškarci lijevo, žene desno?!“, djelo koje nadilazi okvire autobiografske ispovijesti i prerasta u slojevito svjedočanstvo o procesu psihološkog oporavka, emocionalnog sazrijevanja i ponovne izgradnje osobnog identiteta nakon razdoblja duboke unutarnje krize.
Od rimskih gladijatora do piratskih karata skrivenog blaga, dječja literatura već odavno nadilazi okvire klasične slikovnice i ulazi u prostor ozbiljno promišljenih, bogato ilustriranih izdanja koja istodobno educiraju i oblikuju čitateljsku znatiželju. U vremenu u kojem su ekrani dominantan oblik zabave, sve je izraženija potreba za knjigama koje djecu ne samo zadržavaju u svijetu čitanja nego ih i uvode u njega na način koji je vizualno snažan, sadržajno slojevit i emocionalno privlačan. Upravo takva izdanja, koja spajaju povijest, mitologiju, geografiju i pustolovinu, postaju ključan alat u razvijanju trajne ljubavi prema knjizi, jer čitanje više nije obveza nego putovanje kroz nepoznate svjetove.
U svijetu suvremene fantastike, u kojem dominiraju golemi međunarodni serijali, filmske franšize i globalno prepoznatljivi književni univerzumi, iznimno je rijetko susresti domaći projekt koji se po ambiciji, opsegu i razini razrađenosti može usporediti s najpoznatijim ostvarenjima žanra. Upravo zato saga „Peti bog“ hrvatskog autora Dalibora Kovačeca posljednjih godina privlači sve veću pozornost ljubitelja epske fantastike. Riječ je o projektu koji nije nastao preko noći niti kao odgovor na aktualne trendove, već o svijetu koji se razvijao više od dva desetljeća, postupno prerastajući iz prvotnih ideja i bilježaka u jedan od najopsežnijih domaćih fantasy univerzuma.
Postoji jedan trenutak koji mnogi poznaju, onaj kada se pred ogledalom ne traži nesavršenost, nego mogućnost da se još bolje osjećamo u vlastitom tijelu. Nije riječ o želji za promjenom identiteta niti o potrebi da postanemo netko drugi, već o onom tihom osjećaju da bismo uz malu, stručnu korekciju mogli ponovno pronaći ravnotežu između slike koju vidimo izvana i samopouzdanja koje nosimo iznutra.