Karlo Štefanek razotkriva iluziju povezanosti: Izložba koja će vas natjerati da preispitate vlastiti digitalni život
U suvremenom trenutku u kojem se svakodnevica gotovo neprimjetno prelijeva iz fizičkog u digitalno, umjetnička praksa Karla Štefaneka pojavljuje se kao precizno artikuliran odgovor na jedno od ključnih pitanja našeg vremena: što danas uopće znači biti prisutan, viđen i povezan. Njegov rad ne nastaje kao ilustracija digitalne stvarnosti, već kao njezina introspektivna, često nelagodna analiza – prostor u kojem se osobno iskustvo susreće s kolektivnim obrascima komunikacije, a identitet postaje fluidna, višestruko posredovana konstrukcija.
Izložba Cheers! So she goes, koja se otvara 31. ožujka 2026. u Galerija Miroslav Kraljević, donosi zaokruženi presjek Štefanekove recentne produkcije, ali i ambiciozno postavljen konceptualni okvir unutar kojeg se propituje sama narav komunikacije u digitalnom dobu. Već na razini postava jasno je da galerijski prostor više ne funkcionira kao neutralna bijela kocka, već kao aktivni sudionik narativa – transformiran u hibridni ambijent koji istodobno priziva fizičku bliskost i njezinu nemogućnost.
Polazeći od svakodnevnih iskustava komunikacije na društvenim mrežama, Štefanek otvara pitanje paradoksa suvremenog povezivanja: dok su digitalne platforme dizajnirane kao infrastrukture umrežavanja, one istovremeno proizvode sve izraženiji osjećaj izoliranosti. U tom se raskoraku, kako ga interpretira kustos Leopold Rupnik, razotkriva temeljna napetost između stalne dostupnosti i stvarne odsutnosti.
Kafić kao ne-mjesto i digitalno sučelje
Središnji rad izložbe, instalacija Café Nonplace (2026.), konceptualno se naslanja na teoriju Marc Augé i njegov pojam ne-mjesta – prostora tranzita lišenih identiteta, povijesti i odnosa. Međutim, Štefanek taj pojam prevodi u lokalni, balkanski kontekst kafića, mjesta koje je tradicionalno sinonim za sporost, razgovor i društvenu bliskost.
U njegovoj interpretaciji, taj isti kafić postaje simulacija digitalnog prostora: stolovi i stolice raspoređeni su kao u svakodnevnom ambijentu, no komunikacija se odvija posredovano, putem ekrana koji prikazuju umjetnika u različitim okruženjima – od prirodnih krajolika do urbanih scena i studijskih simulacija. Unatoč stalnoj promjeni pozadine, gesta ostaje ista: sjedenje za stolom, kao univerzalni znak potencijalnog susreta koji se, međutim, nikada ne realizira.
Nastavite čitati nakon oglasa
Time prostor prestaje biti mjesto susreta i postaje sučelje – fragmentirano, odgođeno i uvijek nedovršeno, poput beskonačnog scrollanja koje definira digitalno iskustvo.
Performans kao posredovana prisutnost
U performansu Just Ask (Prijatna kafica) (2026.) Štefanek dodatno radikalizira ideju odsutne prisutnosti. Umjesto fizičkog dolaska na otvorenje, umjetnik se publici obraća putem TikTok prijenosa iz svog studija u Amsterdamu, preuzimajući anonimni identitet i pozivajući publiku na interakciju kroz chat.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ovdje komunikacija gubi neposrednost i pretvara se u niz znakova – komentara, emoji reakcija i kratkih tekstualnih intervencija – koje, iako sugeriraju dijalog, zadržavaju distancu karakterističnu za mrežne prostore. Prisustvo umjetnika tako postaje performativni konstrukt, a publika sudionik komunikacijskog sustava koji istovremeno uključuje i udaljava.
Video-instalacija Cheers! So she goes (2026.) polazi od naizgled banalne geste mirror selfieja, no razvija je u kompleksnu vizualnu meditaciju o identitetu u digitalnom okruženju. Korištenjem umjetne inteligencije, Štefanek generira niz varijacija iste slike koje se neprestano vraćaju u početnu točku, stvarajući zatvorenu petlju samoreferencijalnosti.
U tom beskonačnom kruženju, identitet prestaje biti stabilna kategorija i pretvara se u niz iteracija – uvijek sličnih, ali nikada identičnih. Tekstualni sloj rada, sastavljen od fragmenata internetskog slenga i svakodnevnih razgovora, dodatno naglašava ritam digitalnog govora koji se odvija između spontanosti i automatizma.
Zvučni rad Archie, don’t cry (2026.) uvodi još jednu dimenziju Štefanekova istraživanja: odnos između intime i anonimnosti. Sastavljen od fragmenata TikTok videa prikupljenih tijekom beskonačnog scrollanja, rad postupno formira narativ koji se otkriva kao pismo prekida upućeno entitetu umjetne inteligencije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ono što je u tom procesu osobito intrigantno jest činjenica da emocionalni sadržaj proizlazi iz glasova potpunih stranaca, čiji su izvorni konteksti uklonjeni. Intimnost se, paradoksalno, gradi iz anonimnosti, dok se autentičnost fragmentira i redistribuira kroz algoritamske obrasce.
Umjetnička praksa između gradova i identiteta
Biografski put Karla Štefaneka dodatno osvjetljava tematske preokupacije njegova rada. Preseljenje u Amsterdam u ranoj dobi označilo je početak formiranja njegove umjetničke metodologije, koja se kontinuirano razvija kroz seriju Self-titled (2022–) – projekt koji objedinjuje vizualne i performativne elemente u istraživanju promjenjivih predodžbi o sebstvu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Njegova prisutnost na međunarodnoj sceni – od Stedelijk Museum i La Biennale di Venezia do Museum of Contemporary Art Zagreb i brojnih festivala i galerija diljem Europe i svijeta – svjedoči o umjetniku koji svoju praksu ne promatra lokalno, već kao dio šire, globalne mreže umjetničkih i društvenih odnosa.
Živeći i radeći između Zagreba, Amsterdama i New Yorka, Štefanek vlastiti život pretvara u produžetak svojih umjetničkih interesa: prostor stalnog kretanja, pregovaranja identiteta i redefiniranja prisutnosti.
Mapa suvremene usamljenosti
Izložba Cheers! So she goes ne nudi jednostavne odgovore niti nostalgične povratke “stvarnoj” komunikaciji. Umjesto toga, ona precizno mapira stanje u kojem se nalazimo – stanje u kojem su granice između privatnog i javnog, stvarnog i virtualnog, ljudskog i algoritamskog sve porozniji.
U tom procesu digitalni prostori, nekoć zamišljeni kao mjesta oslobođenja i eksperimenta, sve se češće razotkrivaju kao sustavi koji oblikuju, usmjeravaju i nadziru naše interakcije. Štefanekova umjetnost upravo u tom raskoraku pronalazi svoj najjači izraz: kao tiha, ali prodorna refleksija svijeta u kojem je komunikacija sveprisutna, a susret sve rjeđi.
U konačnici, njegov rad ne govori samo o tehnologiji, već o čovjeku – o potrebi za bliskošću koja se, unatoč svim dostupnim kanalima, i dalje pokazuje kao jedno od najteže ostvarivih iskustava suvremenosti.
U četvrtak, 5. ožujka, u zagrebačkoj Tvornici kulture otvorena je humanitarna izložba „178 – Lica solidarnosti“, čime je simbolično i službeno započela završna faza akcije prikupljanja sredstava za SOS Dječje selo Hrvatska. Ovaj jedinstveni kulturno-humanitarni projekt okupio je niz istaknutih osoba iz javnog života koje su pristale stati pred sirovi, nenametljivi objektiv fotografa, s jasnom i snažnom namjerom – skrenuti pozornost na potrebe 178 djece, trenutačnih korisnika organizacije SOS Dječje selo Hrvatska, te potaknuti širu javnost na solidarnost i konkretno djelovanje.
Poznata hrvatska glazbenica Severina svojim je sudjelovanjem dala snažnu i prepoznatljivu podršku dobrotvornoj izložbi „178 – Lica solidarnosti“, projektu koji na dojmljiv način spaja umjetnost, javni angažman i humanost. Riječ je o inicijativi pokrenutoj s plemenitim ciljem prikupljanja sredstava za 178 djece koja su trenutačno korisnici organizacije SOS Dječje selo Hrvatska, a kojima je potrebna kontinuirana skrb, sigurnost i podrška zajednice.
Svake godine, u onom tankom, gotovo neprimjetnom prijelazu između zime i proljeća, kada dan još uvijek oklijeva produžiti se, a večer prerano pada na krovove i trgove, Zagreb nakratko postaje pozornica svjetla koje nadilazi svoju tehničku funkciju i prerasta u čistu, sugestivnu umjetnost. Festival svjetla 2026. nije tek niz instalacija raspoređenih po gradu, nego pažljivo režirana urbana simfonija u kojoj se arhitektura, povijest i suvremena tehnologija stapaju u iskustvo koje istodobno očarava, umiruje i potiče na razmišljanje.
U okviru međunarodne kulturne suradnje i programa usmjerenog na promociju suvremene umjetnosti, u prostoru Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost održano je otvorenje izložbe pod naslovom „The roots of small fires“. Izložba je predstavljena u prestižnom kompleksu MuseumsQuartier Wien, jednom od najvažnijih kulturnih središta europske suvremene umjetnosti, a postavljena je u izložbenom prostoru Freiraum MQ, gdje ostaje otvorena za posjetitelje do 31. svibnja.
Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost, u suradnji s međunarodnim partnerima, predstavlja izložbu „The roots of small fires“, prvu samostalnu institucionalnu izložbu multidisciplinarne umjetnice Milice Živković u Freiraum MuseumsQuartiera u Beču. Ovaj projekt realiziran je u okviru mentorskog programa Zaklade UNIQA SEE FUTURE, u kustoskoj koncepciji Astrid Peterle, uz mentorsku suradnju s renomiranom umjetnicom Šejlom Kamerić.
U Galeriji Kranjčar u petak, 30. siječnja, s početkom u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografija Zore i sutoni autora Maroja Vučićevića, koja publici donosi suzdržan, kontemplativan vizualni svijet nastao dugogodišnjim, tihim i posvećenim fotografskim radom.
Izložba povodom Noći muzeja donosi presjek stvaralaštva Frane Missije i vodi kroz Split, Pariz i New York viđene očima umjetnika koji je gradove pretvarao u emociju, pokret i osobni zapis
U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar sinoć je otvorena izložba „TANKA – Istraživanje forme, ravnoteže i materijala kroz suvremeni autorski nakit“, kojom se javnosti prvi put predstavlja istoimena kolekcija suvremenog nakita arhitektice i dizajnerice Senke Dombi. Riječ je o autorskom projektu koji proizlazi iz osobnog senzibiliteta autorice, njezinih iskustava u arhitekturi te dugotrajnog istraživanja odnosa između forme, materijala i tijela, a realiziran je kroz minimalistički izraz i modularnu strukturu nakita.
Izašao je prvi službeni trailer za novu Harry Potter televizijsku adaptaciju koja se priprema za premijeru na HBO / Max, i uzbuđenje fanova diljem svijeta dosegnulo je vrhunac. U traileru smo konačno vidjeli Paapu Essiedua u ulozi profesora Severusa Snapea, lika koji je ostao urezan u mašti čitatelja i gledatelja kroz originalne knjige J.K. Rowling i filmsku interpretaciju Alana Rickmana. Za mnoge, to je bio trenutak kad su osobno i jasno ugledali kako ovaj glumac izgleda u ulozi koju su toliko dugo očekivali — ali reakcije su bile snažnije i podijeljenije nego ikada prije.
HBO Max je objavio službeni teaser za osmodijelnu prvu sezonu nadolazeće HBO Original Harry Potter serije, pod nazivom „Harry Potter i kamen mudraca“ (Harry Potter And The Philosopher’s Stone). Serija će premijerno biti prikazana za Božić 2026. na HBO Max streaming usluzi i na HBO kanalu.
Josip Andrijanić, magistar prava i pravnik po struci, iza sebe nosi bogato iskustvo rada s različitim ljudima, od kolega do klijenata, što mu je oblikovalo sposobnost razumijevanja međuljudskih odnosa i jasno definiralo vrstu lidera kakav želi biti. Upravo ta iskustva prenio je u vođenje svog kreativnog projekta, brenda Flamma, čime je profesionalnost, odgovornost i asertivnost postala sastavni dio svakog aspekta poslovanja. Kroz pravničku karijeru naučio je postavljati jasne granice, donositi promišljene odluke i rješavati administrativne te pravne izazove, što mu danas omogućuje stabilno i dugoročno održivo vođenje obrta za ručno rađene svijeće.
U ozračju iščekivanja još jednog izdanja festivala koji već više od dva desetljeća oblikuje domaću i regionalnu dokumentarističku scenu, Zagreb se polako priprema za novo poglavlje filmskih susreta, razgovora i priča koje ostavljaju trag. Upravo u tom prijelaznom trenutku između svakodnevice i festivalske čarolije, program Ususret Doxu u Surogatkinu KIC-u otvara prostor za intiman, pažljivo odabran povratak filmovima koji su već jednom dirnuli publiku — i koji, bez sumnje, imaju snagu to učiniti ponovno, možda još dublje i osobnije.
Tri desetljeća nakon što je zauvijek promijenio zvučnu i kulturnu arhitekturu domaće glazbene scene, album “Second to None” grupe ET ponovno dolazi u fokus – ne kao povratak, ne kao okupljanje, nego kao pomno osmišljena, produkcijski i konceptualno zaokružena posveta vremenu koje je definiralo čitavu jednu generaciju, ali i postavilo temelje za sve što će uslijediti na hrvatskoj i regionalnoj pop i klupskoj sceni. Riječ je o projektu koji ne pokušava rekonstruirati prošlost, nego je dostojanstveno reinterpretirati kroz suvremeni medij i produkcijski standard, istovremeno zadržavajući autentičnost i energiju originalnog trenutka nastanka.
